Arhiva

Novi ciklus „Dva minuta", rubrike Radio Kotora koja je na programu ponedjeljkom u 9.30 i 15 sati i reprizno subotom u 9.30, počeo je prošle sedmice, a priliku da se obrati našim sugrađanima imao je Dušan Vuleković, reditelj i predavač na cetinjskom Fakultetu dramskih umjetnosti.
Dragi sugrađani i sugrađanke,
Već nas septembar polako podsjeća šta će biti kad padne sunce, opet se pitamo ko je bio cvrčak a ko mrav, jer zima dolazi. Duga devetomjesečna hibernacija sa par sinapsi koje samo podsjete da je pacijent i dalje tu, doduše u komi, ali živ. Mir remete sirene sa kruzera, ali one, ispostaviće se, mnogo više odnose.
Želio bih da skrenem pažnju na neophodnost postojanja cjelogodišnje kulturne produkcije u našem gradu. Pozorišta, muzike, likovnih umjetnosti ili nečeg sasvim drugog. Mnogo puta smo govorili o tome do sada, godinama radili na tome sa manjim ili većim uspjehom, ali bez postignutog jasnog cilja - kontinuiteta produkcije kulturnih sadržaja na lokalnom nivou, našim, lokalnim snagama. Sjajno to što postoje ljetnji festivali kao što je Kotor Art, oni svakako imaju svoje mjesto i neosporan značaj, ali to nije fokus ove priče.

{mp3}dva/dusanvulekovic1409{/mp3}

Aktivna i odgovorna, promišljena kulturna politika treba da pronađe način da preko cijele godine imamo kvalitetne kulturne sadržaje. Osnovni zadatak kotorskih institucija kulture je da podrže formiranje trajnih produkcijskih i edukacijskih punktova, ne treba da da budu ne znam kako veliki, samo da postoje. Jer, ne možete preživjeti jedući samo ljeti, nešto od tog izobilja mora se sačuvati i za zimu. Ovdje neće nastupiti neuhranjenost i nećemo dovesti u pitanje našu fizičku egzistenciju, ali rezultati su jednako zabrinjavajući. Ako to dozvolimo, taj mentalni post dovodi nas u veliku opasnost od gubitka onoga što nas čini gradom i građanima, postajemo lak plijen za viruse i bakterije koje očigledno da već nosimo u svom gradskom organizmu. Njima, kao što smo u četvrtak vidjeli, ova obamrlost baš paše. Ako se ne probudimo progutaće nas bahata masa dok urliče ispod prve, pete ili sedme bandijere, sve je jedno.
Basnu na stranu, finansijska sredstva moraju se planski rasporediti i na ove turistički "manje atraktivne" periode godine, a kulturna produkcija se ne smije svesti samo na opise prelijepih ljetnjih pejzaža, ona mora da omogući prostor za stvaranje umjetnosti u kojoj možemo uživati, ali i one koja opominje, ponekad i zastraši, koja neprestano zapitkuje, koja stvara novo, preispituje staro, na kraju, koja nas budi. A to nam ne može donijeti niko sa strane. Samo kontinuirana podrška i postojanje lokalne nezavisne kulturne scene može da pruži ovaj neophodan uslov za postojanje jednog grada - ne samo kulise i scenografije za davno završen igrokaz, već grada, živog i dostojnog onoga što je bio i što treba da bude.
Dušan Vuleković
Nakon Petra Abramovića prošlog ponedjeljka i Dušana Vulekovića danas, Kotoranima će se u novom nizu rubrike obratiti Maja Mrđenović, pozorišna kritičarka, urednica elektronskog časopisa Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Crne Gore Peripetija.me i predsjednica Izvršnog odbora ASITEŽ centra Crna Gora, Snežana Pejović, arhivistkinja i direktorka Istorijskog arhiva Kotor, Vladimir Perović, reditelj širom svijeta nagrađivanih dokumentaraca, urednik dokumentarnog programa RTV Vojvodina i vanredni profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, Svetlana Dragojević, slikarka, dobitnica međunarodnih priznanja za likovni rad i predavačica na Univerzitetu Donja Gorica, i Petar Pejković, pozorišni reditelj, direktor Kotorskog festivala pozorišta za djecu i predavač na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.