Arhiva

Na kotorskoj Škaljarskoj pjaci, na terasi lokala „Perper", u subotu je održan javni razgovor o Međunarodnom festivalu KotorArt, kome su prisustvovali urednici programskih segmenata festivala: Ratimir Martinović (Don Brankovi dani muzike i koordinator ovogodišnjeg KotorArta), Petar Pejaković (Kotorski festival pozorišta za djecu), Milan Kovačević (Međunarodni festival klapa Perast), Ivan Krivokapić (Sea Rock) i Dijana Vučinić (KotorAPSS), kao i Dragica Milić, direktorica Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo Ministarstva kulture. Razgovor, kome se odazvalo dvadesetak građana, mahom predstavnika kulturnih institucija i nevladinih organizacija, organizovan je sa ciljem povećanja aktivnog učešća lokalne zajednice u umjetničkom kreiranju željenog identiteta grada i otvaranja neophodnog javnog diskursa između kreatora i organizatora programa KotorArta, i publike sa druge strane. (foto: Stefan Vukićević){gallery}kotorar{/gallery}

Koordinator fetivala Ratimir Martinović rekao je da pored konkretnih programskih aktivnosti, koje su vidljive svima, KotorArt ima razloga da se pohvalno ističe i nekim drugim aspektima, kao što su „odnosi administrativnog i programskog budžeta, stepen organizacije, ali i mnogi drugi aspekti funkcionisanja". On je govorio o razvojnom putu i specifičnostima ovog festivala, koji predstavlja asocijaciju većine ljetnjih festivala koji se odvijaju u Kotoru, i čini „vrlo atipičnu, asimetričnu, polifonu, pa ponekad čak i atonalnu strukturu", koja kao takva ima svoje prednosti i mane. Martinović je istakao vrijednosti i prednosti ove složene, multiumjetničke manifestacije, kao što su umjetnički kvalitet, diversifikacija programa i publike, trošenje preko 80% budžetskih sredstava na programe, proširivanje aktivnosti festivala kako vremenski, tako i na druge oblasti (edukacija, turizam, ekološke aktivnosti, izdavaštvo, itd.), snažnu povezanost sa lokalnom zajednicom i jačanjem duha pripadnosti, te težnju da festival doprinese kreiranju grada, umjesto pukog korištenja. Osvrnuvši se i na probleme koji prate festival, među kojima se naročito ističe neutemeljenost u lokalnoj i gradskoj kulturnoj politici, koja je često manifestaciona, reprezaentaciona, i lišena svijesti o razvojnoj funkciji, bez evaluacionih pravila na koje bi se oslanjalo javno finansiranje kulture. Nakon predstavljanja planova za buduće akcije festivala, kao što su planovi za saradnju sa srodnim regionalnim fetstivalima i dalji razgovori sa osnivačima o uanprijeđenju organizacije, programski urednici ukratko su iznijeli vizije segmenata koje uređuju i markirali važne aspekte svojih programa, potreba i planova.
Ivan Krivokapić rekao je da se SeacRock izborom muzičara koji nastupaju buni „protiv primitivizma i konformizma koji sve jače stežu svoj obruč, nagoneći omladinu da se prepusti beznađu, da se odrekne sopstvenog stava i izbora, zaboravi kreativnost". Kao prednost segmenta istakao je i volonterski rad organizatora, i neprofitni karakter koncerata, dok su najveći problemi nedovoljan budžet i infrastrukturni nedostaci. Petar Pejaković podvukao je značaj produženja trajanja Festivala pozorišta za djecu i njegov uticaj na atmosferu u cijelom gradu, a naročito napore festivala u osnivanju Nacionalnog pozorišta za djecu i mlade u Crnoj Gori, što je cilj od početka, koji se sada polako bliži svome ispunjaju. Dijana Vučinić istakla je doprinos koji je KotorAPSS napravio za pozicioniranje crnogorske arhitektonske scenu u međunarodnoj javnost, „jer Crna Gora ustvari nije postojala na arhitektonskoj mapi u svijetu". Milan Kovačević rekao je da iako je KotorArt nesumnjivo „prestižni kulturni program Crne Gore i neprocjenjivi doprinos Kotoru kao prepoznatljivoj kulturno-istorijskoj destinaciji", neophodno razgovarati o redefinisanju ove organizacije, uz značajnije prepoznavanje potreba svakog programskog segmenta. O značaju i vrijednostima festivala, ali i potrebama za dalje unaprijeđenje festivala, naročito njegove organizacion strukture. Ona je još jednom istakla potrebu i namjeru da predstavnici KotorArta i osnivači, odnosno Opština Kotor i Ministarstvo kulture Crne Gore nastave ove razgovor već od septembra.
Okupljeni građani su, između ostalog, oštro negodovali zbog odsustva predstavnika Opštine Kotor, a naročito Sekretarijata za kulturu, na ovoj javnoj tribini. „Danas sam jako tužna što ispred grada Kotora danas niko ne prisustvuje, a čini mi se da su trebali da budu prisutni", rekla je Mileva Pejaković Vujošević, direktorica Pomorskog muzeja Crne Gore i odbornica u kotorskoj skupštini. Sa njom se složio i diplomata Antun Sbutega, koji je i rekao da je entuzijazam pojedinaca „potrošna roba", i da mu je nužna sistemska podrška. „Zaista je sramota da danas ovdje nema ni jednog predstavnika Opština, a koliko se ja sjećam u Sekretarijatu za kulturu radi dvanaest osoba", kazao je on. On je ukazao i na problem dijela neaktivnih kulturnih institucija u Kotoru, „koje troše pare, a ne proizvode ništa, pa su crne rupe u budžetu".
Okupljeni su na kraju izrazili želju i volju za daljim javnim okupljanjima i debatama kulturnih poslenika i cjelokupnog građanstva u Kotoru, odnosno svih koji mogu doprinjeti da se problemi u gradu riješavaju zajednički, dijalogom, koji je u duhu Kotora. Shodno tome, „KotorArt - juče, danas, sutra" predstavlja prvi u nizu javnih susreta i diskusija, koje će Festival ubuduće redovno realizovati u svrhu (samo)promišljanja, ali i promišljanja o razvoju šireg kulturnog i društvenog okruženja.(PR sluzba Medunarodnog festivala KotorArt)