Arhiva

„Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja", posljednja ovogodišnja premijera Kotor arTeatra, rađena kao koprodukcioni projekat Međunarodnog festivala Kotor Art i Crnogorskog narodnog pozorišta, premijerno je izvedena u nedelju uveče na kotorskoj Ljetnjoj pozornici. Nakon sinoćnje reprize, predstava će biti izvedena još večeras od 21 sat na istom mjestu.
Kultni tekst hrvatskog i regionalnog klasika Iva Brešana reditelj Luka Kortina i autorski tim predstave postavili su na scenu naglašavajući njegovu slojevitost i životnost, i usmjeravajući se na raskrinkavanje svevremenih mehanizama ideološke diktature, cenzure i demagogije. Vrijeme nastanka ove „groteskne tragedije" i naša sadašnjost, kojima je zajednički tek neznatno izmjenjeni mentalitet Mrduše Donje, u izvedbi su povezani suptilnim, ali znakovitim asocijativnim nitima. Prema riječima reditelja Luke Kortine, koji nije štedio riječi hvale za glumce CNP-a sa kojim je sarađivao po prvi put, upravo visoki dometi ansambla, sjajne individualne kreacije likova i svekolika usklađenost kolektivne glumačke igre, ono je što najviše doprinosi uspostavljanju kvalitetnog kontakta sa gledalištem.

„Ja sam oduševljen svojim glumcima - oni pričaju drugim dijalektom, igraju, pjevaju, premještaju scenografiju,...,i sve to rade kroz uloge, tako da mislim da je predstava najviše njihov uspjeh", kazao je Kortina.
On se naročito osvrnuo na rediteljsku odluku da se u predstavi zadrži dijalekat Dalmatinske zagore, što je sam Brešan smatrao jednim od ključnih elemenata svoga komada, objasnivši da nije riječ samo o jeziku, nego o tome da upravo jezik u ovom slučaju određuje identitet, jer su kroz njega dati karakteri.
O svojim iskustvima sa savladavanjem dijalekta i građenjem karaktera likova kroz jezik govorili su i glumci Stevan Radusinović i Gorana Marković.
Radusinović je naglasio pomoć koju su imali od glumice Ane Maraš, koja potiče iz mjesta u kojem se govori tim dijalektom, i koja je u ovoj predstavi djelovala kao lektorka. O svome liku, kukavici i poltronu Mačku Radusinović je kazao da je „već papa od pape, i nova nada politike", pa su za njega podlosti koje čini u predstavi nešto što mu ide u „rok službe", odnosno čini ih da se dokaže pred pretpostavljenima i sam napreduje, što mu je najbitnije.
Gorana Marković složila se da je savladavanje dijalekta bilo konstruktivno i inspirativno, a o svoju ulogu, priprostog i glupkastog Šimurinu okarakterisala je kao seosko spadalo, koje se razmahuje kao pripovjedač.
Uloga je originalno pisana za muškarca, ali je reditelj želio da je igra žena, tako da je „drugarica Šimurina", koja u predstavi izaziva mnogo smijeha, tu zamišljena kao „žena koja, negdje, želi da bude muškarac".
Slojevitosti predstave i ukazivanju na paralale sa sadašnjicom značajno doprinose i maštoviti, značenjski bitni kostimi koje su kreirale Ivana Murišić i Lina Leković.
Ivana Murišić rekla je da je sa koleginicom i saradnicom veoma uživala u sukreaciji. U stvaranju su se naslonile na redieljsku viziju, te likove provele od seoskih kostima do karikirane renesansne raskoši, do ogoljavanja u donji veš kao označavanje nepromjenjivosti mentaliteta stanovnika ovih prostora.
Dramaturškinja Željka Udovičić takođe je naročito naglasila da joj je drago što su kroz predstavu uspjeli pokazati da „Brešanov tekst itekako komunicira sa našom suvremenošću, i da ima još puno toga reći i danas i ovdje".
Iako je Kotor, po njenim riječima, divan grad čiji je „svaki trgić i svaka uličica" pozornica za sebe, autorski tim odlučio se za konvencionalni prostor Ljetnje pozornice promišljeno i ta je odluka bitna za cjelinu predstave.
"U samom tekstu imamo „teatar u teatru", odnosno, ono što je Hamletova priča postaje Jocina stvarnost.
Dakle, surealni prostor tih brda i te pozornice iskoristili smo da bismo se odmakli od tog realiteta, i da bi pokazali srž na jedan drugačiji način", objasnila je Udovičić.

Foto- PR Kotor Arta