Arhiva

U rubrici "Dva minuta", koju emitujemo svakog ponedjeljka od 9.30 i 15 sati, sugrađanima se ove sedmice obratio arhitekta Saša Dender, član Bokeljske mornarice i predsjednik Zajednice Italijana Crne Gore poznat po svojim „prokotorskim" zalaganjima na društvenim mrežama.
Drage moje Kotoranke, dragi Kotorani,
Danas bih vam govorio o potrebi da svi zajedno reagujemo, da ne budemo indiferentni prema onome što se dešava u kontakt-zoni grada pred našim očima i uz naše ćutanje, da ne prihvatamo ono što nam se nameće sa strane, a nije u interesu Kotora. Što je to kontakt-zona grada? Po definiciji, to je dobro definirana zona u ili izvan zaštićenog područja, čija je uloga da zaštiti kulturne i graditeljske vrijednosti zaštićenog područja od uticaja djelatnosti u njegovoj okolici koji mogu biti fizički, vizuelni ili socijalni.
A u Kotoru to nije slučaj. Kotorska kontakt-zona koja bi trebalo posebno da se štiti je zona od Peluzice do otvorenog bazena. Ova zona danas je žestoko napadnuta nažalost baš od onih koji bi trebalo da je štite, usvajanjem loših planova ili izgradnjom objekata koji potpuno zatvaraju vizure na grad sa mora ili na more iz grada, uništavajući nepovratno ono malo obale koju Kotor ima. Kaže se kako je Kotor grad koji "ima dušu", a pitam se imaju li dušu nadležni u organima opštine i republike koji odobravaju neprimjerene projekte, dozvoljavaju njihovu realizaciju, a samim tim i devastaciju našeg kulturnog i graditeljskog naslijeđa. Kojim se kriterijima rukovode? Kako je moguće da je Kotoru koji je upisan u listu UNESCO i svima nama oduzeto pravo da upravljamo svojim najvažnijim resursima, obalom i kulturnom baštinom?

Uz dužno poštovanje svih, za to pravo nema pozvanijih od nas, pa ko može bolje od nas da upravlja baštinom koje su nam naši preci ostavili? Ne može i ne smije glavni argument vlasti biti taj da je Kotor crnogorski grad i da samim tim mogu da rade sa njim što ih je volja. Naravno da je Kotor grad u Crnoj Gori, ali on je u Crnu Goru unio i svoju kulturnu i graditeljsku baštinu i svoju imovinu, ta imovina je naša kotorska i niko ne bi smio da je otuđuje ili da upravlja sa njom bez nas ili mimo nas. Da je tako, ne bi se desili Lipci ili ona devastacija u Kostanjici, zgrada na Vrmcu, ne bi nam uzeli zgrade Arhiva, Zavoda za zaštitu spomenika - palatu Drago, pola zgrade Opštine, zatvor i ko zna što još, ne bi se desilo da nam devastiraju najužu zaštićenu zonu od Peluzice do otvorenog bazena. Razmislite malo, postoje tri osnovne vizure ili pogleda koje Kotor nudi, sa mora prema gradu, od grada prema moru i odozgo, sa San Đovanija, Vrmca ili Pestingrada. E sada, pokušaću prvo da vam objasnim kako su nam isplanirali budu
u vizura sa mora na grad i kontakt-zonu. Što će te vidjeti kada dolazite u Kotor sa mora? Od Peluzice do hotela Fjord vidjećete stambene zgrade, takozvane kondo hotele na pjeni od mora, pa do njih hotel Fjord, pa zgradu Jugooceanije, pa kruzere vezane za rivu ili ispred nje, lužu sa novom zgradom Lučke kapetanije, zgradu Luke Kotor, pa opet hotel i stambenu zgradu sa 50 stanova na mjestu URC-a, na jedinoj gradskoj plaži. A GDJE JE TU GRAD? NEMA GRADA! Vidjećete samo betonski prsten ispred njega, grad koji je svoj prosperitet gradio na moru biće konačno kontinentalizovan. Sada, pogledajmo drugu vizuru, onu koju vam neće ponuditi niti jedan planer, onu kada gledate od grada prema moru. Kada idete od Peluzice prema gradu, što će te vidjeti? Ispred bolnice rampu i kondo hotel, pa opet rampu i hotel Fjord, rampu ispred Jugooceanije, rampu i kruzere na luži, novu Lučku kapetaniju, pa opet rampu i kondo hotel, tj. stambenu zgradu na mjestu URC-a. A GDJE JE TU MORE? NEMA MORA! Samo rampe i betonski prsten između vas i mora. Jedino što će vam preostati je da se popnete na San Đovani, samo tako ćete vidjeti more, s tim, kako stvari stoje, i za to će te morati da platite.
Nažalost, danas je sve na prodaju. I materijalno i nematerijalno kulturno nasljeđe je u funkciji bezobzirnog biznisa i profita, u službi kruzerskog turizma. Sam po sebi taj turizam nije loš, pogotovo kada je to jedino što je preostalo Kotoru. Samo što, umjesto da Kotor upravlja kruzing turizmom, kruzing turizam upravlja Kotorom i uništava ono što zovemo "duh mjesta". Potpuna turistifikacija grada, unificiranje svih tipova ponude, njegovo pretvaranje u grad hotel, grad suvenirnicu, nekontrolisana proda ja stanova i zgrada koji se koriste za sekundarno stanovanje i smanjenje infrastrukturne održivosti dovodi do neumitnog umrtvljenja grada i njegovih funkcija koje je kroz stoljeća imao. Ogroman broj gostiju s kruzera što tokom godine gla
a njegove pločnike nepovratno šteti gradu pod zaštitom UNESCO-a. To vam dođe kao da pokušavate smjestiti slona u juvelirnicu. Bez obzira što će slon možda i kupiti nešto, destregat će juvelirnicu, htio on to ili ne.
Zato, drage moje Kotoranke i Kotorani, angažujte se, u skladu sa svojim mogućnostima da Kotor ostane naš, niko više od nas nije pozvan da čuva i štiti kulturnu baštinu naših predaka, niko bolje od nas ne može da razumije vrijednost blaga koje baštinimo, niko bolje od nas ne može da shvati opasnost koje sa sobom donosi pokušaj rasprodaje svega što nam je vrijedno. Razmislite o tome da svijet ne završava sa nama i da smo dužni da obezbijedimo takvo korištenje naših resursa i našeg naslijeđa koji će zadovoljaviti potrebe naših generacija, ali bez ugrožavanja potreba budućih generacija.
O Kotoru za Kotorane,
Saša Dender
Obraćanje možete poslušati i putem sljedećeg linka https://soundcloud.com/radiokotor/dva-minuta-sase-30jun-2014.

Sljedećeg ponedjeljka sugrađanima će se obratiti arhitektica Vlasta Mandić, voditeljka "Bisernica Boke" i i autorke "Bokeške kužine".