Arhiva

U okviru „Dva minuta" - rubrike Radio Kotora koja je na programu ponedjeljkom u 9.30 i u 15 sati, sugrađanima se ove sedmice obratila Dragana Lalošević, etnološkinja i kustoskinja Muzeja grada Perasta.
Poštovani slušaoci, dobar dan.
S obziromna to da je ovo moje posljednje obraćanje u serijalu DVA MINUTA... Želim vam se zahvaliti na pažnji i vremenu koje ste izdvajali za slušanje i iskoristiću priliku da vam kažem da mi je bila izuzetna čast da se nađem sa uvaženim sagovornicima ovog bloka, a posebno sa vama, dragi slušaoci, sa nadom da vas moje priče nisu opterećivale i bile suvišne. Kako je cilj serijala naš Kotor i kako smo imali slobodu odabira tema, potrudila sam se da bar malim dijelom zađem u život Kotora kakvog ga pamtim i kakav je sada, a sve za bolje našega grada, kojeg svako od nas vidi svojim očima i doživljava na svoj način. Ono jedno i glavno što nam je zajedničko je ljubav prema njemu i želja da bude i ostane najljepši, najprivlačniji, jedinstven i na prvom mjestu grad sa velikom i čistom dušom. Dodaću još da se to ne odnosi samo na jezgro Starog grada i bliže okoline, Kotor je i Dobrota, Škaljari, Muo, Prčanj, Stoliv, Ljuta, Oravac, Perast, Risan, Morinj i Grbalj. Ja ga doživljavam jedino kao cjelinu sa svim ovim mjestima, možda iz profesionalnih razloga i interesovanja za proučavanjem kulture, meni vrlo vrijednih i nezanemarljivih lokaliteta, a sa druge strane prosto me privlači njihova ljepota kojoj nikada nisam mogla odoljeti.

Koliko je lijep naš Kotorski zaliv i koliko je fascinantno za sve one koji prođu preko Veriga ili kroz Verige, pa morem ili putem uz samu obalu, prolazeći kroz sva ova mjesta, najbolje mi govore zadivljeni i pomalo u nevjerici, kao da su izgubljeni, ljudi iz svih krajeva svijeta, a koje susrećem decenijama, radeći i provodeći veliki dio dana u Perastu. Često se pitam jesmo li mi toga svjesni? Znamo li po kakvom bogatstvu hodamo i kakva nas ljepota okružuje, u kakvom raju se rađamo i odživimo svoj vijek? Mogu jedino da kažem da smo privilegovani. Nije ni čudo sto nam stranac danas ograđuje i izgrađuje komplekse najluksuznijih hotela i objekata, jer zna i vjeruje da im je tu i mjesto. Baš tu u ovoj ljepoti podižući zid ili kapije dostupne samo za pojedince. I za uživanje.
Pođimo od Kostanjice, gledam tu sliku svakodnevno. Do visoko u Kostanjičko brdo nanizale su se vile, izgledaju prelijepe i raskošne kada prođete pored njih. Ali tužno ih je vidjeti sa druge strane, gledam ih između dva ostrva, iz Perasta i ne mogu vjerovati da je to ljudki um smislio, da je takav zločin čovjek napravio. Gdje je tu poštovanje prošlih vremena i kulture jednog naroda. I to me boli, još više kad vidim da se i dalje ruši brdo i neumorno gradi. A Sveti Đorđe i Gospa od Škrpjela u ćutnji izmiču sve dalje i polako se gube u pozadini novonastale kulise. Žalosno.
Sa lijeve strane od Veriga, gledajući iz Perasta, iznad Stoliva, tuga. Obrastao, naziru se samo kamene ruševine, prosto kao da će svakog časa nestati, nekad nazvano '' viseće selo'', jedinstveno po urbanom uređenju, sada napušteno, na padini Vrmca
- Gornji Stoliv. Nemam vremena i ne želim da vas zamaram u ovim vrelim ljetnjim danima o značaju i vrijednosti ovog lokaliteta. Pominjem ga samo da ga poredim sa već pomenutim novoizgrađenim naseljem na suprotnoj strani Veriga, a shvatićete zbog čega. I ima li to smisla?
