Arhiva

Danas je 20. mart – Svjetski dan pozorišta za djecu. Međunarodna asocijacija pozorišnih institucija i pojedinaca ASSITEJ slаvi ovaj dan u namjeri da skrene pаžnju jаvnosti na značaj pozorišne kulture i umjetnosti zа djecu i mlаde. Tim povodom smo za ocjenu trenutne moći pozorišta za djecu u Crnoj Gori pitali predsjednicu crnogorskog ogranka ASSITEJ Maju Mrđenović. „Pozorište nosi potencijal najdirektnije i najhumanije umjetnosti, najsličnije životu, i kao takvo, naročito kada je namijenjeno djeci i mladima, predstavlja izuzetno važan umjetnički, ali i društveni projekat. Međutim, uprkos opštem slaganju o ogromnom značaju i mogućnostima djelovanja i uticaja pozorišta za djecu i mlade, ono u Crnoj Gori evidentno ima imidž drugorazrednog pozorišta ili nečega poput dječijeg menija u restoranima - pola porcije u pola cijene. Ovo se ogleda u nedovoljnoj kvantitativnoj, strukturnoj i kvalitativnoj razvijenosti, kao i mnogim drugim problemima kao što su centralizovanost postojeće pozorišne ponude za djecu i mlade u Podgorici, nedostatak predstava za različite uzraste i izostanak programa razvoja publike, nedostatak finansijskih resursa i mehanizama podrške razvoju pozorišta za djecu i mlade, neadekvatan medijski tretman" – rekla je Mrđenović Radio Kotoru i dodala da u Crnoj Gori apsolutno ne postoji svijest da pozorišna umjetnost može i treba da odigra ulogu koja joj prirodno pripada u radu za djecu i mlade i koja podrazumijeva učešće u procesu šireg i dugoročnog društvenog djelovanja. „S obzirom na to da kulturna politika za djecu i mlade u Crnoj Gori nije definisana odnosno institucionalna briga od strane donosilaca odluka u pogledu kulturnog života djece i mladih gotovo je nepostojeća, utoliko je veći značaj pojedinaca i pojedinačnih inicijativa. Međutim, ukoliko ove dobre pojedinačne inicijative nisu kroz određeno vrijeme prepoznate i podržane od strane kulturne politike, one ostaju izolovani incidenti. Za primjer možemo uzeti Kotorski festival pozorišta za djecu, koji iako ima snažan razvojni potencijal i nesumnjivo vrši pozitivan uticaj na lokalnu zajednicu, tokom svog gotovo dvadesetpetogodišnjeg postojanja nije bitnije uspio u svojoj misiji da utiče na razvoj pozorišta za djecu i mlade u Crnoj Gori" – zaključila je predsjednica crnogorskog ogranka ASSITEJ.

Povodom Svjetskog dana pozorišta za djecu, redakcija elektronskog časopisa Udruženja pozorišnih kritičara i tetrologa Peripetija.me, u saradnji sa ASSITEJ centrom Crna Gora, inicirala je online tribinu o pozorištu za djecu i mlade u Crnoj Gori. Učesnici tribine su bili: Petar Pejaković, pozorišni reditelj i direktor Kotorskog festivala pozorišta za djecu, Ivana Mrvaljević, glumica, producentkinja i direktorka Gradskog pozorišta Podgorica, Davor Dragojević, glumac Gradskog pozorišta i direktor Međunarodnog festivala lutkarstva Podgorica, Dejan Đonović, glumac Gradskog pozorišta i producent, Lidija Dedović, pozorišna rediteljka i umjetnička direktorka Kraljevskog pozorišta „Zetski dom", Mirko Radonjić, pozorišni reditelj, i Maja Todorović, dramska spisateljica. Razgovor je vodila Maja Mrđenović, predsjednica Izvršnog odbora ASSITEJ centra Crna Gora, a zapis sa tribine možete vidjeti na sljedećem linku http://www.peripetija.me/article.1.forum.html  .
Međunarodnu poruku povodom Svjetskog dana pozorišta za djecu i mlade napisale su Malala Yousafzai i Guila Clara Kessous.
Ja, vi, oni
Pozorište je vrlo važno za svako dijete od najranijeg uzrasta. Dramska umjetnost nam omogućava da prvi put pristupimo zajednici izvan svoje porodice, a to činimo u trenucima kad igramo onu igru koja je tako tipična za djetinjstvo: "kao da...", "pravimo se da.." ili "pretvarajmo se da...".
Igra "pravimo se da..." vrlo je bitna za razvoj dječje mašte jer omogućava djetetu da stvori zamišljenu budućnost koja je bogata i složena, s drugim ljudima...
To je zato što u pozorištu postoji "ja" tj. onaj koji se igra ili glumi kao da se događaji zaista događaju kako bi drugi, tj. "oni" – publika, mislili da je to stvarnost. A postoji još i "vi".
Ja, vi, oni.
To jedinstvo "mene i tebe" na pozornici toliko je snažno da stvara "nas" i naš tajni jezik. Učestvovati u pozorišnom komadu kao gledalac – ili, kao što bi rekao veliki brazilski pozorišni reditelj Augusto Boal, spect/actor (spectator = engl.: gledaoc, posmatrač; actor = engl.: glumac, op. prev.), u svakom slučaju znači priključiti se fikciji i prihvatiti je, baš kao što smo činili u djetinjstvu.
Dijete shvati da njegov svijet postoji kroz igru sa stvarnošću, a dijete može učiti samo iz sitnih iskustvenih trenutaka jer još nije svjesno obrazaca, pravila i dogmi...
Ja/vi/oni...
Zatim neko drugi, koga odrasli zovu 'onim drugim', dolazi na pozornicu da bi glumio sa 'mnom'.
"Oni" moraju vjerovati u ljepotu, moraju sanjati i biti preneseni izvan stvarnosti onoga što ostatak čovječanstva radi. "Oni" ne vode ratove nego nastoje razumjeti svijet. "Oni" moraju sjediti u tišini, zapanjeni zasljepljujućim svjetlom koje stvara međusobni odnos 'tebe i mene', koji je i sam tako savršeno uravnotežen da čak ni nasilje "nije stvarno". Sve to "pretvaranje" i "fikcija" najbolji je vaspitni proces koji dijete može proći.
"Ja/vi/oni...
" Nešto kao čarolija – "abrakadabra" ili "tri, dva, jedan – kreni!"
Kako bi dijete bolje sanjalo, a odrasli bolje razumjeli...
Osim ako nije obrnuto ...
Zahvaljujući tome što ASSITEJ to dobro razumije, nas dvije dobile smo čast da budemo glasnici nade, mladosti, umjetnosti i vaspitanja te da službeno i s ponosom otvorimo ovu proslavu. Nadamo se da ćemo zajedničkim snagama uspjeti budućim generacijama prenijeti poruku o važnosti učenja putem pozorišne umjetnosti s ciljem da se promoviše bolji svijet utemeljen na miru, poštovanju i socijalnoj pravdi.
Podsjetimo, naš grad ima Kotorski festival pozorišta za djecu, renomiranu međunarodnu manifestaciju koja je osnovana 1993. godine, a ovdje je i predstavništvo crnogorskog ogranka Asiteža (ASSITEJ), svjetske asocijacije koja kroz 80 nacionalnih centara svijeta okuplja hiljade profesionalnih pozorišta, festivala, institucija i pojedinaca posvećenih teatarskom stvaranju za djecu.