Arhiva

„Polazak u vrtić za svako dijete predstavlja značajnu promjenu, a koliko vremena će djetetu biti potrebno da se prilagodi na novo okruženje zavisi od niza faktora među kojima su uzrast djeteta i način na koji su roditelji mališana pripremili za vrtić" – kazala je za Radio Kotor psihološkinja u kotorskoj Javnoj predškolskoj ustanovi „Vrtići Radost" Tatjana Sabolski. Prema njenim riječima, uobičajen period adaptacije mališana na vrtić je od četiri do šest nedjelja. „Svako dijete je individua za sebe pa je veoma teško generalizovati, ali ono što jeste veoma važno odnosi se na način na koji se djeci o boravku u vrtiću govori. Ukoliko mu roditelji pričaju o vrtiću kao o prostoru u kojem će upoznati nove drugare, naučiti nove igre, smijati se i zabavljati – veće su šanse da se to dijete brže adaptira na vrtić. Sa druge strane, dešava se da roditelji mališanima u situacijama kada nisu poslušni „prijete vrtićem". U tom slučaju, oni sa oprezom i strahom ulaze u ove prostorije" – pojašnjava Sabolski. Ona ističe da je polazak djeteta u vrtić nerijetko traumatičniji i bolniji za roditelje nego za mališane.

„ To su najčešće situacije kad roditelji svoje strahove i brigu projektuju na dijete, djeca to uvijek znaju da prepoznaju i osjete i onda dođu u vrtić sa nelagodom. No, vaspitačice su uglavnom iskusne, a mi prilikom upisa roditeljima dajemo kratak flajer u kojem su osnovne informacije koje se odnose na adaptaciju. Insistiramo da se u vrtiću prvih dana boravi po svega nekoliko sati, što je veoma važno ukoliko je dijete baš malo, jer smatramo da će tako period prilagođavanja na novi ambijent biti bezbolniji" – kaže Sabolski. Kako navodi, nije neobično i da se kod djece prvih dana boravka u vrtiću razvije strah jer se pitaju da li će roditelji doći po njih. „Obično prvog dana pomisle da je sve zanimljivo, da su im dostpune nove igračke, drugari su tu... Ipak, kada poslije nekoliko dana shvate da u vrtiću postoje određena pravila i ritam drugačiji od onih na koje su navikli i kad shvate da će svakoga dana po više sati boraviti ovdje bez pratnje roditelja – uplaše se. Kod njih se obično razvije strah - da li će roditelji doći po njih. Sve reakcije djeteta u tom periodu se prate i ako neka od njih odstupa od uobičajene za ovaj period, ako dijete počne da razvija agresivne oblike ponašanja, izgubi kontrolu sfinktera, počne da sisa prst, u takvim slučajevima se interveniše, razgovara se sa roditeljima, nalaze se novi načini da se približi i olakša djetetu boravak u vrtiću" – kaže Sabolski. Ona navodi i da neki od roditelja, nakon što procijene da dijete nevoljno i uz plač odlazi u vrtić, odustanu. „Zato je vrlo važno da razgovaraju sa djetetom, vaspitačem, sa psihologom. Upravo u ovom periodu mi se roditelji najviše i obraćaju. Ono što im je takođe važno odnosi se na individualne razlike. Roditelji primjećuju da druga djeca neku radnju obavljaju na način drugačiji nego što to recimo radi njihovo dijete. Vrlo često mi se obraćaju po pitanju formiranja navika djeteta, ako dijete na primjer sa zakašnjenjem ovlada kontrolom sfinktera, korišćenjem toaleta. Imali smo situacije i da dijete recimo konzumira samo jednu ili dvije vrste namirnice, nema izgrađene navike, ritam budnost-spavanje, uzimanje obroka i tako dalje. Ono što se u posljednje vrijeme često sreće su problemi u razvoju govora i uopšte problemi u razvoju djece. Mi smo kao svaka javna ustanova ovog profila, u obavezi da imamo dodatne aktivnosti sa djecom koja imaju smetnje u razvoju. Takve djece imamo, neka su „prošla" komisiju za usmjeravanje, neka nisu. Uglavnom, način na koji ćemo brinuti i raditi sa tom djecom dodatno, zavisi od toga koliko imamo kvalitetnih informacija i od kvaliteta saradnje sa roditeljima. Ukoliko smo svi ozbiljno povezani , a pritom mislim na nas koji smo zaposleni u vrtiću, roditelje, logopede, defektologe onda je to najbolji način da se djetetu pomogne. Za njih se u ustanovi radi individualni razvojno-obrazovni program, znači - za tu djecu se napravi prilagođen program u skladu sa njihovim mogućnostima." – navodi Sabolski. Ona savjetuje roditeljima da u periodu adaptacije mališana na vrtić budu uporni i strpljivi. „Roditelji vrlo često imaju nerealna očekivanja - da će se djeca prilagoditi za par dana, naročito je to slučaj sa roditeljima čiji su djeca rado boravila u igraonicama, pa misle da će prilagođavanje na vrtić lako proći. Međutim, jedini savjet roditeljima koji možemo dati i koji je djelotvoran jeste - dođite da se zajedno bavimo tom problematikom i imajte strpljenja. Djetetu je potrebno njegovo vrijeme za adaptaciju, da shvati ko su drugari, koji je redosljed aktivnosti, šta su očekivanja od vrtića. U svakom slučaju socijalizacija se može razviti jedino u društvu vršnjaka. Ako dijete živi u okruženju samo odraslih, vrlo teško će naučiti relacije koje su bitne, kao što su druženje, participacija u igri, takmičenje. Sve te životne vještine koje su neophodne uče se jedino u grupi. Zato je preporuka da dijete pohađa vrtić jer je to jedina prilika u kojoj može svakodnevno biti u grupi od recimo dvadesetoro djece. Nije u pitanju spontano druženje već grupni i organizovani rad, planiran i prilagođen njihovom uzrastu, a to je posebno važno" – zaključila je Sabolski.