Arhiva

U rubrici „Dva minuta" koju emitujemo svakog ponedjeljka od 9.30 i 15 sati, sugrađanima se obratila Jasminka Grgurević, slikarka-konzervatorka koja je za svoj rad na kotorskim kulturno-istorijskim spomenicima dobila najznačajnija priznanja.

"Kle (Paul Klee) ima sliku koja se zove Angelus Novus. Na njoj je prikazan anđeo koji kao da pokušava da se udalji od nečega čime je zapanjen. Oči su mu razrogačene, usta otvorena, a krila raširena. Tako bi morao izgledati anđeo istorije. Lice je okrenuo prošlosti. Ono što mi vidimo kao niz događaja, on vidi kao jednu jedinu katastrofu što neprekidno gomila ruševine preko ruševina i baca mu ih pred noge. Rado bi se zaustavio, budio mrtve i sastavljao ono što je razbijeno. Ali iz Raja duva tako snažna oluja da mu je razapela krila i anđeo više ne može da ih sklopi. Ta oluja ga nezadrživo goni u budućnost, kojoj okreće leđa, dok gomila ruševina pred njim raste do neba. Ono što nazivamo napretkom jeste ta oluja " napisao je Valter Benjamin analizirajući sliku "Angelus Novus" Pola Klea u djelu "Teze o filozofiji istorije."
Poštovani sugrađani,
Sa idejom da se budućnost svijeta sagleda iz perspektive prošlosti i pozicije sadašnjosti, uz pitanje da li se destrukcija prošlosti ugrađuje u viziju budućnosti, umjetnički direktor ovogodišnjeg, 56. po redu Bijenala u Veneciji, nigerijski istoričar umjetnosti i pjesnik Okvi Envezor uzeo je naprijed citirani tekst kao moto manifestacije koncipirajući centralnu izložbu pod nazivom "Sve budućnosti svijeta".
Crnogorski predstavnik na ovogodišnjem 56. Bijenalu u Veneciji je Aleksandar Đuravčević projektom "Sećaš li se" koji se sastoji od videa, crteža i instalacija, kojima stvara "svoju" istoriju Crne Gore baziranu na ličnom iskustvu i iskustvima svoje porodice, prijatelja, poznanika... Djela Aleksandra Đuravčevića manje su poznata crnogorskoj javnosti. Slikarstvo je studirao na Akademiji lijepih umjetnosti u Firenci, a živi i radi na relaciji Njujork - Crna Gora. Izložbu u paviljonu Crne Gore, čiji je komesar Anastazija Miranović, organizovao je Centar savremenih umjetnosti Crne Gore.
Sva ta individualna sećanja, kako je navedeno u tekstu povodom izložbe, čine realnu - istinsku istoriju jednog naroda u kojoj svako predstavlja posebnu alku u dugom lancu. To je živa istorija - istorija života, sačinjena od svakodnevnih, banalnih situacija, koje fragmentarno postoje u sećanju i prenose se živom rečju, neposrednom slikom života. Time istorija postaje nova sadašnjost, koja se snagom etnosa, prenosi s generacije na generaciju, postajući konstanta (jer živi u sećanju) budućnosti.

