Arhiva

Značajan dio jučerašnje promocije romana „Mi izbrisani" autor Slobodan Vladušić je posvetio Bogorodici Ljeviškoj crkvi u Prizrenu, zadužbini kralja Milutina iz 14. vijeka, sa Uneskove liste, koja je od dolaska NATO snaga na Kosovo i Metohiju (1999.), pod zaštitom njemačkih vojnika, ali je i pored toga gađana iz vatrenog oružja i zapaljena u protestima Albanaca 17. marta 2004. Međutim, kako navodi Vladušić, ovaj vandalizam nad spomenikom svjetske kulturne baštine nije zaslužio interesovanje „Liberasiona", „Figara", „Cajta" ili „Špigla", što govori da živimo u svijetu u kojem i žrtve imaju svoju krusnu vrijednost. „Knjiga „Mi izbrisani" govori o nečemu što bismo svi željeli da zaboravimo. Možda je i to što sam je zaboravio prilikom dolaska na promociju trenutak podsvjesti. Najava rušenja srpskih crkava u Prištini, sa opravdanjem da nemaju dozvolu za gradnju, najavljena je dvije godine prije toga u ovoj knjizi. Vrhunac je cinizma da spalite neki manastir, i kada vas neko pita zbog čega, vi lijepo kažete da nema dozvolu za gradnju. Na taj način ste zadovoljili tragove legaliteta, pa kada spalite sve manastire možete da kažete da nemaju dozvolu za gradnju. To sam rekao cinično i napisao cinično u ovom romanu, ali sam negdje pretpostavljao da to neko zaista može da kaže i evo kao što vidim moji šiptarski čitaoci su dobro pročitali roman „Mi izbrisani" i počeli su da koriste neke trikove iz njega", kaže Vladušić. U romanu se nalazi i katalog spaljenih srpskih crkava i manastira na Kosovu.

„Taj katalog počinje crkvom Bogorodice Ljeviške u Prizrenu, ako se ne varam iz 14. vijeka, možda i starije, nisam siguran. Međutim, ne radi se tu samo o nečemu što ima važnosti za srpsku kulturu i srpsku civilizaciju, nego se radi o nečemu što je evropska, svjetska, civilizacijska vrijednost. I to je spaljeno, a niko se nije izvinio. Niko to nije stavio na prvu stranicu „Liberasiona", „Figara", „Cajta" ili „Špigla". To duboko obespokojava čovjeka. To znači da prisustvujemo ili da boravimo u jednom svijetu u kojem žrtve imaju svoju kursnu vrijednost. Dakle ili su vrijedne, ili su potpuno bezvrijedne. Lako je napisati roman o žrtvama o kojim postoji konsenzus da su to žrtve i da oni koji su ih likvidirali da su to krivci. Poštujem književnost koja se bavi žrtvama, ali mislim da je mnogo teže napraviti roman o onim žrtvama koje su nepriznate kao žrtve, koje su izbrisane kao žrtve i koje su bukvalno likvidirane ponovo kao žrtve, jer je likvidirano sjećanje na njih", kazao je Vladušić. On je podsjetio na riječi Borislava Pekića da postoje dvije vrste angažovanja u kojoj se u prvom slučaju ništa ne rizikuje, a u drugom rizikuje jako puno, te da mu civilizacijska, kulturna i intelektualna odgovornost nijesu dozvolile padanje u zaborav i brisanje. „Nedavno sam bio u prilici da posjetim tu crkvu i bio u Prizrenu nekoliko sati. Napravio sam za sebe jedan interni snimak i fotografiju ove knjige položene na unutrašnji zid crkve Bogorodice Ljeviške. Možda nije slučajno što sam tamo naišao na najvjernijeg čitaoca koji živi u Gračanici pokraj Prištine i koji vrlo dobro zna što to znači. Pokušao sam da vidim da li roman može da se razvije recimo samo snagom svoje forme. Kada to kažem mislio sam prije svega na činjenicu da je ovo hipermoderan roman u kojem se ukrštaju virtuelni svijet jedne video igre i realni svijet grada u kojem živim. U romanu su prisutne i neke tehnike pripovijedanja koje nijesu do sada korišćene u srpskoj književnosti, što u velikoj mjeri otežava njegovo čitanje, iako ja mislim da on nije neprohodan", kazao ej između ostalog Vladušić.
„Slobodan Vladušić je rođen u Subotici, 1973 godine. Diplomirao, magistrirao i doktorirao na Odsjeku za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Bio je jedan od urednika u časopisu "Reč" (1998./1999. godine) i kritičar za prozu dnevnih listova Politika iVečernje novosti. Povremeno je objavljivao i u časopisu Nin. Dobitnik je nagrade "Milan Bogdanović" za najbolju novinsku kritiku 2004. godine. Do sada je objavio sljedeće knjige književnih studija i kritika: "Degustacija strasti" (1998.), "Na promaji" (2007.), "Portret hermeneutičara u tranziciji" (2007.), "Ko je ubio mrtvu dragu" (2009.), "Crnjanski Megalopolis" (2011. nagrada "Isidora Sekulić"). Objavio je i romane "Forward" (2009. nagrada "Borislav Pekić", Vitalova nagrada) i ,,Mi izbrisani" (2013. nagrada "Meša Selimović"). Zaposlen je na mjestu docenta na j za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Od januara 2013. godine nalazi se na mjestu glavnog urednika "Letopisa Matice srpske" najsatrijeg koji u kontinuitetu izlazi na svijetu, kolumnista je Politike, jedan do pokretača sajta www.novipolis.rs i od osnivača književne grupe „Proza na putu" čiji je član i pisac iz Herceg Novog Nikola Malović. Iz ovih podataka možemo reći da je riječ o jednom svestranom savremenom književnom stvaraocu koji je istovremeno i proučavalac , u nekom širem smislu je tumač kulturnih fenomena, a istovremeno i angažovani intelektualac. Njegovo djelo „Mi izbrisani" je višeslojan i ciklopedičan roman. Sa jedne strane je lirsko, sa druge realističko, u smislu da ima i faktografske elemente. To je virtuelni, ali takođe i konkretni prostor. Ima etičku dimenziju, a podnaslov je video igra. Čitalac je tu dio jedne igre koja ima dimenziju izbora i saučestvovanja. Unutar samog romana je virtuelni svijet Metropolis. Ovo je, neki će reći, prvi sajber-roman u srpskoj književnosti", kazao je voditelj književne večeri prof. dr Goran Radonjić.
Promociji romana „Mi izbrisani" autora Slobodana Vladušića u Galeriji solidarnosti u Starom gradu u organizaciji NVO Matica Boke prisustvovao je i konzul Srbije Zoran Dojčinović. O djelu jednog od najznačajnijih srpskih pisaca mlađe generacije govorili su prof. dr Goran Radonjić i autor, a prisutne je pozdravio predsjednik UO Matice Boke Željko Komnenović. Matica Boke organizator je i predavanja prof. dr Aleksandra Jerkova „Etika i poetika Borislava Pekića" u ponedjeljak 9. februara u 19 sati u tivatskoj galeriji ljetnjikovca Buća. „Jedan od najbriljatnijih srpskih intelektualaca govoriće o djelu jednog od najvećih srpskih književnika", poruka je tim povodom iz Matice Boke. Književno veče i predavanje dio su programa „Srpske književne svečanosti" koji dijelom sponzoriše Uprava za dijasporu Republike Srbije, u saradnji sa Maticom Srpskom-Društvo članova u Crnoj Gori.