Arhiva

U rubrici „Dva minuta" koju emitujemo svakog ponedjeljka od 9.30 i 15 sati, sugrađanima se obratila Jasminka Grgurević, slikarka-konzervatorka koja je za svoj rad na kotorskim kulturno-istorijskim spomenicima dobila najznačajnija priznanja.
"Ne psuj na tmine, upali svoju svijeću" - ova često citirana Konfučijeva izreka uzeta je kao moto časopisa "Lux" koji je izlazio u izdanju Kotorske biskupije. Časopis je nažalost prestao da izlazi. Ne želim da konstatujem da su tmine bile suviše teške i da su svojim strujanjima ugasile tanano svjetlo svijeće... Crnogorski književnik Miraš Martinović, piše, parafraziram - ne rušite njihove hramove, sagradite hramove veće i bolje od njihovih i oni će se priključiti vašim bogovima. Pitam, a što ako da bi sagradili sopstvene hramove morate da kradete kamen, kreč, pijesak, da lažete... Da li je u moralnom sistemu vrijednosti ipak važno kako se stiže do cilja? Ili je cilj veći od sredstva pa će vrijeme izbrisati način i zapamtiti samo rezultat?
Poštovani i dragi sugrađani,
Prihvatajući poziv za učešće u ovoj kolumni smatrala sam da je ovo prilika da govorim o značaju prepoznavanja slojevitosti Boke Kotorske, o svojoj viziji zaštite njene jedinstvene posebnosti, te o zaštiti kulturnih dobara kao sveukupnog života na ovom prostoru, a posebno o zaštiti nosioca istog, čovjeka, njegovih navika, njegovog životnog ritma, njegovih želja, potreba...Koliko sam uspjela procijenite sami. Istovremeno, smatrala sam za važno da prokomentarišem neke aktuelne momente kotorskog života što ću učiniti i ovom prilikom.

{mp3}dva/jaka1008{/mp3}

Ljeta 2015. godine, između mnogih uspješnih instalacija formiranih na kotorskim trgovima tokom Kotorskog festivala pozorišta za djecu, izdvajam onu koja je postavljena ispred glavnih gradskih vrata. A ispred vrata od grada, desno od ulaza, na mjestu stare drvene klupe postavljena je nova klupa, na isti način obrađena, samo znatno većih dimenzija. Ako bi neki od naših sugrađana koji su svakog jutra, ili predveče odmarali na staroj klupi sjeli na novu da se razlade, ili po kotorski aloćavaju prolaznike, za one koji ih gledaju, izgledali bi mali. Fascinirala me ova instalacija, vizuelnim efektom, igrom, i dubokom filozofskom porukom. Koliko je potrebno da se ugao našeg gledanja promijeni. Koja je razlika između velikog i malog? Da li tu razliku pravi klupa na kojoj se sjedi? Sa ovim pitanjem vas pozdravljam. Bilo mi je zadovoljstvo družiti se sa vama tokom prethodnih osam mjeseci. Hvala vam na pažnji.
Jasminka Grgurević