Arhiva

U okviru „Don Brankovih dana muzike", sinoć je ispred katedrale Svetog Tripuna u Starom gradu priređen koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra pod nazivom „More muzike, muzika mora". Prisutne je najprije pozdravio direktor "Don Brankovih dana muzike" Ratimir Martinović. „Ima jedna izreka koja kaže - stavi prst u more i bićeš povezan sa cijelim svijetom. Kad to uradite u Boki, na tom zamišljenom putu prva luka je Dubrovnik, isto je tako je i sa muzikom, i more i muzika spajaju preskačući sve granice i brišući sve razlike. Ovaj koncert je svečan ne zbog crvenog tepiha, večernjih toaleta, lijepih zastava, svečan je zbog činjenice da po prvi put poslije dugo godina u goste dolazi orkestar iz Dubrovnika" – kazao je Martinović. On je podsjetio da je prije desetak godina na ovom mjestu Kotor Art organizovao svoj prvi veliki koncert – nastup Zagrebačke filharmonije koja je u Crnoj Gori nastupila poslije sedam decenija i tragičnih ratnih događaja devedesetih. „Don Branko Sbutega je rekao da će, na iznenađenje mnogih, festival otvoriti zvona katedrale Sv.Tripuna koja će pozvati na pomirenje, oproštaj i ljubav. Zvona zvonite, izgovorio je Don Branko riječi koje poput poziva ili mantre nastavljamo da ponavljamo svake godine. Ja sam zvona, iako ih sam ih slušao svakodnevno, to veče čuo po prvi put. I od tada ih slušam i čujem drugačije, bila ona sa katoličkog ili pravoslavnog hrama, iako muzičar, ja vam razliku između ovih zvona ne znam reći. Poslije zvona, čućete muziku.  {gallery}kotorartdubrovackisimfonicari{/gallery}

A kada kažete muzika, prve asocijacije su zvuk, tonovi, melodija, ali muziku podjednako čine pauze, periodi tišine i ćutanja, iako su uvjek oznake iste, postoje različite pauze u muzici, baš kao u životu, one dramatske koja iznenadno prekidaju muzički tok, ili one kratke, isprekidane, poput ustreptalog uznemirenog disanja, ili one dugi, ponekad predugi periodi tišine u kojima se sliježe, remizira, analizira, sabira oduzima, a nekad zaboravlja sve ono što je bilo prije da bi se ostavilo prostora za nešto novo. Danas sam, razmišljajući o ovom obraćanju, pokušavao da dam muzičko značenje ovoj i ovolikoj pauzi gostovanju dubrovačkog orkestra. Takve pauze u muzici mi ne poznajemo, previše je godina prošlo i preduga je pauza koju ne želimo i ne smijemo dozvoliti da se ponovo desi. Debisi je rekao kako je muzika tišina između nota. Ja bih ovo moje obraćanje sveo na tišinu između riječi i pozivam vas prije svih govora, prije zvona i prije muzike sa našim gostima iz Dubrovnika zajedno napravimo samo jednu stanku, pauzu u kojoj će svako toj tišini dati svoje značenje, svoj smisao sadržaj koji misli i osjeća da ovom trenutku i ovom događaju pripadaju. Da, trebamo se navikavati da zajedno ćutimo i jer je to najteže. Prijatelji stari, da citiram Terezu, tu ste. Dobro došli nam u Kotor, grad uvijek prijateljskih susreta, i na KotorArt, mjesto gdje značenje i vrijednosti tišine uvažavamo podjednako kao i ljepotu melodije, mjesto gdje poništavamo zaglušujuću buku života i obnavljamo stare i uspostavljamo nove veze, mjesto gdje se muzika i more udružuju u slavlju i radosti života i ljubavi, jer što bi mi jedni bez drugih? Drago mi je što ste večeras ovdje i dobrodošli" – rekao je Martinović. U ime Opštine Kotor goste je pozdravio potpredsjednik Tvrtko Crepulja. „Dubrovački simfonijski orkestar važan je dio bogatog i raznolikog kulturnog nasljeđa Dubrovnika i Hrvatske. On ne nastupa samo u jedinstvenim ambijentima svog grada već širom svijeta interpretirajući majstore klasične muzike. Ove godine slavi devet decenija svog postojanja i večeras u okviru KotorArta imamo jedinstvenu prilku da slušamo ove jedinstvene umjetnike" –kazao je Crepulja. U ime predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović publiku i domaćine je pozdravio Slobodan Prosperov Novak. „Dirnut sam prvo zato što su Dani organizovani... U ime mog velikog pokojnog prijatelja don Branka Sbutege. To me posebno opterećuje da bilo što kažem i rado bih šutao. A ne može se ćutati u ovoj akropoli hrvatske Boke, velikom svetom mjestu kulture hrvatskog naroda u Boki Kotorskoj. Ne mogu se ovdje ne sjetiti svih Bolica, Paskalića, Nenadića, Zanovića, Zmajevića i bez te misli čovjek ne može biti na ovom trgu. S druge strane, prisjetio bih se još jedne hrvatske filharmonije. Prisjetio bih se da su Dubrovačke ljetnje igre ovdje 1991.godine u vrtu Biskupove palate organizovale predstavu koju su pred rat dale, a zvala se simbolično ,Majstore, dolaze ozbiljna vremena, ugasite svijeću. Govorili su se stihovi pjesnika Slavka Mihalića. Nije bilo naveče, jer tad nije ni moglo biti organizovano, bili su prvi dani rujna, vidjele su se prve kolone, počela je agresija na Dubrovnik. Prošlo je 25 godina i ovo nije samo glazbeni trenutak i već i istorijski. Biće i istorijski kada završimo ovaj govor, ako pozvone zvona ovog grada, i sva zvona su jednaka, kao što su i zvukovi tih zvona jednaki, i neka kao što je Don Branko želio, sa zvonima započnemo ovo veče" – pred zvona je završio obraćanje Prosperov Novak.
Pod dirigentskom palicom maestra Mladena Tarbuka, kao solisti pred dubrovačkim simfoničarima nastupili su pijanisti Marija Gracio i Aljoša Lečić.