Arhiva

„U Kotoru sam kod kuće. Godinama sam, prolazeći kroz Kotor, razmišljao kako bih volio da imam koncert ispred katedrale Sv.Tripuna. To si se ostvarilo tri godine za redom, a onda su organizatori rekli da otkrijemo ljudima da u Kotoru imamo još lijepih trgova i pjaceta. Preselili smo se na Trg od kina i otkrili još jedan lijep trg" – rekao je Radio Kotoru hrvatski kantautor Ibrica Jusić koji je sinoć održao koncert pred kotorskim kinom.
Kako je rekao u izjavi za našu medijsku kuću, bilo je to veče romantike i emocija. „Ja sam jedan od rijetkih koji ljudima daje iskrene emocije. Takvih je sve manje i manje u svijetu, počeli smo se utrkivati za materijalizmom. A kad se pitamo gdje je duša, duše nema. Emocija je divna osobina i treba je u čovjeku probuditi. Mislim da ja sa svojom muzikom i svojim pristupom uspjevam već pedeset i jednu godinu" – kazao je Jusić. Po njegovim riječima, kako se vremena mijenjaju, i publika se mijenja.

„Onaj ko voli Ibricu Jusića cijeli život, danas ga vole njihova djeca, njegovi unuci. Ja sam sretan kad vidim da preko 50% publike su za mene djeca, koja se nisu ni rodila kad sam ja počeo svirat. Trudim se. Svaki put sebi postavljam nove standarde. Sad sam napravio sebi nosač zvuka koji sam zvao po Harlekinu, skladbi koju sam pjevao prije dvije godine na Zagrebačkoj večeri šansona. Cijeli život sam pjevao pjesme koje su mi na neki način obilježile život. Nikad nisam imao prigodu da ih snimam, skladatelji su ih davali drugima. Kad Oliver, moj prijatelj, najavljuje Magdalenu, obično kaže da ja nikada nisam oprostio Zdenku Runjiću što je dao njemu a ne meni. Što je i istina. Na novom albumu odao sam omaž kolegama kojih nažalost nema, Zdenko Runić, Đorđe Novković, nedavno nas je napustio i Arsen Dedić. To su pjesme koje rijetko možemo čuti na radiju. To je za mene neki šansonjerski amanet, kao što sam napravio nosač zvuka sa sevdalinkama. Jedan više nabrijan na džez varijantu, jedan više miriše na Bosnu" – ispričao je hrvatski muzičar i najavio novi album. „Još se nisam umorio imam puno snova. Odustao sam od velikih aranžmana, nema orkestra, sve je snimljeno minijaturno samo sa dva instrumenta, gitara-gitara, gitara-harmnoika, gitara-mandolina, gitara-violina. Već deset godinama uspješno sarađujem sa Elvisom Stanićem koji je producent, tu je i prva violina mariborske filharmonije Saša Lenjov koji na svim mojim nosačima zvuka svira violinu. Tako da sam odsanjao još jedan sanj. Kritike su odlične, oni koji me ne vole na neki način skidaju kapu dolje. To nameće, šta sad, šta dalje" – rekao je Jusić i dodao: „Sve su meni pjesme drage. Treba mi dugo da jednu pjesmu akcentiram. Na zadnjem nosaču zvuka je pjesma od Luća Dale Karuzo, a meni je moj najveći uzor u životu Karuzo, operski pjevač. Slušao sam je trideset godina, i trebalo mi je dugo vremena da shvatim da je tu pjesmu posvetio mom uzoru. To me još više podstaklo. Sve pjesme sa novog albuma su na neki način obilježile jednu etapu moga života".
Podsjetimo, organizator koncerta bio je Kulturni centar „Nikola Đurković".