Arhiva

"Naši pacijenti nisu opasni odnosno nisu opasniji od opšte populacije i mogli bi da se liječe u gradovima odakle su uz podršku centara za mentalno zdravlje. U bolnicu u Kotoru dolaze ljudi iz cijele zemlje, zašto bi Kotor imao taj problem? Ovakav divan grad ne treba da ima ovo čudovište od bolnice i, da se pitam, zatvorila bih je za godinu dana" - rekla je Radio Kotoru dr Stana Stanić, psihijatrica Centra za mentalno zdravlje u Trstu u Italiji, koja je juče, uz kolege – dr Renca Bona i tehničara Roberta Saua, na skupu u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti predstavila proces deinstitucionalizacije psihijatrijske službe u Italiji. Po njenim riječima, oni koji ubijaju uglavnom nisu pacijenti psihijatrijskih bolnica. "To statistički može da se dokaže, sigurno i za Kotor važi. Taj koncept opasnosti treba da se demistifikuje jer očito sadrži netačnosti. Naši pacijenti zbilja izgledaju drugačije jer imaju više problema, siromašniji su, nemaju porodicu, porodica se stidi i neće da ih uzme i slično. Moraju da postoje službe koje će da prihvate pacijente kad se zatvori bolnica. Ne znači to zatvoriti bolnicu i ostaviti pacijente na ulici već mora da se pojača rad na terenu, da centri za mentalno zdravlje imaju i socijalnu i sanitarnu podršku kako bi pacijenti bili praćeni u mjestima gdje žive. To košta manje, humanije je i sasvim izvodljivo" - kazala je dr Stanić koja je od 1997. godine u Italiji. "Nikada se ne treba zaustaviti na dijagnozi već je u prvom planu osoba. Iz blizine niko nije normalan, iz blizine smo svi mi isti, pa čemu onda hospitalizacije i stigmatizacije?" - dodala je ona. {gallery}psihijatrija{/gallery}

Kako je kazala, stalno se potencira da je mentalno oboljenje nešto opasno, pa su veliki otpori kako u javnosti tako i u psihijatrijskoj struci da se uradi deinstitucinalizacija koju je zagovarao i za nju se u Italiji izborio čuveni psihijatar Franko Bazalja. Bazaljinim zakonom iz 1978. godine Italija je postala i do danas ostala jedina zemlja u Evropi u kojoj su ukinute psihijatrijske bolnice. "Bazalja je govorio da svi prolazimo kroz uspone i padove, svi smo nekada za pomoć i podršku, tako da je tanka linija između nas koji nismo i jesmo pacijenti. On je govorio da nas ljekare i njih pacijente ne razdavaja ništa suštinski bitno, ništa mnogo značajnije od bijelog mantila. Zar zatvaranja, ključevi, izolacija i kaiševi doprinose liječenju? Ne doprinose i svak bi se razbolio u takvim uslovima. Ja u Trstu radim u centru za mentalno zdravlje koji je tik uz luksuzni hotel, a ne negdje sakriven na kraju grada. U našem centru ljekari nemaju svoje kabinete, već koriste zajedničke prostorije, ne nose bijele mantile, jedu sa pacijentima i s njima provode vrijeme. Pacijente obilazimo po kućama, imamo njihovo povjerenje, oni su stambeno obezbijeđeni i imaju medicinsku i socijalnu podršku. Za ljekarski posao potrebna je empatija, bliski kontakt sa pacijentima, iskren odnos, pa se sa njima često nađemo na kafi i u gradu" - ispričala je dr Stanić i dodala da političarima ne vjeruje. "Stalno slušamo obećanja, ali u Srbiji i Crnoj Gori mnogi ljekari na pozicijama teško ispuštaju privilegije. Njima je manje važno da li se pacijentima krše ljudska prava, a trebalo bi da su najbitniji kvalitet života pacijenta i napredak koji možemo ostvariti. U nekim bolnicama postoje čak i kamere – pa zar je to način postupanja sa čovjekom u 21. vijeku? Pa kako u tim okolnosti zdrav čovjek da ne postane paranoidan? Prevaziđimo jednom predrasude"- kazala je dr Stana Stanić koja već 18 godina radi u centru za mentalno zdravlje u Trstu koji je od pilot projekta Svjetske zdravstvene organizacije postao najuspješniji zdravstveni centar Italije i šire. Podsjetimo, skup u Specijalnoj bolnici prati niz direktora crnogorskih zdravstvenih ustanova, psihijatara i biće nastavljen i sjutra predavanjima dr Jova Đedovića (prezentacija bolnice u Dobroti), dr Borislava Mitrića (Razvoj psihijatrije u zajednici u Crnoj Gori) i gosta iz Trsta dr Roberta Menzine. Prisutne je pozdravio direktor bolnice u Dobroti dr Dragan Čabarkapa koji je rekao da je uvjeren da će iskustva italijanskih kolega biti značajna ljekarima i uopšte medicinskim radnicima kod nas.