{mp3}dva/jaka2505{/mp3}

Ne bih se bavila Bijenalom u Veneciji, a da me sam moto postavke nije asocirao na jednu nama blisku postavku, koju je selektovao sam život. Na postavku srebrnih zavjetnih pločica (ex vota) u crkvi Gospe od Škrpjela preko puta Perasta. Ova postavka nastala iz ličnih (individualnih) zavjeta, proizvod je ražličith životnih situacija u kojima su se priložnici nalazili, najčešće opasnosti na olujnom moru, neprijateljskih napada ili bolesti, a kojom prilikom su se zavjetovali Bogorodici na milost tražeći njenu pomoć i zaštitu. Svaka pločica prikazuje poseban događaj. Na velikom broju pločica pored reljefnog prikaza broda i predstave Bogorodice nailazimo i predstave brodovlasnika ili kapetana broda u pozi molitve, predstave mornara na palubi, prikaze djelova tijela koji su povrijeđeni, noge, ruke... Potom natpise sa zavjetima ili opisima određenih događaja na koje se zavjet odnosi. Svaka pločica je u stvari direktni otisak slojevite, proživljene priče, proizvod jakih emocija i dio lične žive istorije. Pločice su urađene od srebrnog lima debljine do 1mm. Njihova prosječna veličina je 250x200mm. Slobodno su riješene u crtežu i izradi na način što su ugravirane linearnim crtežom ili izbijene reljefno. Najčešće su rad domaćih majstora. Pločice su prikucane jedna uz drugu u više redova i kao srebrna životna traka prostiru se čitavim obimom crkvene lađe ne prekidajući se ni svom dužinom crkvenog hora. Istovremeno čine i niz i krug. Drama koja teče. Bez početka i bez kraja.. Ima ih više od 2000 i predstavljaju najveću zbirku ove vrste na Mediteranu. Nastale su krajem 17, tokom 18. i u prvoj polovini 19. vijeka. Najstarija datirana pločica je iz 1694. godine, a malo je poznato da kontinuitet prilaganja traje do danas, i da su među poslednjim priložnicima i naši sugrađani, pokojni Miloš Milošević i aktuelni predsjednik crnogorske Skupštine Ranko Krivokapić. Prema zapisima na pločicama (V.F.-G.A.: Votum fecit-gratiam accepit) - Zavjet dao-milost dobio - saznajemo da se među priložnicima nalaze članovi najuglednijih bokeških porodica: Balovići, Bujovići ( i sam Vicko Bujović), Martinovići, Štukanovići, Viskovići, Mazarovići, Dabinovići, Ivanovići, Radimiri... Vještački sagrađeno ostrvo sa crkvom ispred Perasta, nastalo potapanjem isluženih jedrenjaka oko stijene na kojoj se čuva ikona sa likom Bogorodice sa djetetom, i događaj sa barkama punim kamenja koje se izbacuje u more oko ostrva, a koji se svake godine ponavlja u okviru manifestacije Fašinada da bi se isto obnovilo, čini ovu priču istovremeno i stvarnom i fiktivnom objedinjavajući u ovom mikro kosmosu pred Perastom prošlost i sadašnjost, projektujući ih nesporno u budućnost. Pri tome, svako pitanje na ovom mjestu postavio je sam život. Ova posebno izrežirana scena daje, rekla bih, odgovor na pitanja koja promišlja umjetnost.
I još nešto za ovu priliku. Na ovogodišnjem 56. Bijenalu u Veneciji Ivan Grubanov je u paviljonu Srbije postavio instalaciju "Ujedinjene mrtve nacije". Na podu paviljona, na cementnim pločama, pobačane su zgužvane zastave država koje su prestale da postoje tokom 120 godina trajanja Bijenala u Veneciji. Pod je u stvari oslikan otiscima koje su ostavile te zastave nakon što su potapane u boje i hemikalije. Među zemljama koje su postojale u 20. vijeku pa su se potom raspale, u radu "Ujedinjene mrtve nacije" je i Čehoslovačka. Zanimljivo je da su se na istoj manifestaciji, ove godine, Češka i Slovačka ujedinile kroz umjetnost i da ih je predstavlja umjetnik Jirži David, izložbom "Apoteoza". Ponovo je život prevazišao umjetničko promišljanje. Riječ je o slici "Apoteoza Slovena. Sloveni za čovječanstvo"(1926), djelu monumentalne kompozicije Alfonsa Muhe "Slovenska epopeja", odnosno crno-bijeloj replici postavljenoj naspram ogledala na kojoj je David intervenisao slikama i komentarima koji se odnose na savremeni trenutak. Između ostalog na replici je prikazana i Marina Abramović na konju sa bijelom zastavom....
Sa malim zakašnjenjem želim vam srećan praznik nezavisnosti i srdačno vas pozdravljam.
Jasminka Grgurević
Kotor, 25.maj 2015.god.