A u Perastu na rastopljenom asfaltu spas je jedino maestral koji pokušava da nam ublaži ovu ljetnju vrevu. Grad, pun turista, probudio se iz zimskog sna i evo ga za naše turističke promotere u rangu Nice i sličnih visoko kotiranih turističkih odredišta na Azurnoj obali. Da, samo na riječima. I u Perastu je izgleda zakazao ljudski faktor. Pitam se zašto se tako odnosimo prema ovom gradu. Pruža mnogo, ima svoj kulturološki potencijal, sačuvanu arhitekturu, kao nijedno mjesto i duhovnu kulturu, a niko da mu pomogne. Rupe na glavnom putu uz obalu, neriješeni kanalizacioni odvodi, Stari put kroz grad izrovan, jedna jedina prodavnica, nešto malo očuvanih klupica pri moru. Ali zato imamo nevjerovatno dobra bespropisno parkirana vozila, na koja morate čekati i po nekoliko sati da se pomjere, i pored zabrane o ulasku automobila u grad. A ako kojim slučajem kroz Perast prođete autobusom ( i to jedino mogućim prevozom Blue Line) pripremite se na lijepo putovanje pa čak i do pola sata. A kunemo se u Perast, postao je zaštitni znak Crnogorskog turizma, nema spota u kojem nisu u najvećem broju kadrovi ovog predivnog grada. O održavanju čistoće da i ne govorim. Je li dovoljno da kažem da je jedan čistač zadužen za Perast i Risan. A kontejneri koji su postavljeni na tri mjesta u Perastu ne mogu zadovoljiti potrebe odlaganja smeća, koje se inače odvozi samo jedanput dnevno. Zaista će vas zateći krasna slika u Perastu i nepodnošljiv vonj prođete li pored jednog od ovih punktova. A treba li o osnovnim i neophodnim stvarima uopšte i govoriti u ovom ludilu 21-og vijeka.
Festival klapa se održao, planiran je i po koji koncert u okviru Kotor arta i to je sve, osim dešavanja u Muzeju grada Perasta koji je, moram se pohvaliti, ipak glavni nosilac kulturnih dešavanja i to ne samo u ljetnjoj sezoni već i tokom cijele godine.
I ne mogu otići iz Perasta, a da ne postavim pitanje regulisanja saobraćaja u gradu. Zašto se ne osposobe poklonjena električna vozila i zašto se ne pridržava projekta ''Perast bez saobraćaja''. Na to pitanje izgleda niko ne želi da odgovori ili ga jednostavno niko i ne čuje. Reći ću još samo da niti jedan problem u Perastu neće biti riješen ako se nadležne vlasti ne odazovu i ne zauzmu se u njihovom rješavanju.
A što se Kotora tiče, Kotorani znaju najbolje ''koja je ura''. Sasvim je sigurno da nam ne fali '' hleba i igara''. Izvinite, ali se moram ovako izraziti, koristeći metaforu rimskog pjesnika Juvenala iz dalekog II vijeka. Baš ohrabrujuće, istorija se ponavlja!
Svaka čast organizatorima svih dešavanja, a kojima se ne zna broj, počev od juna mjeseca pa nadalje. Zaista je lijepo doživjeti Kotor u toj gužvi i biti ispred bina vrlo kvalitetnih i na zavidnom nivou kulturnih izvođenja. Ali zar nismo malo pretjerali. Pa kada pratite malo bolje programe brzo ćete shvatiti da je prosto nemoguće propratiti i dio svih sadržaja, što se naravno i ne očekuje i da bi se oni lijepo mogli rasporediti za čitavu godinu . Ali eto, došlo je vrijeme megalomanije, pa po onoj što više to bolje. Čini mi se da se riječ globalizam nekako povukla, kao da nije više u modi, a ja ću je baš sada upotrebiti. Sa globalizmom smo dobili i masu u svemu, pa se i kulturna dešavanja, ne uzimam u obzir neka dešavanja u okviru Kotor arta, da ne bude zabune, ocjenjuju kao uspješna upravo po tome koliko je hiljada ljudi prisutno na nekom od njih. Bravo, opet asocijacija na neki II, III vijek, ovoga puta na gladijatore i ogromne arene. Samo danas na moderan način. Na poljanu, na plažu, pa dok se izdrži.
Kako sam se raspričala, sasvim je očgledno da sam u lijepo klimatizovanoj sobi, pored računara, i da mi je, vjerovatno poslije iscrpljenosti od ovih vrućina i trke od ličnih obaveza, posla, do nekog meni dragog posjeta kulturnog događaja, došao momenat da bez puno razmišljanja pišem o svom viđenju življenja našega kraja, sa kojim se naravno niko ne mora složit.
A za kraj sam ostavila samo jednu opasku u vezi '' smotre visoke mode '' u Kotoru. Posebno naglašavam VISOKE mode. Lično nisam posebno zainteresovana za ovakve manifestacije, osim osnovne informisanosti koju želim da imam. Od srca čestiam Seki Miranović na već postignutom uspjehu i da slavi svoj stil u svjetskim mondenskim centrima. Ona to i zaslužuje.
Ali, ako smo se prihvatili održavanja smotre mode, još, ponavljam, visoke mode, ne bi li bilo poželjno dotjerati malo i grad ili mislimo da je dovoljno da pogledamo blještavilo modela i ljepotu manekena koji ih nose, pa mu bar oprati ulice i osvijetliti pojedine djelove. I ako je ikako moguće nastojati da posle završene revijalne noći, ne ostane onoliko pobacanih flajera, ulaznica i ko zna kakvog reklamnog materijala ispod stolica pored modne piste. Vjerujte to je jako ružna slika, da nema piste dobro bi se zapitali šta se tu dešavalo. Uostalom ovo je Kotor, to ne smije da se desi.
Sve vas pozdravljam i volim
Dragana Lalošević