Arhiva

Bez aktivnije državne i pomoći institucija u radu uzgajališta školjki teško se može postići njihova rentabilnost, ocijenili su uzgajivači sa prostora Kotora, od kojih neki, zbog raznih problema, najavljuju i mogućnost odustajanja od ovog posla. Vlasnik uzgajališta „Školjke Boke" Nevres Đerić, u izjavi za emisiju „Život je more" Radio Kotora, podsjeća na štetu pričinjenu njegovom uzgajalištu od oko 5.000 EUR uzrokovanu nedavnim nevremenom i ukazuje na potrebu formiranja distributivnog centra koji bi pomogao pri otkupu, skladištenju i plasmanu školjki na domaće i inostrano tržište. U nevremenu krajem januara jak južni vjetar pričinio je štetu većem broju uzgajališta školjki u regionu. „Između ostalog, posljedice su bile pomjeranje sidrišta, uništenje zasada školjki, radnih platformi, nosećih i veznih konopa, radnih barki splavova i plutajućih bova", kaže Đerić. Dodaje i da je današnja bura isto tako opasna po infrastrukturu i proizvod i da se nevremena praćena visokim talasima odražavaju na plantaže, sidrišta, konope, vezove, bove, otresanje plodova sa pletenica pripremljenih za konzumni period koji počinje od maja. „Ugrožene su i kamenice", ističe Đerić, koji je prvi u Crnoj Gori počeo sa uzgajanjem ove delikatesne školjke sa namjerom da, obzirom na lokalitet, odnosno blizinu rijeke Ljute, kao i visoke standarde u proizvodnji , ona bude prepoznata kao crnogorski brend.

Kada je riječ o šteti, kaže da se obraćao ribarskom inspektoru, ali i da je skeptičan kada je mogućnost državne pomoći u pitanju. „Do sada mi je samo jednom pružena minimalna pomoć koju školjkari sa razlogom očekuju jer su ipak dio poljoprivrede i turizma. „Plavoj njivi" se još ne pridaje puno značaja. Ovaj bitan resurs je zanemaren i zapostavljen, pa se nadam da će se to napokon shvatiti. Međutim, bez pomoći institucija teško da možemo naprijed, a štetu ću teško nadoknaditi jer je za procjenu neophodno obezbijediti ronioca koji bi vidio u kakvom su stanju patenti i naprave na većoj dubini. Podsjećam da su uzgajivači školjki zaboravljeni i u procesu proizvodnje, stimulacija i povlastica", dodaje Đerić. On ukazuje i na činjenicu da su za trenutnu situaciju krivi i sami uzgajivači koji bi, smatra, trebalo još ozbiljnije da priđu poslu, sprovodeći ekološke principe, standarde i održivi razvoj.
Kada je riječ o plasmanu ističe postojanje neregularnih tokova što dodatno otežava položaj domaćih uzgajivača. „Samo uz distributivni centar i primjenu evropskih standarda mogli bi svi da plasiramo robu i da ne doživljavamo gubitke ovog čistog organskog proizvoda. Uz pomoć centra bi imali plasman tokom cijele godine našem stanovništvu i turistima. Ove godine se sprovodi i monitoring školjki finansiran od EU, pa ćemo imati prave rezulatate koji će u potpunosti ispitati taj proizvod. Do sada naše nadležne isntitucije nisu shvatile da smo mi značajna oblast koja je, inače, kvalitetnije podržana u zemljama okruženja kroz stimulacije, povlastice i osiguranja. Ovdje osiguranje ne postoji, iako Ministarstvo poljoprivrede poziva da osiguramo proizvodnju. Ne znam da li je ijedan uspio da to uradi", konstatuje Đerić, koji je samo za konzumne periode u 2014. i 2015. predvidio između 30- 45 tona mušulja i od 200 do 300 hiljada ostriga. Međutim, realizacija nije ni na nivou 10 %, a pitanje je, kako ističe, i da li će zbog aktuelnh problema biti i tolika. Iako po standardima za ovu djelatnost primjenjuje ASA principe na samom uzgajalištu i ima veterinarski broj registrovan za prodaju, kaže da još ne posjeduje izvozničke brojeve, a time ni mogućnost izvoza. „Za to smo krivi i mi uzgajivači jer nismo dovoljno organizovani u obraćanju državi, koja sa druge strane još nije svjesna kakav proizvod ima", kazao je Đerić. On je postavio i pitanje zbog čega se dozvoljava uvoz smrznutih školjki pored naših koje bi se mogle vakumirati, smrzavati i prodavati, posebno uz pomoć distributivnog centra.

Vlasnik uzgajališta na Dražin Vrtu Miloš Grubačević, koji uglavnom proizvodi mušulje, kaže da se ovim mukotrpim poslom bavi skoro 20 godina, ali i da ne očekuje neku značajniju pomoć države. „Bez te pomoći male su nam šanse. Posljednje jugo bilo je neviđeno. Bavim se ronjenjem, ali ovako nešto još nisma vidio. Sve se zamrsilo, a otrešeno je oko tri do četiri tone školjki", kaže Grubačević. „Nevrijeme mu je nedavno slomilo i barku. „Obratićemo se Ministarstvu poljoprivrede, ali od traženja pomoći nema neke svrhe jer smo se do sad obraćali 100 puta, i nikad ništa. Kada je riječ o plasmanu on je slab jer ovdje vrijedi zakon jačeg", kaže Grubačević. Smatra da je u Boki najbolji proizvod školjki. "Kao pomorac sam bio po Španiji, Italiji i po njihovim uzgajivačnicama, pa zato tvrdim da imamo najbolje školjke i najčistije more, ali nemamo izvoz koji možemo sami realizovati. U ovakvoj situaciji se za nekoliko restorana bori 20 uzgajivača", ističe Grubačević.

Jedan od uzgajivača, koji je želio da ostane anoniman, kazao nam je da je takođe imao značajnu štetu na uzgajalištu i da se zbog dosadašnje prakse ne nada u pomoć države. „Najradije bih napustio uzgajanje školjki", kazao nam je ovaj uzgajivač.