Arhiva

Na izložbi cvjetnih aranžmana u Tivtu, a povodom otvaranja ovogodišnje manifestacije „Fešta kamelija" Stoliv 2015. godine, naša sugrađanka Mila Moškov, koja se već godinama bavi očuvanjem dobrotske čipke, cvijet kamelije ovoga puta predstavila je na vrlo zanimljiv i sasvim neobičan način. „Kraljicu cvijeća" izvezla je od konca tehnikom „punto inaria" i tako osvojila simpatije posjetilaca, ali i divljenje, budući da je cvijet kamelije izrađivala 56 sati. Bijeli vez na ovogodišnjoj manifestaciji izgledao je kao najljepši filigran, a aranžman nosi naziv „Kamelija za mamu".
Bio je to primjer da dobrotska čipka, iako je u prošlosti bila najčešće ukras kućnih ili predmeta izrađenih za potrebe crkve, kao što su: miljei, stolnjaci, zavjese, oltarnici, misne haljine, marame, šalevi, čipke ušivane na narodnu nošnju, na obrubu posteljina i prekrivača, zapravo može imati savremeni momenat i pobuditi pažnju gdje god se nađe i za koju god svrhu u današnjem vremenu da se upotrijebi. „Kameliju sam izradila trodimenzionalno, svaka latica ima različiti motiv. Konac sam nabavila iz Italije, iz specijalizovane radnje koja u ponudi ima razne vrste konaca i materijala potrebnog za vezenje. Radim uz pomoć pomagala, odnosno lupe i stakala veće dioptrije, posebno izrađenih za ovu primjenu koje sam takođe kupila u Italiji", priča nam Mila. {gallery}dobrotskacipkamilamoskov{/gallery}

Kaže da novih ideja uvijek ima, a svoje kreacije prošle godine predstavila je na međunarodnoj izložbi čipke u Italiji. „Tada sam izradila bolero za vjenčanje, tehnikom „fusseli" čipka na batiće", prisjeća se. Posebno drage su joj, kako kaže, papučice za bebu rađene tehnikom „punto inaria", kao i motiv „djevojka sa šeširom".
„Izrađujem i originalne čipkane motive koje umećem na lanenu podlogu, a onda na odjevne predmete. Tako sam prošle godine jednoj gospođi na bluzi od crnog tila, crnim koncem umetnula cvjetne motive dobrotske čipke i bila je oduševljena. Pri izradi, ne koristim samo konac, tu su i drugi elementi: biseri, perlice, žica", pojašnjava Moškov.
Stečene vještine se moraju njegovati i svakako nadograđivati. Tako je Mila u maju 2011. godine bila u Veneciji, gdje je pohađala kurs čipke na iglu. Instruktorka je bila Maria Luiza Severini. Tom prilikom, obišla je ostrvo Burano, koje je i kolijevka venecijanske čipke. Po završetku kursa, dobila je sertifikat-atest za izradu venecijanske čipke i to je bio prvi te vrste u Crnoj Gori. Nakon povratka iz Venecije, održala je dva besplatna kursa čipke na iglu i tom prilikom obučila 20 žena iz Kotora i Perasta. „Ručni rad, bez obzira na to o kojem se konkretno radi, dakle, da li je u pitanju vezenje, heklanje ili štrikanje, je zapravo posao u koji je utkana ljubav i beskrajno strpljenje. Veoma važan mi je taj osjećaj da kad god poželim mogu posegnuti za vezenjem sasvim sigurna da će me taj proces uvijek iznova oplemeniti. Pokušavam da i na druge prenesem sve čari ovog tradicionalnog zanata, jer, mijenjaće se ruke, princip je isti ili sličan, nijanse su u pitanju, ali je važno da je poruka ista, a to je da je čipka zaštićeno materijalno kulturno dobro, odnosno trag i svjedočanstvo", rekla nam je Mila.