Arhiva

Povećanje nivoa šećera u krvi, a posebno kada se to desi prvi put, treba shvatiti ozbiljno, naznačio je gostujući juče u emisiji "032" Radio Kotora internista endokrinolog dr Igor Bjeladinović iz Opšte bolnice Kotor. "Kada je riječ o dijabetesu, svaka vrijednost koja prelazi 6,1 je ona kod koje se određivanje glikemije mora ponoviti. Postoje i situacije da vam dođe dijabetičar ubijeđen da nema šećer jer mu, kako on kaže, u posljednje tri-četiri godine vrijednosti nisu prelazile devet. Isto tako česte glikemije koje su na nivou 5,9 trebaju biti one zbog kojih se ne treba javiti ljekaru, ali se mora još koji put ponoviti nivo šećera u krvi. Svi šećeri koji su preko 7,8 u dva nezavisna vađenja su razlog da odete kod ljekara", kaže dr Bjeladinović, ističući značaj vodiča za ljekare. Kako navodi, većina zemalja u svijetu ga ima dok je u Crnoj Gori u pripremi već duži period. "Sada će to sve napokon doći do realizacije jer smo ga napisali i treba samo da se štampa. Vodiči daju uputstva ljekarima kako da se ponašaju sa svojim pacijentima. Na ovaj način svaki odabrani ljekar koji je prošao obuku zna što treba napraviti kada mu se javi pacijent sa povišenim šećerom. Znači, moraju se uraditi makar dva nezavisna mjerenja glikemije. Ukoliko je potrebno da se uradi glikozinirani hemoglobin, u narodu poznat kao tromjesečni prosjek, koji ne bi smio da bude veći od 6,5 % . U relativno nejasnim slučajevima takođe treba uraditi test opterećenja sa šećerom, poznati OGTT 75 kako ma mi zovemo, i ovisno o rezultatu glikemije mi stavljamo pacijenta u neku od ladica. Ladica nema dijabetes, ladica ima preddijabetes i ladica ima dijabetes i prema tome se ponašamo", kaže dr Bjeladinović.

On kaže da je, kada je postao endokrinolog, imao drugačiji pogled na ono što će raditi. "Mislio sam da će mi najviše posla biti vezano dijabetes, da će mi jedan dio biti štitasta žlijezda, a da će sve ovo drugo biti u granicama nekakvih očekivanih malih brojeva. Kada sam počeo raditi dijabetes i opravdao sva svoja očekivanja, pokazalo se da bolesti štitaste žijezde ima jako pouno. Međutim, mi smo tu napredovali i u dijagnostici i u liječenju tako da sve dovodi do jako dobrih rezultata. Ono što me je iznenadilo je jako puno hormonskih poremećaja kod mladih žena, poremećaja menstruacije, problema sa neplodnošću... To je za mene bilo iznenađenje pa sam morao ići i na doedukaciju kako bih zadovoljio potrebe za kvalitetnijmim liječenjem. Što se tiče štitaste, česte su autoimune bolesti, hašimoto-tiroiditis, stanja u kojim je poremećana funkcija ove žlijezde u smislu smanjenog ili povećanog lučenja hormona, kao i prisustvo te bolesti konkomitantno sa drugim. To znači da se ove bolesti često nalaze i kod pacijenata koji su srčani bolesnici, kod trudnica i kod pacijenata podvrgumnti hirurškim i drugim intervencijama, pa mi zapravo služimo kao servis kolegama da im pripremimo pacijenta kako bi ga oni mogli uspješno liječiti", kazao je dr Bjeladonović, dodavši da pacijent, koji prvi put dolazi kod endokrinologa na pregled štitaste žlijezde, treba da ima urađeni njen ultrazvuk, nalaz hormona i po mogućnosti nalaz antitijela.

Na pitanje da li kod ljekara ima mjesta sujeti, kaže: "Moj nažalost sada pokojni otac Nikola mi je govorio da u medicini treba uvijek voditi računa o tri stvari. Prva je znam i mogu da radim, druga je mogu ali nema s čim i treća je ne znam. Dakle treba se uvijek nastojati baviti ovom prvom, a za ostalo uputiti onome ko zna, jer uvijek ima neko ko zna više od vas i toga se ne treba stidjeti. Posebno se u medicini ne treba nikada stidjeti dvije stvari - poslušati iskustva starijih, ako su bazirana na teoretskim pretpostavkama, i poštovati znanje mlađih. Mladi ljudi koji dolaze sa fakulteta sa specijalizacija jako pouno znaju i važno je da ljekari koji su u nekom svom zenitu poslušaju što mlade kolege imaju da kažu i što oni znaju kako bi i time dopunili svoje znanje. Jedna od glavnih stvari u medicini je da morate nekako savladati svoju vlastitu sujetu. Kada to savladate onda ste bolji i čovjek i doktor", kazao je dr Bjeladinović.