Arhiva

Promocija romana „Kuća sećanja i zaborava" autora Filipa Davida, dobitnika Ninove nagrade 2014. godine, održana je sinoć u kinu „Boka" u Kotoru. Ovaj dobro posjećeni događaj povodom Svjetskog dana knjige protekao je u razgovoru umjetnika i predstavnice izdavačke kuće "Laguna" Vanje Gavrovski, a nakon toga bili smo u prilici da razgovaramo sa poznatim književnikom, esejistom, disidentom, nekadašnjim urednikom dramskog programa Televizije Beograd koji je sa Borislavom Pekićem, Danilom Kišom i Mirkom Kovačem činio književnu grupu od velikog uticaja na jugoslovenski javni i književni život.
Pominjali smo Danila Kiša, vašeg prijatelja iz čuvene četvorke, koji je o jevrejskim sudbinama pripovijedao u vrijeme antifašizma. Vi o njima pripovijedate danas kada je antifašizam sve češće u opoziciji. Kako se borite sa tako teškom pozicijom?
Upravo se obavlja revizija istorije koja unosi apsolutnu konfuziju u glave ljudi i đačke udžbenike. Danas gotovo da se više ne zna ko je pobijedio u Drugom svjetskom ratu. Ide se do tih pretjerivanja, rehabilitiju se ili se zahtijeva rehabilitacija ljudi koji su apsolutni zločinci ili su služili okupatoru i slično. Izmaklo je ono što je bitno u svakom slučaju. Srbija se dičila svojim antifašizmom, bila na strani saveznika, a u ovom trenutku vjerujem da pola naroda misli da smo bili na strani onih koji su izgubili rat. To je problem naše intelektualne elite, problem naših političara i veliki problem naših istoričara. Istoričari su podijeljeni, neki služe političkim interesima, a ne istorijskim interesima i objektivnom sagledavanju istorije. Da li će se to popraviti ili neće – ne znam, ali postajem sve veći skeptik i živimo sve gore. U vremenima smo gdje ono što je dobro teško prolazi ili ne prolazi uopšte, a ono što je gore, odmah dobija značaj, širi se, postaje maltene državna politika itd. To ne znači da čovjek ne treba da izrazi svoj protest, svoje nezadovoljstvo, svoju kritiku i ja sam od onih koji u svakoj prilici kritikujem takvo stanje nacije i mišljenja koje je po meni nedopustivo i šteti samoj državi u kojoj živimo. {gallery}filipdavid{/gallery}

Kakav je vaš odnos prema ljudima koji su, uslovno rečeno, intelektualna elita, a krajnji su desničari i inspiratori zla koje nam se desilo tokom posljednjih jugoslovenskih ratova? Većinom ih nalazimo u književnim krugovima.
Beograd ima prednost što je dovoljno velik da ne morate da srijećete neke ljude. Uglavnom se viđam sa svojom prijateljima i to u jednom kafiću gdje se sjedimo, šalimo se, razgovaramo o politici... Postoji u Beogradu ta vrsta oaza, a i za vrijeme režima Miloševića postojao je, recimo, Forum pisaca i slično. Uvijek su nalazili načine da se okupljaju oni koji nisu pristajali, koji su se protivili, ali su uvijek bili u manjini. Nije to nešto novo. Pa Žilijen Benda je još 1927. napisao knjigu Izdaja intelektualaca gdje je, uoči pojave Hitlera i fašizma, već naslućivao što se događa. Pisao o tome da su intelektualci spremni da podrže svaku vlast samo da bi zadržali svoje beneficije umjesto da budu ono što bi po definiciji morali biti – osobe koje kritikuju svaku pa čak i dobru vlast. Dobra vlast je upravo ona koja sluša te kritike i pokušava da prihvati ono što je korisno za državu i narod. Mi danas nemamo takve političare, ljute se na svaku primjedbu, spremni su preko svoje žute štampe i kontrolisanih medija da ocrne svakoga ko izrekne kritičku riječ.
Maloprije ste rekli da svaki pisac želi idealnog čitaoca za sebe. Govorite o delikatnim temama – da li je za vas idealan čitalac onaj koji u vašem djelu prepoznaje postmodernu, dokumentarizam, iluziju o vjerodostojnosti i književne načine ili već onaj koji će nakon vašeg romana da se zamisli i zlo prepozna u svojoj okolini?
Pa ja mislim da je idealan onaj koji može da prihvati onu vrstu emocije koju šalje pisac. Pisac piše iz svog motiva koji ima jak emotivni naboj. Taj čitalac koji uspije to da prihvati – to je dobar čitalac koji će knjigu nadgraditi svojim ličnim iskustvima i razmišljanjima. Zato tvrdim da nema mnogo dobrih čitalaca, ali pisac koji ih ima dovoljno – srećan je. Tada on može reći da knjiga više ne pripada samo njemu već i svim njegovim dobrim čitaocima.
Podsjetimo, večerašnja promocija počela je prvim nastupom hora Kulturnog centra "Nikola Đurković" kojim je dirigovao Mihailo Lazarević.