Arhiva

„Samo umjetnici posebnog dara, umjetnici nepregledne širine duha prožeti etičkom stamenošću mogu da prevaziđu horizont efemernih čulnih utisaka, te kroz sopstveno unutarnje biće otkriju i predstave dio tajne, sveopšte i univerzalno oplemenjeno estetskom kategorijom lijepog, a jedan od njih je, kako to stalno potvrđuje njegovo umjetničko djelo iskoračajući i pomjerajući granice razvoja naše savremene umjetnosti, i Kemal Ramujkić" – rekla je sinoć u Galeriji solidarnosti istoričarka umjetnosti Lucija Đurašković otvarajući izložbu slika pod nazivom „Kuće" Kemala Ramujkića. Ona je kazala da joj je velika čast što je u prilici da govori o slikarstvu Ramujkića, jednog od najznačajnijih predstavnika naše savremene umjetnosti. „Pitanje bića, prolaznosti života, suštine čovjeka i njegovog odnosa spram prirode i drugih glavna je preokupacija umjetnika od samih njegovih stvaralačkih početaka. Imaginarni pejzaži sa kamenim kućama oplemenjenim bršljanom, cvijećem i čempresima čine tematsku srž ove izložbe odnosno ciklusa. Motiv stare kamene kuće nosi kompleksnu simboliku povratka istinskim vrijednostima, tj. povratka emociji i osjećanju kao imanentnim elementima ljudskog bića" – dodala je Đurašković. Prisutne je pozdravio i direktor OJU „Muzeji" Andro Radulović, a galeristkinja Marija Mihaliček je izrazila zadovoljstvo zbog izložbe slika pomenutog umjetnika u ovom galerijskom prostoru.

{gallery}izlozbakemalramujkic{/gallery}

„Ramujkić je umjetnik potpuno predan slikarstvu, koji živi u umjetnosti i uživa u slikanju. Umjetnik kojem je važna interakcija sa publikom, pa ističe da misli kao i njegov profesor Vojo Stanić da bi prestao da slika kad ljudi ne bi voljeli njegove slike. U ateljeu na Adi Ciganliji decenijama nastaje Ramujkićev svijet slike ispunjen romantičarskim vizijama mediteranskog podneblja i njegovih simbola. Moram priznati da me davno privukla poetika Ramujkićevih slika koje plijene poetskim i lirskim nabojem i atmosferom, na način na koji sam osjećala i slike Safeta Zeca idilične Bosne prije tragedije. Ovo slikarstvo nudi uživanje, ljepotu i emociju, mogućnost da odlutamo u neki začarani i istovremeno humaniji svijet. Zato smo privilegovani zato što postoje takvi čarobnjaci kakav je slikar Ramujkić" – kazala je Mihaliček.
Kemal Ramujkić je rođen 1947.godine u Podgorici. Završio srednju umjetničku školu u Herceg Novom 1966. godine. Na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao je 1971. u Beogradu (na slikarskom odsjeku), a postdiplomske studije na istom fakultetu 197. godine. Tokom 15 godina radio kao profesor crtanja i slikanja u Centru za likovno obrazovanje Šumatovačka u Beogradu. U nekoliko navrata gostovao kao profesor pejzaža na Školi za filmsku animaciju (The Animation Workshop School) Viborg, Danska. Profesor je crtanja i slikanja i šef departmana za likovnu umetnost na Državnom univerzitetu Novi Pazar. Dobitnik je brojnih nagrada, a između ostalih i: 1971. Luksemburg, III nagrada na Velikom internacionalnom konkursu slikarstva „Muzej 2000"; 1975. Beograd, I nagrada „Vojni likovni umetnici"; 1980. Podgorica, II nagrada „Savremeni crnogorski crtež"; 1987. Beograd, nagrada za izložbu godine Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za izložbu crteža u Domu JNA; 1988. Cetinje, Nagrada grada Cetinje „Cetinjski salon"; 1989. Beograd, „Zlatna paleta ULUS-a", Prolećna izložba ULUS-a; 2009. Mesina, Italija, nagrada žirija na Trećoj velikoj internacionalnoj izložbi slikarstva. Živi u Beogradu i stvara trideset godina u svom ateljeu na Adi Ciganliji.
Organizatori izložbe su OJU "Muzeji" i Galerija solidarnosti Kotor.