Arhiva

"Pred nama je hronologija izuzetne pomorske prošlosti jedinog fjorda na Mediteranu. Istoriju je na zahtjev kotorskih kolega profesora, studenata i učenika pomorske škole – napisao prof. Kovačević, čime je dao do danas neprevaziđeni istorijski prikaz bokeljskog pomorstva" - rekao je sinoć u palati Grgurina na promociji knjige Predraga V. Kovačevića "Istorija bokeljskog pomorstva" u ime izdavača Nikola Malović, urednik edicije "Bokeljologija" hercegnovske knjižare "So". Kako je kazao, ranije skromno izdanje knjige dobio je u Pomorskoj biblioteci u Kotoru od bibliotekarke Ruže Danilović koja je novoučlanjenim studentima – korisnicima biblioteke davala po primjerak kako bi se upoznali sa istorijom struke koju su sebi odabrali. "Kako je tekst knjige zasluživao bolju, obradu i štampu, stupio sam u kontakt oko autorskih prava sa nasljednicima autora. Zanimljivo je da smo ugovor o ponovnom izdanju Istorije bokeljskog pomorstva potpisali na Nikoljdan prošle godine" - kazao je Malović i nastavio priču o sadržaju pojedinih poglavlja knjige. "Polazeći od opisa Boke kao prirodne luke, autor nam približava vremena od najstarijeg doba do Nemanjića, govori o Boki pod Vizantijom, pod dukljansko-zetskim vladarima, i tokom samostalnosti Kotora, o Herceg Novom u vrijeme kralja Tvrtka, o mletačkom i turskom periodu, razvitku i usponu Perasta, Dobrote i Prčanja, padu Mletačke republike i bokeljskom pomorstvu za vrijeme Napoleonovih ratova, tokom prve austrijske okupacije, tokom ruske uprave, francuske okupacije, engleske intervencije, narodne vlade, ponovo Austrije s Pobunom mornara; piše o pomorstvu Paštrovića i Budve, Bokeljima koji su zadužili rusku mornaricu i onima koji su dali ruke pomorstvu kneževine Crne Gore... Povezujući sve plavo-bijele teme, autor kazuje i o lazaretima u Boki, o čuvenim pomorskim školama u Boki, o Bokeljskoj mornarici i tipovima jedrenjaka u zalivskoj prošlosti". Kurizitet je, po riječima Malovića, i sam životni put autora – Predraga V. Kovačevića. "Profesor Kovačević je proveo djetinjstvo u Carigradu kao sin prote Srpske pravoslavne crkve. Školovao se u jezuitskoj gimnaziji na njemačkom jeziku, a zatim u klasičnoj ruskoj gimnaziji. Maturirao je u Pragu. Pravni fakultet upisao je u Beogradu. U toku studija dodijeljena mu je engleska stipendija, pa je prešao na studije ekonomskih nauka u Kembridž. Diplomirao je na Univerzitetu u Edinburgu. Za izuzetne radne zasluge ukazom Predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita odlikovan je 1972. Ordenom rada sa zlatnim vijencem. U rukama večeras držimo – zapravo – Istoriju Boke Kotorske, jer je istorijom najvitalnije zalivske privredne grane ispričana priča o istoriji Boke Kotorske" – kazao je, između ostalog, Malović. {gallery}istorijabokeljskogpomorstva{/gallery}

U ime Kovačevićeve porodice govorila je Kotoranka Adela Barba. "Ako me pitate kako je ovo reizdanje knjige uticalo na našu porodicu, reći ću vam da je zaista probudilo sjećanje ne samo na Predraga, već i na druge članove naše uže porodice. Već mjesecima prelistavamo stare albume - kad kažem stare, mislim na slike stare stotinu i više godina. Ponovo smo prepričavali njegova životna putešestvija, djela, anegdote. Vjerujte da je svako od nas pročitao i saznao nešto novo o njemu" - kazala je Barba i iznijela niz zanimljivih biografskih podataka o svom djedu: "U Srednjoj pomorskoj školi radio je do početka Drugog svjetskog rata. Pored redovne nastave, držao je i kurseve za engleski jezik oficirima ratne mornarice u Tivtu, a bio je i redovan pratilac maturantima na školskom jedrenjaku Vila Velebita koji su po završetku škole odlazili na jednomjesečno krstarenje istočnim Mediteranom. Radio je i kao urednik Glasnika Narodnog univerziteta