Arhiva

"Moje slike nisu dosadna predstava vremena u kom živimo već ogledalo mojih unutrašnjih nemira i moje intime" - rekao je Radio Kotoru akademski slikar Milutin Obradović iz Bijelog Polja na otvaranju izložbe svojih slika sinoć u Gradskoj galeriji u Kotoru. Nakon pozdravne riječi galeristkinje Tatjane Kriještorac izložbu je otvorio novinar Zoran Marković. "Karakteristično za ovog slikara je da minuciozno slika svaki detalj i da na njegovim platnima nema praznog prostora. Zbog ovakvog pristupa praznoj površini Obradovićeve slike samo na prvi pogled izgledaju haotično, a neiskusno oko ima utisak spontanosti i nedostatka koncepta u stvaralačkom postupku. Pažljivi posmatrač fokusiran na svaki detalj primijetiće da je Obradović slikar harmonične i precizno prostudirane kompozicije, centralni dio slike ima naznake perspektive, a detalji iz drugog plana naslikani su u maniru vizantijske ikonografije" - rekao je Marković. Nakon otvaranja, u čijem su muzičkom dijelu glasom i gitarom učestvovali Đurđa Petrović Poljak i Petar Bukilica, razgovarali smo sa slikarom koji je izrazio zadovoljstvo što prvi put izlaže u intimnom prostoru Gradske galerije u Kotoru. "Nadam se da će kotorska publika posjetiti izložbu i da će imati šta da vidi. Što se tiče mojih slika, taj motiv konja odnosno portreta konjske glave zapravo je više simbolika muškosti, simbolika strasti, simbolika tajne, simbolika svega onoga što je zaista jedna ljepota koja hoda i koja dijeli ovu planetu sa nama. A eto ja sam ga prožimao kroz moje slikarstvo, kroz upravo neki stilizovani pečat nekog vremena i nekih tajni koje se dešavaju u mom, naravno, privatnom životu, i eto, tako to izgleda u koloritu, površini i formatu ovih djela" - kazao nam je Obradović. {gallery}obradovickotor{/gallery}

Na slikama je jasan spoj intenzivne crvene boje i zagasitijih toplih boja, uočljivi su etno motivi, većina ovih ostvarenja odiše idiličnošću, bajkovitošću, rustičnošću, ali na nekima imate i utisak dramatike u toku. "Meni je jako drago i upravo ste mi udijelili jedan prelijep kompliment. Moje slike nisu običnog motiva. Moje slike nisu dosadna predstava nekog vremena u kom živimo ili u kom ono treba da se rađa ili da ja u njemu živim. Moje slike su zapravo doživljaj mojih nekih, mogu reći, halucijanicja u pozitivnom smislu, snova, ogledalo mojih nekih nemoći da ja nešto dokažem, pojasnim. Moje slike su zapravo ogledalo samo nekog mog života, nekih mojih unutrašnjih nemira. Ono što sam primjetio kroz par izložbi koje su se desile u Podgorici, Bijelom Polju, Budvi, reakcija publike na moje slike je zapravo pozitivna. Možda tajna leži ne samo u toj jačini kolorita nego u nečemu što ljudi manje razumiju ili što je manje u suštini razumljivo ili nekom potpuno nerazumljivo. Ali u suštini, nadam se da se svako neće naću u nekoj liričnosti koju nose ova platna. Drago mi je što ste primjetili da ona teku. Hvala na tom komplimentu" - pojasnio je umjetnik koga smo potom pitali kako ocjenjuje crnogorsku likovnu scenu. "Znate kako, Crna Gora je jako darovita zemlja. Mi smo jednostavno i geografski jako bogati... Zemlja koja ima i nebo i površinu vode i vrh planine i ravnicu nekog pašnjaka, mi smo takvi zapravo I u svojoj nekoj socijalnoj svijesti... Jako smo darovit narod, kao nacija, kao stub jednog ogromnog Balkana... Mislim da kultura u Crnoj Gori ima svoju budućnost isto kao što je imala svoju prošlost. Malo mi je žao... Malo mi je više žao što je ta tranzicija ili to loše finansijsko vrijeme u kome živimo mnoge zaustavilo ili razoružalo ili natjeralo da se okrenu nekim drugim izvorima života jer jednostavno od umjetnosti zaosta je teško živjeti. Njegošu se jednom obratio jedan od serdara i rekao: Vladika, vi ste najpametniji Crnogorac, na što mu je on odgovorio: Nemojte tako, znate li koliko je pametnijeh ostalo da čuva brave podno strana lovćenskih. Šta hoću da kažem? Hoću da kažem da nema svako priliku. Prvo, umjetnost je jedan proces, jedno pretakanje iz ovog vremena u ovo, jedna bilježnica stvaraoca tako da nema svako,mogu reći, privilegiju odnosno vremena da nađe da stvara slikarstvo ili da stvara glumu, vajarstvo, ili da stvara balet ili da stvara bilo kakav oblik... Sa druge strane, smatram da u Crnoj Gori, pored toga što postoje talentovani i kreativni ljudi, postoje I oni koji su davno sebe uzdigli na neka mjesta na koja ne treba da budu. Ne mislim sad poziciona mjesta u socijalizaciji nego na mjesta koja su uzeli u medijskom nebu. Volio bih kada bi ova zemlja shvatila da ona mora da poštuje svoju kulturu, da njena kultura mora i treba da gradi tradiciju... Da ne možemo imati 100 projekata, da je dobro da imamo 10 projekata ali da smo prepoznatljivi. Da moramo dati šansu svima podjednako a ne praviti privilegije, da jednostavno nisam mali ako pravim izložbu u maloj galeriji, mozda ja napravim jači efekat i veći efekat nego onaj manji slikar koji će osvojiti veći prostor" - zaključio je akademski slikar iz Bijelog Polja čija ćete djela u Gradskoj galeriji biti u prilici da vidite narednih 10 dana.
Podsjetimo, Milutin Obradović je rođen 1979. godine u Bijelom Polju. Na Cetinju je završio Srednju likovnu školu ,,Petar Lubarda'', a potom i Fakultet likovnih umjetnosti (2002. godine) u klasi profesora Smaila Karaila. Izlagao je i samostalno i kolektivno, učestvovao na likovnim kolonijama, dobijao nagrade za slikarstvo. Živi i radi u Bijelom Polju, a u Kotoru izlaže prvi put.