Arhiva

Sinoć je u Galeriji solidarnosti u Starom gradu otvorena samostalna izložba slika Darka Mandića, akademskog slikara iz Budve. U prisustvu Nj.E. ambasadora Slovenije Vladimira Gaspariča i brojnih posjetilaca, pored direktora OJU „Muzeji" Andra Radulovića u ime organizatora prisutne je pozdravila kustosica Marija Mihaliček. „Izložba za mene ima nekoliko značenja. Prvo, ovo slikarstvo mi je jako blisko. Drugo radi se o akademskom slikaru koji je moj kolega, radi u galeriji i muzeju i tako smo povezani. Darko Mandić je slikar koji nije toliko eksponiran u javnosti, nema puno izložbi niti veliku produkciju. Zato je ova izložba za nas u Kotoru dragocjena, jer se prvi put čovjek koji stvara u našoj susjedskoj Budvi, prvi put pojavljuje u Kotoru." – kazala je Mihaliček. Izložbu je otvorila istoričarka umjetnosti Ljiljane Zeković, direktorka Istorijskog muzeja na Cetinju.
{gallery}izldarkomandic{/gallery}

„U savremenoj crnogorskoj umjetnosti intimističko slikarstvo je bilo kreativni izraz mnogim likovnim stvaraocima posebno u periodu od 20-ih do 60-ih godina XX vijeka. I danas je prisutno u djelima umjetnika, modernih romantičara koji svijet oko sebe posmatraju kroz estetiku. Oni se ne mire sa postojećim, već stvarnost reinkarniraju kao privid obavijen velom tajanstvenosti" – rekla je Zeković i nastavila: „U domen pomenutih paradigmi možemo smjestiti djela Darka Mandića, koji je završio Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju u klasi profesora Smjaila Karaila. Sa radom ističe svog mentore, koji je nesumnjivo imao uticaja na svoje studente, on je u njima probudio onu crtu senzibiliteta koji mnogi danas smatraju retrogradnom u vremenu koje je sa forme prešao na polje predstava, kada su figuraciju potisnuli izazovi novih vizuelnih medija. Rukovodeći se iskrenim odnosom prema sebi i svom likovnom opredjeljenju i ne povodeći se za izazovima vremena, Darko Mandić je u svom slikarskom djelu sačuvao toplinu jednog humanog odnosa prema svijetu. On je slikar koji posjeduje izvanredan osjećaj za svjetlost, poetiku krajolika i figuralnih kompozicija, atmosferu spokoja i tišine. Opsjena prirode i svijet tešine ovom literarnom odrednicom, moglo bi se definisati slikarstvo u kojem umjetnik uspjeva da harmonizuje lirsku notu sa strukturalnim elementima klasičnog izraza. Impresija koje u njemu bude motivi uzeti iz prirode školja, brod, list, morske hridi, ruža dobija atribute ličnog i samosvojnog. U slikarstvu opsjenih vizija on povezuje receptivno viđeno i kreativno imaginarno u slike koje karakterišu svirske značajke poetskog realizma i asocijativnih predstava. Svjesno ili nesvjesno bira elemente koji imaju karakter prolaznosti, što utiče na sam pristup realizaciji njegovih radova. Tako Mandićeve slike urađene uljanom tehnikom karakterišu osobenosti najsuptilnije slikarske tehnike akvarela, koja mu omugućuje da u njegove mediteranske vizije unese dah prozračnosti i unutrašnjih opsjenih kretanja". Ljiljana Zeković se pita što je ono čime publiku animiraju slike Darka Mandića „posvećene tananosti i ljepoti malih stvari"? „Možda su to njegove optičke iluzije koje esencijalnom igrom svjetlosti stvaraju čulnu atmosferu ili izvor motiva ispunjenih mirom,harmonijom i magijskom privlačnošću. Jedan od mogućih odgovora nalazimo u slikama na kojima je autor istančanom likovom osjećajnošću, pažljivo odabranom figuracijom, toplom hromatskom orkestracijom koje preovladavaju oker žute i plave valerske senzacije, iracionalnom svjetlošću i klasičnim parametrima ugradio elemente kompozicije, zsnovanoj na ravnoteži i simetriji, stvorio je jedan hermetizovan svijet ispunjen duhovnim i konteplativnim mirom. Zapravo, na njegovim slikama u jasno definisanom ambijentalnom prostoru nestvarnog i stvarnog svijeta, poetske figracije, osjećaju se uticaji mediteranskog kulturnog nasljeđa. U atmosferi samoće i beskraja ova delikatna i nježna umjetnost, san pun svjetlosti i boje ispunjene osunčanom atmosferom literarnog podneblja. Svjetlost u njegovim slikama ima brojna svojstva, ona mijenja boju, formu, prostor, kompoziciju. To je ona čarolija kojom Darko mijenja realni svijet i otvara prostor transcendetalnom. Ipak, predmeti na njegovim slikama definisani crtežom su mato konturiranih obrisa, zadržali su svoj plasticitet i jasnoću oblika. Zasićena svjetlost koju forma i eterična okolina istovremeno manire i apsorbuje, podsjetila me na jedan drugi vid likovnog tretiranja svjetlosti. Tako engleski slikar romantizma Viljem Tarner svjetlošću rastače i razvila oblike postavljenih u vrhu tragike i agresivnih prirodnih pojava. On pripada sjeverno-evropskom kulturnom prostoru, i napravila bih komparaciju sa slikama mediteranskog podneblja koji tajne prirode otkriva u svjetlošću koja posjeduje iskonski karakter hedonizma, vedrine i sreće. Slike pune svjetlosti koje prenose mediteranski optimizam Darka Mandića ponovo nam vraćaju toplinu i prtijatnost jednog humanog svijeta, svijeta nostalgičnog sanjarenja i ljepote. Iako savremenik mnogih istorijski, društvenih i kulturnih promjena u kojima seu prvom planu na svim nivoima komunikacije i kreacije potenciraju agresivnost,destrukcija, besmislenost, on svojim slikarstvom iz prirode izvlači izčezle ritmove života i pitoresktnost egzotičnog prizvuka" – kazala je Zeković otvarajući izložbu slika Darka Mandića.