Arhiva

Danas je Svjetski dan pozorišta. Na inicijativu Međunarodnog pozorišnog instituta obilježava se širom svijeta od 1961. godine, a na ovaj dan se sa pozornica čita tradicionalna međunarodna poruka koju je ove godine napisao poljski pozorišni i operski reditelj Kšištof Varlikovski. Kako je zapisao, suočeni smo sa zločinima i sukobima, koji neprestano potpaljuju nove gradove brže no što nas sveprisutni mediji o tome uspiju izvijestiti. „Ti požari, uostalom brzo dosade i nepovratno nestaju iz novinskih izvještaja,a mi se osjećamo bespomoćni, užasnuti i opkoljeni. Ne umijemo više graditi kule, a zidovi koje uporno podižemo, više nas ni pred čim ne brane, upravo naprotiv, i sami traže zaštitu i brigu, koja ždere ogromne količne naše životne energije. I više nemamo snage da pokušamo otkriti ono što je iza vrata, iza zida. A upravo zbog toga treba da postoji pozorište i upravo u tome treba da traži svoju snagu. Usmjeriti svoj pogled tamo gdje je zabranjeno gledati" – stoji u poruci Varlikovskog.

Podsjetimo, zgrada Napoleonovog pozorišta u Kotoru sagrađena je u XVIII vijeku, a francuske okupacione vlasti su je 1810. godine preuredile kako bi uspostavile stalno pozorište, jedno od prvih na ovim prostorima.
Odlukom Sreskog narodnog odbora u Kotoru je 12. februara 1949.godine osnovano Narodno pozorište koje je radilo narednih deset godina. Bilo je jedno od pet profesionalnih pozorišta u Crnoj Gori i u prosjeku imalo osam premijera godišnje. Upravnik je bio Miloš Jeknić, a glumci Boko Parteli, Ivo Begu, Boro Begović i drugi. „Sjećam se da se porodično išlo u pozorište, da su se kupovale sezonske karte za teatar i kino. Stara zgrada poznatog arhitekte Dragiše Brašovana, pozorišna atmosfera, unutra drvo, sjajan portal koji su radili studenti čuvene umjetničke škole u Herceg Novom sa antičkim maskama za tragediju, komediju... Sjajan niz glumaca koji je uz profesionalne reditelje radio izuzetne predstave koje su nagrade osvajale u zemlji i inostranstvu. O tome svjedoče i kritike ondašnjih pozorišnih kritičara čija je riječ imala težinu. Malo se zna podatak da je Crna Gora u ono vrijeme imala najviše pozorišta u Evropi po broju stanovnika, a kotorskih osam premijera godišnje danas nema cijela zemlja" – ispričao je svojevremeno Radio Kotoru teatrolog prof. dr Darko Antović, autor knjige „Kotorsko pozorište u 19.vijeku". Kako je kazao, nakon zemljotresa lako se prionulo na izgradnju nove sale umjesto da se vidi kako da se obnovi stara. „Negdje osamdesetih je upriličeno otvaranje novog pozorišta i pozvani su poznati pozorišni glumci među kojima i Fabijan Šovagović. Prišao je pozornici, pogledao je i rekao da nikada tu neće nastupiti. Sjećam se da je kazao da je Kotor uništio jednu od najljepših dvorana u Jugoslaviji, ali se kasnije nije mnogo pričalo o tom incidentu" – dodao je Antović. Televizija Crne Gore je u emisiji „TV Arhiv" objavila snimke starog kotorskog pozorišta u proizvodnji „Lovćen filma" iz 1950. godine, a prilog možete vidjeti na sljedećem linku https://www.youtube.com/watch?v=21Ec27s4Dac&feature=share
Danas, na Svjetski dan pozorišta, Kotor nema pozorište. Crna Gora ima tri profesionalna teatra – CNP, "Zetski dom" Cetinje i Gradsko pozorište Podgorica.