Arhiva

U rubrici „Dva minuta" koju emitujemo svakog ponedjeljka od 9.30 i 15 sati, sugrađanima se obratila Jasminka Grgurević, slikarka-konzervatorka koja je za svoj rad na kotorskim kulturno-istorijskim spomenicima dobila najznačajnija priznanja.
Poštovani slušaoci,
U četvrtak veče 25. juna, na trgu ispred kotorske katedrale, svečano je označen početak ovogodišnjeg VII međunarodnog festivala Kotor Art, pod sloganom "Afirmacija Kotora, grada, koji pripada svjetskoj baštini pod zaštitom UNESCO-a, kao kulturne prijestonice Crne Gore".
Voljela bih da nam se tom prilikom, umjesto Romea i Julije, sa prozora svoje kuće, palate Drago, obratila Jelena Medoševa Drago. Mogla je razgovarati, npr. sa biskupom Rajmondom Agontijem, kojem je testamentom poklonila kuću preko puta, čiji su sačuvani djelovi danas uklopljeni u zidove kotorske Biskupije.
U stvarnosti, malo je vjerovatno da je Jelena Drago, ćerka "ser" Medoša Tomina Draga, vlasnica palate, ispred kotorske katedrale, u sjeveroistočnom uglu trga (prva polovina XIV vijeka), razgovarala preko prozora sa kotorskim biskupom. On je bio crkveni velikodostojnik, učeni klementinac, pred kojim se klanjalo i kojem se ljubila ruka, a ona je bila ćerka kotorskog privrednika i pripadala je krugu lijepo vaspitane kotorske gospode. Možda je Jelena klečala pred biskupom, dok mu se ispovjedala u katedrali ili u kućnoj kapeli, ali su zato njihovi zvanični razgovori morali biti u duhu obavezujuće forme.
Danas, u ovoj palati, na čijim zidovima još stoje uklesani grbovi porodice Drago, u prizemlju i na prvom spratu smješteno je Područno odeljenje Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, sa sjedištem na Cetinju, a na drugom spratu i u potkrovlju, odeljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara, sa sjedištem na Cetinju. U vrtu je kafana i nad vrtom se umjesto zelenila nadvila bijela plastična tenda. U palatu se ulazi sa zadnje strane, preko kamenih stepenica, ali ne možete ući, a da se ne uhvatite za klimavu metalnu ogradu i da ne preskočite polomljene pločice u ulaznom holu. U kamenom pilu, desno od ulaza, umjesto cvijeća, raste trava. Potrebno je popraviti krov, prozore, očistiti hodnike, popraviti električne instalacije, sanitarne čvorove, kupiti toalet papir, usaditi novo zelenilo u vrtu i dati mu funkciju u skladu sa pravilima i potrebama struke i namjenom institucija koje su u njoj smještene. O svemu napred izrečenom odlučuje se na Cetinju.

