Arhiva

„Impresivna figura Njegoša i figure dvije Crnogorke, karijatide, nose u sebi i umjetnički žar i visoko klesarsko umijeće hrvatskog kiparskog velikana Andrije Krstulovića koje im je on udahnuo živeći i radeći na njima pune četiri godine" – rekla je sinoć u Galeriji solidarnosti publicistkinja i predsjendica kotorskog ogranka Matice crnogorske Vesna Vičević na omažu Andriji Krstuloviću, hrvatskom skulptoru i prvom saradniku Ivana Meštrovića na klesarskim radovima pri izgradnji mauzoleja na Lovćenu. Ovo veče posvećeno poznatom umjetniku organizovali su Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Matica crnogorska - ogranak Kotor i Hrvatska matica iseljenika - ogranak Split, a Vičević je na samom početku podsjetila na veliku ulogu Krstulovića u umjetničkom profilisanju mauzoleja na Jezerskom vrhu. Podsjetila je na teškoće i pokušaje opstrukcije donošenja odluke o izgradnji ovog spomeničkog kompleksa koji je otvoren 1974. godine. Istorija kaže da je još na stogodišnjicu Njegoševe smrti 1951. godine Vlada NR Crne Gore donijela odluku da se na Lovćenu, umjesto postojeće kapelice, podigne mauzolej dostojan imena i djela vladike i najvećeg crnogorskog pjesnika. Za izradu projekta angažovan je poznati hrvatski vajar Ivan Meštrović, arhitektonska rješenja uradio je sa arhitektom Haroldom Bilinićem, a vajarsku obradu povjerio je kiparu Andriji Krstuloviću. Ipak, do izgradnje i otvaranja došlo je tek nakon 23 godine. {gallery}krstulovic2{/gallery}

„U punom sjaju zablistao je mauzolej Njegošev, Meštrovićev, Krstulovićev, naš i svjetski i Njegošev Lovće, zablistao za estetski, umjetnički ugođaj stotinama hiljada posjetilaca, a za Crnu Goru zablistao kao krajnji simbol njenog postojanja i vječnog opstajanja. Vrsni hrvatski istoričari umjetnosti visoko su vrijednovali kiparsku veličinu Krstulovića naglašavajući da njegov ukupni opus nije dovoljno prezentovan ni prisutan u umjetničkom miljeu Hrvatske. Pridružujući se tom stavu za našu sredinu upravo ovim omažom umjetniku željeli smo podsjetiti kotorsku i crnogorsku kulturnu javnost na velikog umjetnika koji je obogatio svojim radom i naš umjetnički milje smatrajući da je ovo samo prvi neophodni korak u izražavanju poštovanja velikom umjetniku u našoj sredini. Sljedeći korak, koji zaslužuju i umjetnik i umjetnička javnost Crne Gore, bila bi jedna velika reprezentativna izložba cjelokupnog njegovog opusa koju će organizatori omaža pokrenuti kao inicijativu. Monumentalni mauzolej na Lovćenu ponosito stoji i odolijevajući gromovima strpljivo godine broji sažimajući prethodna stoljeća u sebi, naredna spremno očekujući za vječnost sigurno ostajući. Ko želi, može da oslušne i čuće iz figure Njegoševe ponekad, kad vjetrovi lovćenski malo utihnu, odjek u lovćenskim visinama bezbroj dodira maestrovog dlijeta na tvrdom granitu sve do njegovog preoblikovanja u lik našeg Njegoša, u lik našeg velikana. Zna se to, vrijednuje, poštuje, i prije svega osjeća se to u crnoj Gori i zaboraviti se neće i ne smije" – rekla je Vesna Vičević, publicistkinja i predsjednica kotorskog ogranka Matice crnogorske. Kako je rekla Branka Bezić Filipović iz Hrvatske matice iseljenika - ogranka Split, nju za Krstulovića i Meštrovića vežu i privatni odnosi. „Ne samo što je Meštrović bio dio mog života jer je moj pradjed bio među profesorima koji su otkrili Meštrovića nego su i moji roditelji bili prijatelji sa Andrijom Krstulovićem, posebno sa njegovom suprugom koja je duže i poživjela. Tako mene osobno boli da Andrija Krstulović nema svoju galeriju, da su njegovi radovi još uvijek kod kuće, kod Tihomile Krstulović, u privatnom ateljeu, a svi znamo da skulpture i terakote nisu za držat kod kuće nego u nekoj instituciji koja će o njima vodit računa" – kazala je Bezić Filipović i dodala da je u posljednje vrijeme Hrvatska matica iseljenika aktivnija po pitanju skretanja pažnje javnosti na značaj Krstulovića. Kćerka Andrije Krstulovića Tihomila Krstulović Becker podijelila je sa publikom sjećanja na svog oca i svoje djetinjstvo. „Otkad znam za sebe, obožavala sam svog oca. Tako sam vrlo često bila na Mejama, u donjem ateljeu gdje je klesan Njegoš. Tačno se sjećam imena svih meštara – klesara koji su pomagali. U to doba klesanja Njegoša sjećam se da je tata u ateljeu imao malenu kozu Sivku koja mu je služila kao živi model kad je radio za sebe. S njom sam se stalno igrala i penjala po Njegošu. Bio mi je poseban užitak skakutati s kozicom po skelama dok jednog dana moj otac nije rekao – Tiho, oko moje, od sjutra nema više penjanja po Njegošu jer kreće poliranje i možeš oštetiti kip. Poliranje je značilo da je došao i kraj njegovom radu na Njegošu, pa neka ovim večeras završi i ovo moje sjećanje na oca" – ispričala je Tihomila Krstulović Becker. U galeriji je večeras bila izložena Krstulovićeva košulja, zatim njegova kapa i dio alata, a bila je i prilika da publika pogleda kratak film o ovom splitskom umjetniku koji je uradila Branka Bezić Filipović. Prisutne su večeras pozdravili i Tripo Šubert u ime Hrvatskog građanskog društva i Dragan Radulović u ime Matice crnogorske. 
U Splitu je Krstulovićev monumentalni spomenik „Palom pomorcu" iz 1958. godine na Katalinića brigu, kako kažu, „ulazu u gradsku luku, najvećoj ploči bijelog kamena ikad izvađenoj iz bračkog kamenoloma". Ispred zgrade suda je skulptura boginje „Pravde" (1974), pred Domom „Gusara" u Špinutu reljef „Palim veslačima" (1945), u parku pred Županijom je „Osmijeh suncu" (1964), a na pročelju Gimnazije u Teslinoj ulici reljef „Rimske vučice" iz 1946. godine. Kao učenik, prijatelj i bliski saradnik Ivana Meštrovića (kome je Meštrović i ostavio atelje na Mejama) klesao je neke od njegovih najpoznatijih spomenika među kojima je crnogorskoj kulturi od posebnog značaja rad na Njegošu i karijatidama na Lovćenu. Sa Meštrom (kako su Meštrovića zvali poklonici, prijatelji, saradnici i učenici) radio je i karijatide na beogradskoj Avali. Zanimljivo je da je Krstulovićeva 'Djevojka s jaretom' iz 1963. godine, izrađena u egipatskom crvenom granitu, u vlasništvu britanske kraljice Elizabete II. Ovaj umjetnički rad na dar je kraljici dao maršal Tito.