Boke Kotorske, sudski tumač za čak sedam jezika, redovni profesor engleskog jezika na Višoj pomorskoj školi, direktor kotorskog šah kluba, domaćin brojnim značajnim ličnostima kao što su danska kraljica Margareta, velemajstori Talj i Gligorić. Napisao je knjige Grbalj, Paštrovići i Istoriju bokeljskog pomorstva". Po njenim riječima, Predrag Kovačević je 1941. godine zarobljen i poslat u logor Osnabrik gdje je bilo zatočeno preko 6000 oficira i vojnika Vojske Kraljevine Jugoslavije I koji su 1945. oslobodili Britanci. "U maju 1945. godine u logoru Sidorf Predrag je lično učestvovao da se otkrije i uhapsi jedan od najvećih nacističkih zločinaca Hajnrih Himler. Više puta smo slušali od dede priču kako je prepoznao Himlera obučenog u zatvoreničke dronjke. Preko oka je imao kožni povez. Zbog dobrog fizičkog stanja a i sumnjivog ponašanja za vrijeme razgovora s njim deda je posumnjao da se radi o njemačkom oficiru, uskoro se otkrilo i o kojem, međutim, iste noći kada je identifikovan i uhapšen, Himler je izvršio samoubistvo kapsulom cijankalija. Po povratku u domovinu Predrag dugo nije pričao ovaj događaj do jedne prilike u šah klubu. Na nagovor prijatelja slučaj je objavljen u Pobjedi marta 1977. godine, a potom u zagrebačkoj Areni i beogradskim Novostima" - ispričala je unuka Predraga Kovačevića Adela Barba. Kako je rekla, brojni Kotorani i danas prepričavaju anegdote sa časova profesora Kovačevića koji je bio revnostan kontrolor na testovima. "Pričali su mi da je znao da tokom pismenih stolicu stavi na sto i sjedne kako bi mogao da ima pregled dešavanja u učionici i kako je bušio rupe na novinama da bi vidio ko prepisuje" - dodala je Barba i zaključila: "Predrag je preminuo 5. januara 1989. godine u 86. godini života. Sahranjen je na škaljarskom groblju 7. januara. Bio je veoma jednostavan i skroman čovjek uprkos činjenici da je dolazio iz dobrostojeće familije. Životna iskustva, a najviše četvorogodišnji boravak u logoru učinili su da je do kraja života Predrag težio ne materijalnom već duhovnom bogatstvu. Slavio je život i nesebično dijelio iskustvo i znanje svima koji su bili oko nejga, naravno najviše đacima i studentima. Pročitaću vam posvetu iz putopisa Vilom Velebita po Levantu: Mojim dragim đacima, koji će docnije kao pomorski kapetani čuvati čast jugoslovenske zastave, posvećujem ove skromne crtice u nadi da će kao marljive pčelice sakupljati po stranom svijetu sve ono što je lijepo i dobro i na povratku oplemenjivati svoj rodni dom".

Novinar i publicista Siniša Luković dopisao je posljednje poglavlje knjige "Istorija bokeljskog pomorstva" - o krahu kompanije "Jugooceanija". Kako je na početku rekao, profesor Kovačević mu nije predavao na Fakultetu za pomorstvo, ali jeste njegovom pokojnom ocu od kojeg je čuo brojne anegdote. "U ono vrijeme nije bilo ni inteneta ni ostalih mogućnosti koje danas imamo, ali budući da je profesor Kovačević znao nekoliko svjetskih jezika, on je mogao da koristi različite izvore iz različitih država. Ova knjiga je vrhunska vrijednost, ali je po meni nedovoljno eksploatisana. S jedne strane je teško zamisliti da naši učenici i studenti pomorstva nemaju predmet o istoriji pomorstva, ali je, sa druge, to lako shvatiti kad se prisjetimo da se programi rade u Podgorici" - kazao je Luković koji je i publici sinoć u Pomorskom muzeju dao pregled posljednjih decenija bokeljskog pomorstva. "Nedavno, tačnije 4. oktobra, odigrao se posljednji značajni događaj bokeljske pomorske istorije – naime, na indijskom rezalištu izrezan je pretposljednji brod flote Jugooceanije – brod Pomorac koji je u istoriju otišao pod imenom Infinity što znači beskonačnost. To simbolično može da znači da bokeljskom pomorstvu nema kraja. Imao sam čast