Arhiva

U okviru ciklusa „Dva minuta", rubrike Radio Kotora koja je na programu ponedjeljkom u 9.30 i 15 sati, ove nedjelje se Kotoranima obratio Ratimir Martinović, pijanista, profesor klavira na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu i direktor „Kotor art - Don Brankovih dana muzike".
Poštovani Kotorani,
Evo, po drugi put se uključujem u život ove interesantne emisije. Zanimljivo mi je da čitam druge uvažene dvominutaše. Naravno, o Kotoru se može i treba govoriti. Mnogo je tema, ideja pa i prostora za debatu. I prava je šteta da se takvi razgovori ne realizuje i uživo, pod krovom neke gradske ili državne ustanove, jer imam utisak da bi to bilo i poučno i konstruktivno. Čitam ovih dana šta su sve pisali i promišljali kotorski kulturni i naučni radnici, intelektualci, profesori, funkcioneri... I to ne samo u okviru ove emisije, već i šire, raznim povodima i prilikama. Puno lijepih ideja, korisnih prijedloga, utemeljenih stavova sa kojima se vrlo često gotovo bez pogovora slažem. Samo, mora svako od nas i raditi na njihovoj realizaciji, jer se same od sebe ne mogu desiti. Ja činim ono što je u mojoj moći da ideje za koje se zalažem sprovedem u djelo. Zato sam htio sa vama danas podijeliti nekoliko inicijativa koje smo ispred KotorArta pokrenuli u protekla dva mjeseca, a čija je realizacija u toku. A sve je to na fonu onoga o čemu sam govorio u prošlom obraćanju. Izvjesno je potpisivanje sporazuma o saradnji KotorArta sa Dubrovačkim ljetnjim igrama u okviru kandidature Dubrovnika za Evropsku prijestonicu kulture 2020. godine.

 {mp3}dva/ratimir1602{/mp3}

 Sa sjajnim ljudima sa kojima smo se u Dubrovniku sreli vodili smo razgovore na teme i probleme slične, gotovo istovjetne našim. Već ove godine dočekujemo Dubrovački simfonijski orkestar. Rekao bih - svakom smislu važan događaj. Takođe, pregovaramo o sporazumima i sa drugim vodećim regionalnim festivalima - Ohrid, Ljubljana, Beograd. Sa Mostarom smo već uspostavili saradnju. KotorArt je inicirao i razgovore sa vodećim ljudima iz Dukljanskih vrtova, firme sa sjedištem u Budvi, u čijem je vlasništvu i zgrada Jugooceanije. Cijela će se zgrada od ovoga ljeta staviti u funkciju umjetničkog centra sa najrazličitijim sadržajima-slikarskim ateljeima, radionicama, izložbenim prostorima, baletskim salama, prostorima za otvorene probe muzičara i debate filozofa.. Dogovaramo sa njihovim predstavnicima oblike i načine saradnje ove nove Jugooceanije i KotorArta. Redefinišemo zajedno taj napušteni prostor. Načelno smo dogovorili i saradnju sa Lušticom Bay. U pitanju je jedan od najvećih investitora u zemlji, smješten na teritoriji opštine Tivat. Razgovarali smo i sa nadležnima tamošnjeg luksuznog hotela Regent o podršci našem festivalu. U pregovorima smo sa jednom od najvećih banaka u zemlji, ali i sa Lukom Kotor i drugim važnim domaćim privrednim subjektima i lokalnim ustanovama, a sve to u želji da nađemo najpragmatičnija, dugoročna i održiva rješenja u interesu i na zadovoljstvo svih. KotorArt je u najvećem dijelu uobličio svoj bogati ljetnji umjetnički program. Postoji jedna nova kreativna energija u našem malom timu i želja da cijeli Festival pozicioniramo bolje u odnosu na potrebe grada i države, da utemeljimo i proširimo na zimski period ovu dokazano kvalitetnu umjetničku priču. Zašto vam sve ovo govorim? Sve ćete ovo već čuti iz medija za koji mjesec. Čućete da smo doveli velika imena, sjajne muzičare, poznate glumce, divne dječje predstave, vodeća imena arhitekture, rokere iz cijelog svijeta, najbolje klape, velike reditelje i svjetski poznate filozofe. Ali hoću da podsjetim ono što nećete čuti: KotorArt je kao čisto muzički festival počeo sa vrlo skromnim, trocifenim budžetom. Razvijao se i razvija, sada udruženo, sve ove godine i u svakom smislu, jer nam je stalo i jer konstantno radimo na tome. Sama ideja, koliko god dobra, nije dovoljna, ako ne uložimo trud u njenu realizaciju. I još nešto - iako smo subvencionisani od strane države i grada, pokušavamo i čini se, uspjevamo da animiramo najveće (pa samim tim i "najtvrđe") investitore i preduzeća i da se dokažemo kao pouzdan i relevantan partner. Meni lično nije problem da pričam i maštam. Ali više od toga, volim da vidim kako se ono o čemu sanjam pretvara u konkretnu akciju, vidljivu svima. "Ne pljuj na tmine nego pali sopstvene svijeće" - parafraziram jednu staru izreku na koju me je drugim povodom podsjetio prije neki dan gospodin Antun Sbutega. Svi mi u KotorArtu palimo te svijeće. I proći će sigurno još vremena dok ih ne grupišemo u veliki svjećnjak, ili dok tu vatru ne razgorimo. Metaforički govorim, naravno. Za sve je potrebno vrijeme. Dubrovačke igre postoje 65 godina. Ohridsko ljeto 54, Festival Ljubljana 63 godine. Mi smo, kao sedmogodišnjaci u KotorArtu, iako tek krenuli u školu, pored mladosti već opremljeni znanjem, elanom, kreativnošću i naoružani strpljenjem. I spremnošću da sarađujemo i da se mijenjamo. Htjedoh ovo sve da podijelim sa vama, dragi Kotorani, iz želje da znate što se sve "kuva" u KotorArtu i koliko energije i truda svi skupa ulažemo da se jedna ideja razvije i raste. Bez toga ne ide. A inače, pišem na brzinu jer me klavir od preko puta već prilično mrko gleda. U narednoj sedmici čekaju me dva koncerta: jedan u Beogradu (zajedno sa studentima moje klase, a na temu velikog srpskog kompozitora Vasilija Mokranjca), i drugi za vikend u Novom Sadu, sa orkestrom, povodom sto godina smrti, velikog i po svemu neobičnog ruskog kompozitora Aleksandra Skrjabina. Elem, Skrjabin je umro 27. aprila 1915. Istog dana kada i Blažena Ozana prije okruglo 450 godina. KotorArt će napraviti jedan interesantan kocertni događaj, u okviru kojeg će se premijerno čuti i novo djelo, porudžbina KotorArta, mlade crnogorske kompozitorke Nine Perović, inspirisano godišnjicom Blažene Ozane. Istog datuma, kao Skrjabin i Ozana, tog 27. aprila prije 9 godina umro je i dragi don Branko Sbutega. Neki bi rekli-slučajnost.
Srdačno vas sve pozdravljam!
Ratimir Martinović