Arhiva

"Dva minuta" - naziv je nove rubrike Radio Kotora koja je na programu svakog ponedjeljka u 9.30 i 15 sati. Ove sedmice Kotoranima se obratio Dragan Đurčić, dugogodišnji sportski i javni radnik i član Srpskog pjevačkog društva "Jedinstvo".
Dobro jutro, dragi moji Kotorani, kako ste!
Prije neki dan slušam dosta nemušto obrazloženje odgovornog pregovarača Vlade Crne Gore sa Evropskom unijom o razlozima kašnjenja pregovora za poglavlja 23. i 24. To me asociralo na jednu kozeriju koja se pričala u mojoj porodici. Naime, 30.novembra 1889. u carskom ljetnjikovcu u Majerlingu tragično su stradali Nadvojvoda Rudolf, prvi prestolonasljednik Habzburškog trona, sin cara Franja Josifa i carice Elizabete-Sisi i češka kontesa Marija Večera. Razlozi tragedije su do danas nerasvijetljeni – jedino što se zna da je taj čin bio i kraj idiličnog carskog braka između Franc Jozefa i Sisi! A kakve to veze ima sa poglavljem 23? Ima! Centralne ličnosti ove priče bili su u jakoj ljubavnoj vezi, na veliku žalost carskog para. I dok su Amorove strijele pravile dar-mar i jačale tu neobuzdanu ljubav, dešava se ono što je u ovom trenutku interesantno. Jednog, za njih prelijepog, dana nekontrolisano su ujahali u zabran – privatno imanje. Vlasnik imanja ih je na to upozorio. Uslijedilo je, sa nevjericom, pitanje - Da li ONI znaju ko smo MI? (to ONI nije značilo treće lice množine, već drugo jednine, a MI nije bilo prvo lice množine, već prvo jednine – to je normalno obraćanje budućeg Cara prema podaniku). Odgovor je bio - Znam Vaše carsko visočanstvo, Vi ste Veliki nadvojvoda Rudolf, u društvu Kontese Marije Večere. Ponovo pitanje - Znaju li ONI što im MI možemo uraditi? I odgovor - Znam Vaše carsko Visočanstvo i Vi bi to sigurno uradili da nije suda u Beču! Nastavak i epilog ovog dijaloga uopšte nije bitan. Bitna je poruka: PRED SUDOM U BEČU SVI SU RAVNOPRAVNI – I CAR I CARSKI PODANIK! E, to je ono što se od nas traži kada je u pitanju Poglavlje 23. o pridruživanju. Bez serdara i vojvoda, bez fingiranih podjela na „istinske Crnogorce" i one „koji rade protiv Crne Gore". Traže da zaboravimo onu latinsku „Quod licet Iovi non licet bovi!" (Što priliči Jupiteru, ne priliči volu!), već da prihvatimo kao aksiom osnovno pravno načelo: SVI GRAĐANI SU PRED SUDOM JEDNAKI! Ovdje bi mogla priča da se završi i prihvati kao jedna romanrtična kozerija. A da li je samo to?

Da se razumijemo, nisam ja austrofil, kao što to nisu bile ni generacije mojih predaka, koje su dijelile sudbinu mnogih Bokelja, koji su pripadali slovenskom korpusu, a bili su podanici i lojalni građani Habzurške imperije. Lojalnost Imperiji davala im je velika kolektivna prava – pomenimo samo najvažnije: Bokelji su imali privilegiju da ne služe vojsku, a kada su to pravo pokušale vlasti da preinače, podizali su bune (1848. i 1869. godine), te im je sud te privilegije vratio! Ja poštujem realnost. Vrlo sam lojalan građanin Crne Gore – redovno plaćam porez i sve dažbine i ne kršim zakon (a to su jedino mjerljivi kriterijumi lojalnosti; ostalo su samo manifestacije u cilju pribavljanja privilegija!). Nije mi namjera restauracija bečkog suda, poštujem i ovaj u Podgorici. Naravno, pod uslovom da se drži već pomenutog načela o ravnopravnosti svih građana pred sudom.
Gospodo koja odlučujete, uvjerite nas da je to tako i odmah dogovorite primjenu poglavlja 23. i 24, sa svim benefitima koja donose! Bićemo vam zahvalni.
Srdačno vaš,
Dragan Đurčić
Rubriku možete poslušati na sljedećem linku https://soundcloud.com/radiokotor/dva-minuta-dragana-28jul-2014.

Narednog ponedjeljka Kotoranima će se obratiti Saša Dender.