{mp3}dva/jaka2906{/mp3}

Ponoviću moto ovogodišnjeg Kotor arta "Afirmacija Kotora, grada koji pripada svjetskoj baštini pod zaštitom UNESCO-a, kao kulturne prijestonice Crne Gore".
Jelena je mogla da izađe iz palate i prošeta do katedrale, mirno, pridržavajući svoje duge haljine. U to vrijeme unutrašnjost katedrale su oslikavali grčki slikari. Na osnovu ugovora sa njima iz 1331. godine, koji se čuva u kotorskom Arhivu, znamo da su ih za radove na oslikavanju Katedrale plaćale kotorske porodice. Danas bi Jelena, da bi došla do Katedrale, morala zaobići kafanske stolove i visoke žardinjere od vještačkog kamena. Ispred ulaza u katedralu mogla bi kupiti neki kineski souvenir. U njeno doba trijem ispred katedrale je bio sa visokim stubovima. Ispod njega su se skupljali kotorski građani, zasijedao crkveni sud, oglašavale su se sudske i upravne odluke i vijećalo je Malo i Veliko vijeće. Mogla je Jelena da prošeta do mora i da se odmara gledajući jedrenjake kako uplovljavaju u zaliv. Danas su ih zamijenili veliki kruzeri čiji broj ulazaka se sabira na kraju sezone. Kada se vežu ispred kotorske rive, ako ste na Prčanju, ne možete vidjeti grad. Putnici sa kruzera u grupama čekaju u jutarnjim satima da uđu na glavna gradska vrata. Ovakva vrata nijesu postojala u Jelenino doba, a i za pretpostaviti je da ona nije žurila na posao, niti kasnila na sastanke. U njeno vrijeme nije postojao pojam procjena turističkog pritiska i rizika za kulturna dobra, kao ni obaveza određivanja granice koju neki prostor može da podnese, da se turizam ne bi pretvorio u svoju suprotnost. Danas je ovo obavezujuća stručna procjena, ako se radi o lokalitetima na UNESCO-ovoj listi. Da li je ovakva procjena urađena za Područje Kotora, pa je u skladu sa njenim rezultatima odlučeno u kojem pravcu će se razvijati luka i sam grad Kotor?
Ponoviću "Afirmacija Kotora, ... kao kulturne prijestonice Crne Gore".
Voljela bih da nam se umjesto Romea i Julije na svečanom otvaranju Kotor Arta, obratila upravo Jelena, sa prozora svoje palate. Pitam se što bi nam rekla? Neka to ostane za slutnju nekim budućim dramaturzima i rediteljima.
Voljela bih da se i ove godine reprizira neka od predstava koje su nastale u okviru Kotor Art teatra, sem dječijih predstava, a koje su izvorno vezane za kotorske lokacije, npr. "Njegoš vatre", "Na ljetovanju" ili "Njegoš i ja". U programu ih ne pronalazim......Što je sa "Pisanjem grada"? Voljela bih da se Kotor APSS dešava u prostoru kotorskog zatvora, kao i prethodnih godina. Po programu dešava se u zgradi "Jugooceanije", kafeu „Havana" i u kinu „Boka". O čemu se radi? Zaključcima Vlade od 30. januara 2014., objekat kotorskog zatvora je od strane Ministarstva pravde, ustupljen Ministarstvu kulture Crne Gore. Narodni muzej Crne Gore je 26. decembra 2014. god. objavio Zahtjev za dostavljanje ponude šopingom za naručioca Ministarstvo kulture Crne Gore za izradu projektne dokumentacije- Glavnog projekta rekonstrukcije zgrade bivšeg zatvora u Starom gradu Kotoru a za buduću namjenu Centra za edukaciju i kulturu sa rezidencijama.
Izgleda da se o Kotoru uvijek razmišlja van Kotora. Ne treba da pitamo o čemu se radi. Treba da budemo srećni što misle na nas. Ko? Voljela bih da je npr. neka kotorska institucija, recimo kotorski Arhiv, raspisao tender za izradu projektne dokumentacije za neki objekat na Cetinju, npr. zgradu nekadašnjeg Belgijskog poslanstva, a za buduću namjenu Centra za arhivsku građu ili Centra za konzervaciju papira?
Podsjetiću sve nas da umjetnost nudi prostor u kojemu duša može da diše, i ukoliko nam se ukine taj prostor mi smo stvarno mrtvi. A ono što osjećam, između rezova, ono što vidim iza kulisa svečanog otvaranja Kotor Arta je borba da se taj prostor sačuva. Ono što slutim, je mukotrpnost te borbe. Ono čega se bojim, je da se troši veliki dio kreativne snage i energije u nešto što nije umjetnost, a na štetu svih nas. I osjećam zebnju.
Kotor je grad koji je vjekovima kreativno disao. I kao što se u svemirskim crnim rupama slute skriveni novi svemiri, i u njegovim crnim rupama, između zidova, u portunima, u šahtama, na pjacama,... vjekovima se taloži energija, koja svakom dešavanju daje dodatnu snagu i koja unutar sebe skriva nove kreativne svemire. To je ono što nam niko ne može oduzeti.
U četvrtak veče, zvonima sa zvonika kotorske Katedrale svečano je označen početak ovogodišnjeg Kotor Arta. Neću biti maliciozna i neću pitati - Za kim zvona zvone? Citiraću stihove engleskog metafizičkog pjesnika Džona Dona (16.vijek), kojima je Ernest Hemingvej započeo svoj istoimeni roman:"Nijedan čovjek nije ostrvo-sam po sebi cjelina; svaki čovjek je dio kontinenta, dio zemlje. Ako grudvu zemlje odnese more, Evrope je manje, kao da je odnijelo neki rt, kao da je odnijelo posjed tvojih prijatelja ili tvoj. Smrt ma kog čovjeka smanjuje mene, jer ja sam dio čovječanstva. Zato, nikad ne pitaj za kim zvona zvone-ona zvone za tobom."
Pozdravljam vas,
Jasminka Grgurević