Arhiva

U rubrici „Dva minuta" koju emitujemo svakog ponedjeljka od 9.30 i 15 sati, sugrađanima se ove sedmice obratila Jasminka Grgurević, slikarka-konzervatorka koja je za svoj rad na kotorskim kulturno-istorijskim spomenicima dobila najznačajnija priznanja. "Poštovani sugrađani, nedavno je u Tivtu promovisana brošura KRAJODRAZI. Ista je dio projekta "Baština - Pokretač razvoja", koji je realizovan u okviru programa prekogranične saradnje između Hrvatske i Crne Gore. Tema projekta "Baština-Pokretač razvoja" bili su prirodni i kulturni predjeli koji ne uživaju zakonsku zaštitu, a izloženi su degradaciji i promjenama. Glavni partneri u projektu bili su Opština Tivat i Zavod za prostorno uređenje Dubrovačko-Neretvanske županije. Partneri i saradnici u projektu, bili su kulturno zavičajno udruženje Napredak iz Gornje Lastve i Expeditio-Centar za održivi prostorni razvoj, Kotor. Projekat se bavio područjem Boke Kotorske i Dubrovačko-Neretvanske Županije. U okviru projekta realizovana je brošura KRAJODRAZI. Ideja je bila da se predio posmatra i kao odraz u ljudima koji su ove krajeve posjetili ili koji u njima žive, a koji su o istim dali svoje kreativne sudove, kroz riječi ili umjetnička djela. U brošuri se nalaze selektovani citati zapisa književnika, putopisaca, pjesnika, slike, fotografije. Prilikom izbora zapisa Boka Kotorska je posmatrana kao jedinstvena geografska, civilizacijska i kulturološka cjelina. Cilj je bio da se izborom zapisa, slika, fotografija, približi biće Boke, da se uhvati njena atmosfera, zaustave događaji, istaknu ljudi koji su ostavili svoj pečat i umjetnička djela tj umjetnički činovi koji su obilježili pojedine periode... da se ukaže na karakter kraja i na činjenicu da je to ono što ga čini kulturnim pejzažom Umjesto rezimea ovog dijela projektnih aktivnosti poslužit ću se riječima hrvatskog istoričara umjetnosti Cvita Fiskovića "Zalud svaki zakon ako baština nije u srcu !" Kao jedan od urednika brošure za područje Boke Kotorske zajedno sa novinarem-publicistom Mašom Čekićem i koleginicama arhitekticama Marijom Nikolić i Sandrom Kapetanović, dozvoliću sebi da, kao nastavak razmišljanja koje smo započeli, u okviru ovog projekta prenesem sopstveni odraz crkve Sv. Vićencija ( Sv. Vinko, lat. Vincentius) u Škaljarima i prostora u njenom neposrednom okruženju, u zoni nekadašnje Industrije ležajeva Kotor.

{mp3}/dva/jaka1304{/mp3}

Ovo uz napomenu, da crkva Sv. Vićencija uživa zakonsku zaštitu i da je ista upisana u Registar kulturnih dobara. Kompleks koji se nalazi u donjem dijelu potoka Zvjerinjak, se sastoji od ostataka vile porodice Zifra, vrta i crkve. Crkva je sagrađena 1828.godine, kao jednobrodna građevina na imanju porodice Zifra. Istočno od crkve, do zemljotresa 1979. godine nalazila se vila porodice Zifra. Moj prvi susret sa crkvom Sv. Vićencija bio je prije 25 godina kada sam u istu ušla kroz otvor u južnom zidu iza glavnog oltara. Oltar već tada nije bio u crkvi. Saznala sam da je otvor napravljen tih godina da bi se iznio oltar iz crkve. Oltar je prenesen u Perast, u crkvu Sv. Nikole. Radi se o mermernom oltaru iz crkve Gospe od Anđela iz Starog Grada koji je donesen u crkvu Sv. Vićencija početkom 19. vijeka kada je i sagrađena. Tih godina Francuzi su crkvu Gospe od Anđela pretvorili u skladište. Oltar je prenesen u crkvu Sv. Vićencija, a anđeli sa istog oltara su preneseni u Katedralu Sv. Tripuna. Oni koji duže pamte, sjetit će se mermernih anđela koji su se nalazili u Katedrali na skalama koje vode prema Relikvijaru. Moguće je pretpostaviti da su i fragmenti kamene plastike sa crkve Gospe od Anđela, tom prilikom demontirani i ugrađeni u glavnu fasadu crkve Sv. Vićencija. Tada, kada sam prvi put ušla u ovu crkvu, dočekalo me jato golubova koji su se uznemireno razlećeli po crkvi, a veliki broj je kroz oštećenje na svodu u naosu crkve izletio napolje. U crkvi sam zatekla visoka drvena kolica (kar), ukrašena sa četri srebrna anđela i četiri fenjera. Kar je pripadao posljednjim kotorskim „đorđinima". Ko ih se sjeća? Uspravni, u crnim uniformama, dostojanstvenim hodom ispraćali su naše babe i đedove do kotorskog gradskog groblja. To su bile poslednje aktivnosti jedne od zadnjih kotorskih bratovština, bratovštine Sv. Đorđa. Ostala je sahranjena u crkvi Sv. Vićencija. Danas je crkva Sv. Vićencija jedan od poslednjih sakralnih objekata na području Kotora koji nije obnovljen. Prije 15-ak godina kroz prozor kuće u kojoj živim gledala sam ljude kako razgrađuju ostatke vile Zifra i odnose kamene blokove sa fragmentima bojenog sloja. Enterijer vile Zifra je bio oslikan. Tako sam postala saučesnik u uništenju ovog objekta, sa mnogim drugim ljudima i sa Službom zaštite koja je o istom bila informisana. U Menadžment planu prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora u poglavlju Smjernice, mjere, režim i koncept zaštite kulturnih i prirodnih vrijednosti, zapisano je: - Predvidjeti obnovu i revitalizaciju stambenog kompleksa porodice Zifra sa crkvom Sv. Vićencija. Nacrt Menadžment plan prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora je usvojila Vlada Crne Gore, oktobra 2011. godine. Nacrtom Odluke koji je usvojila SO Kotor, a koja je još uvijek na javnoj raspravi, pored zapadnog zida crkve je planirana gradnja saobraćajnice. Ne želim ovom prilikom da komentarišem situaciju kada SO Kotor usvaja Nacrt Odluke da se gradi lokalni objekat od opšteg interesa u zaštićenom prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora, u neposrednom okruženju Starog grada, u zoni crkve koja je zaštićena kao kulturno dobro, a da prethodno nije urađena procjena rizika za crkvu!!! A i nijesam čula da je prilikom usvajanja Nacrta odluke u lokalnom parlamentu neko, usput od obornika koje smo mi birali, spomenuo crkvu koja je zakonom zaštićena. Predložena trasa saobraćajnice od kotorskog groblja do Njegoševe ulice, izvučena je, reći ću, lenjirom, pravo. Ali kako, pravo, nije uvijek i pravo, ni u životu, ni na papiru, i ovom prilikom dajem svoj glas protiv gradnje predmetne saobraćajnice; zbog zaštite crkve, zbog vizuelnog identiteta crkve, zbog vrta koji je moguće obnoviti, zbog arheoloških ostataka vile Zifra, zbog duhovnog i kreativnog potencijala koji ovaj prostor nosi i koji je moguće probuditi, ali NE automobilskim sirenama. U ove blage dane onima koji slave upućujem hrišćanski pozdrav - Hristos voskrese ! Želim vam prijatan dan, Jasminka Grgurević