Arhiva

U periodu od 2011. do 2014. godine broj piratskih napada na svjetskim morima i okeanima je u opadanju, a tome je značajno doprinio zajednički nastup međunarodnih vojnih snaga, ocijenio je u izjavi za emisiju "Život je more" Radio Kotora član Radne grupe II Nacionalne konvencije o evropskoj integraciji Crne Gore, mr Nikola Banićević. "Statiska je egzaktna i pokazuje da povećanje broja saveznika znači da je borba bivala uspiješnija. Piratstvo je vid modernog terorizma. Istorijski gledano prisutno je kroz vjekove. Onog trenutka kada je u bezbjedonosnom, ali i ekonomskom smislu počelo da opterećuje međunarodnu zajednicu, svima je bilo jasno da je stvoren novi front borbe protiv terorizma. Devedeste godine prošlog vjeka označile su početak borbe protiv piratstva i to u više regiona Singapuru, Južnom Kineskom moru, Zapadnom i Istočnom djelu Afrike. Poslednjih godina najučestaliji su napadi na području istočnog roga Afrike odnosno Somalije. Piratstvo je protivpravni akt i akt nasilja koji ugrožava ljudske živote, a usmjeren je na ostvarivanje protivpravne dobiti otmicom plovila na pomorskim putevima u okviru teritorijalnih voda država i u međunarodnim vodama. Prvi razlog za razvoj piratstva je činjenica da države čije luke i teritorijalne vode predstavljaju polaznu tačku napada imaju slabo razvijen i neefikasan pravnim sistem. Prije svega radi se o državama u kojima se ne može govoriti o stabilnim političkim sistemima, pa je piratstvo često i državni posao. Drugi razlog leži u činjenici da se moderno piratstvo odvija na frekventnim plovnim putevima i nije usmjereno samo na jednu državu već na veći broj njih. Vlasnik broda je državljanin jedne države, brod je registrovan u drugoj državi, a brodar i posada su takođe subjekti sa različitim državljanstvima. Stoga nijedna država nema poseban razlog da samostalno angažuje supstvene odbrambene kapacitete. Moderno piratstvo ugrožava svjetski mir, bezbjednost plovidbe kao važnog načina trgovačke komunikacije i ima loš uticaj na razvoj ekonomije, kako na nivou država, tako i na međunarodnom nivou. Sve nabrojano je dovoljno da ujedini međunarodnu zajednicu u borbi protiv ovog vida terorizma.

Somalija je država koju karakteriše politička nestabilnost i anarhija različitih islamističkih frakcija. To ima za posledicu da gotovo tri miliona ljudi nema posao. UN su je proglasili za humanitarno najugroženije područje. Iz pomenutih činjenica proizilazi da je piratstvo glavni izvor prihoda za ovu državu. U početku otmice su se odnosile na ribarske brodove, zatim na humanitarne brodove sa kontigentima hrane, a danas su napadi usmjereni na luksuzne jahte i trgovačke brodove. Otmicom broda najviše trpi posada i brodari. Posada je piratima potrebna živa jer je to mamac za otkup. Napadi postaju organizovaniji i sofisticiraniji. Piratsku posadu čin mali broj ljudi starosti od 25 do 35 godina koje se djele na: navigatore iskusnije ribare i udarne snage sačinjne od boraca. Treba imati u vidu činjenicu da za godinu dana vodama pored Somalija prođe 33.000 brodova i preveze 20 % tereta svjetske trgovine. Prema statistici koju vodi Međunarodna pomorska organizacija (IMO) u 2008. godini bilo je 306 piratskih napada, u 2009. i 2010. godini bilježi veliki rast i brojka u 2010. godini iznosi 489 napada kada dostiže i svoj maksimum. Od 2011. godine broj napada je 439. Od 2012. godine pa do danas broj napada je znatno smanjen, odnosno u 2013. i 2014. godini nije bilo značajnih napada, tačnije bilo je neuspijelih pokušaja. Statiska je egzaktna i pokazuje da povećanje broja saveznika znači da je borba bivala uspiješnija. Masovnost vojnih snaga u piratskim regionima podrazumijeva visok stepen troškova koji dostižu vrijednost dvije milijarde dolara na godišnjem nivou. Zarada pirata po otetom brodu varira, te u prosjeku iznosi 2-3 miliona dolara. Proračuni su da pirati svake godine iznude 100 miliona dolara, te da svaki pirat na godišnjem nivou zaradi 10.000 -15. 000 dolara. Ako se ima u vidu da je DBP po glavi stanovnika 600 dolara na godišnjem nivou, jasno je koliko piratstvo donosi prihoda prosječnom Somalijcu.
Sa pravnog aspekta gledano, a na osnovu Konvencija UN o pravu mora državama čiji brodovi liše slobode pirate imaju pravo da im sude. Međutim države to nerado, odnosno rijetko prihvataju. Mnoge nemaju definisano krivično djelo piratstvo, a one koje ga i imaju nisu ga dovoljno razradile. Ekstradicija je gotovo nemoguća, pogotovo ako se radi o državljanima Somalije jer u pomenutoj državi ne funkcioniše pravni sistem. Stoga je EU zaključila ugovore sa Kenijom i Mauricijusom kao trazitnim državama preko kih isporučuju pirate sudskim organima država iz kojih dolaze.
Crna Gora kao aktivan član međunarodnih snaga u mirovnim misijama između ostalog i članica misije EU NEVFOR - ATALANTA. Mornarica VCG od 2010. godine učestvuje u ovoj misiji i to slanjem oficira i podoficira na brodove partnerskih zemalja. Prvi oficir u misiji 2010. godine bio je stacioniran na grčkoj fregati "Adrias 459". Od tada do danas deset pripadnika Mornarice Crne Gore učestvovalo je u pomenutoj misiji, a njihovo angažovanje traje dva do tri mjeseca. Realizovane pripreme i adekvatna obuka omogućile su uspješnu osposobljenost i opremljenost pripadnika Vojske Crne Gore za upućivanje u mirovnu operaciju. Što Crna Gora dobija učešćem u ovoj misiji? Kao prvo razvijaju se partnerski odnosi sa drugim državama učesnicama, razmjenjuju se iskustva i kroz intenziviranu obuku dobijaju se potrebna znanja. Sve nabrojano je važno, ako se uzme u obzir da država nema u potrebnoj mjeri razvijenu mornaricu pa je svako iskustvo u ovom pravcu korak naprijed u zaštiti teritorijalnih voda. Na kraju ako se uzme u obzir da se u Crnoj Gori pomorstvom bavi jedan dio stanovništva, kao i da Crna Gora obnavlja pomorsku flotu i da trenutno kompanje Crnogorska plovidba ima dva broda "Kotor" i "Dvadeset prvi maj", jasna je obaveza države da učestvuje u misiji i obezbjedi sigurno plovidbu i sačuva živote svojih građana", kazao je Banićević za emisiju "Život je more" Radio Kotora koju emitujemo subotom od 11 sati.