da dopišem to posljednje poglavlje i sadašnjem trenutku bokeljskog pomorstva, tačnije nešto što je sa emotivne strane meni bilo teško, a trebalo je da u deset redova bude epitaf Jugooceaniji kao nekom modernom vrhuncu bokeljskog pomorstva. Podsjetimo da je 1988. godine ova kompanija imala 26 trgovačkih brodova sa skoro 790 000 tona ukupnog deplasmana što je tada Jugooceaniju stavljalo na drugo mjesto u Jugoslaviji, odmah nakon riječke Jugolinije. Onda slijede godine krize, sankcija, rata, a Jugoocenija preživljava nekako tu krizu. Brodovi su zaplijenjeni širom svijeta dok dobar broj njih odlazi, prodaje se na raznoraznim sudskim dražbama, plijene ih povjerioci i uzimaju. Sankcije se skidaju 1995. godine i tada Jugooceanijom rukovodi ekipa ljudi koja nije bila u stanju da shvati težinu trenutka i uvidi pravi put. Tada se donosi ekonomski nerezonska odluka da se novac ulaže i podižu zelenaški krediti u obnavljanje postojeće devastirane flote. Za brod je najgore ležanje kroz koje su godinama prolazili brodovi Jugooceanije što ih je na kraju bukvalno i pojelo. Te 2003. godine zadnji brod Novi prodat je na sudskoj dražbi u Bijeloj i tada kompanije stavlja ključ u bravu. Ostala je samo prazna zgrada i arhiva na Vrmcu koju raznose lupeži, pantagane i vlaga" - rekao je Siniša Luković i pojasnio da je to "tužni aspekat novije bokeljske istorije, a da Bokelji ne bi bili to što jesu da u najgora vremena nisu bili čvrsti". "Tako i danas ima i pozitivnih stvari iako ne kao u doba jedrenjaka. Pojedine privatne inicijative u Boki zaslužuje pohvalu i to će bilježiti pisci nove istorije bokeljskog pomorstva. Činjenica je da smo posljednjih godina imali malu brodarsku firmu sa Norvežanima čiji je jedan brod nazvan po Ivanu Vizinu po kome ni Jugoocenija nije dala ime brodu što je zanimljivo. Srednja pomorska škola i Fakultet za pomorstvo rade dobro, ali naša državna administracija i vlast često nerezonski se ponašaju i ometaju naše pomorce da rade i zarađuju. Od 5 000 pomoraca u Crnoj Gori makar dvije trećine su iz Boke Kotorske, oni pristojne pare zarade vani, ali 90 odsto tog novca potroše u našoj zemlji koja im stalno ubacuje administrativne klipove u točkove umjesto da ih podrži. Pročitaću vam par rečenica iz mog pogovora knjizi... Kadrova, dakle, imamo, samo nam manjka velikih bokeških brodova što bi nastavili tradiciju Splendida, Leon Koronata, Nemirne, Slavjanina, Libertasa, Boke i drugih naših poznatih brodova. I dok u zalivu ponovo ne stasa jedna domicilna velika brodarska kompanija, višestoljetnu čast bokeljskog pomorstva na svjetskim okeanima brani kompanija Dabinović iz Monaka. Njen osnivač i jedan od najvećih i najsposobnijih pomorskih preduzetnika što ih je Boka ikada imala pokojni Božo Antona Dabinović i njegovi nasljednici stvorili su flotu koja već skoro 60 godina plovi svjetskim morima i okeanima u kojoj se do sada izmijenilo skoro 60 velikih trgovačkih brodova. Veza sa zavičajem u obliku davanja zalivskih imena Dabinovićevim brodovima, angažovanjeanaših pomoraca na njima te redovnog remontovanja u brodogradilištu u Bijeloj nikada nije prekidana. Kruna je stigla krajem prošle godine kada je kompanija Dabinović preuzela u Južnoj Koreji preuzela prvu novogradnju u istoriji – balkerijer od 32 000 tona. I za njih i bokeljsko pomorstvo povijesni brod morao da je ponese i prikladno ime i zove se Kotor" - zaključio je Siniša Luković. 

Prisutne je pozdravila direktorka Pomorskog muzeja Crne Gore mr Mileva Pejaković Vujošević izrazivši zadovoljstvo zbog toga što je ova muzejska institucija domaćin promocije "Istorije bokeljskog pomorstva". 
U muzičkom dijelu programa nastupila je Vjera Radulović, mlada violinistkinja i učenica kotorske škole iz klase Ivane Radović.