Arhiva

U rubrici „Dva minuta", koju emitujemo svakog ponedjeljka od 9.30 i 15 sati, sugrađanima se ove sedmice obratila Jasminka Grgurević, slikarka-konzervatorka koja je za svoj rad na kotorskim kulturno-istorijskim spomenicima dobila najznačajnija priznanja.
Poštovani sugrađani,
Danas ću svima nama postaviti jedno naizgled kontradiktorno pitanje. O čemu govorimo kada govorimo o zaštiti kulturnih dobara ili o čemu ne govorimo kada govorimo o zaštiti kulturnih dobara? I pokušaću da odgovorim. Kada govorimo o zaštiti kulturnih dobara, najčešće govorimo o izgradnjama koje svojim gabaritima, volumenima i estetskim vrijednostima ugrožavaju vrijednosti kulturnog pejzaža i vrijednosti zatečenog graditeljskog nasljeđa ili govorimo o konzervatorskim mjerama koje se sprovode na kulturnim dobrima ili objektima koji imaju vrijednosti kulturnih dobara, ili na skulpturama, slikama, oltarima, ikonostasima, muzejskim eksponatima itd.

{mp3}dva/jaka0202{/mp3}

Ono o čemu ne govorimo je kako da zaštitimo kulturna dobra od njihove upotrebe u različite svrhe kojima se često ne obezbjeđuje integritet dobra niti razumijevanje njegovih kulturnih vrijednosti; od različitih vrsta snimanja (razglednice, filmski i fotografski materijal), vrlo često tehnički loše urađenih i često prezentiranih u neprihvatljivim konteksima; od različitih često neusklađenih sadržaja unutar kulturnih dobara; od izrade estetski neprihvatljivih i loše osmišljenih suvenira sa motivima kulturnih dobara; od prodajnih punktova u kulturnim dobrima na kojima se prodaje sve što suštinski ne korespondira sa određenim dobrom; od mobilijara koji dizajnom i koloritom ugrožava vrijednosti enterijera kulturnih dobara i otvorenih prostora unutar urbanih cjelina; od manifestacija koje svojim smislom i značajem umanjuju vrijednosti dobara i prostora u kojima se održavaju; od turističkih vodiča koji najčešće nijesu osposobljeni da istaknu prave vrijednosti prostora i dobara o kojima govore; od neprikladnog i neobezbijeđenog transporta pokretnih kulturnih dobara za potrebe različitih izložbi; od loših komercijalnih kopija kulturnih dobara; od loše osmišljenih reklama koje se često postavljaju na kulturnim dobrima; od upotrebe dobara u savremenim sredstvima komunikacija, Facebook, Twiter, mobilni telefoni; od medijske upotrebe, često površne i neusklađene sa vrijednostima upotrebljenih dobara. I na kraju, pored mnogo neizrečenih upotreba da se sjetimo i onih koji su trebali biti na samom početku, nas samih, stručnjaka koji svojim ponašanjem i načinom rada, često na pogrešan način govore o profesiji kojom se bave. Zbog napred izrečenog, priču o kulturnim dobrima treba stalno aktuelizirati, jer je zaštita kulturnih dobara od njihove upotrebe naš zajednički posao. Ovo svakako uz napomenu da je sve napred izrečeno regulisano Zakonom o zaštiti kulturnih dobara sa određenim sankcijama predviđenim za nepoštovanje. U praksi. U odgovoru na pitanje o čemu ne govorimo kada govorimo o zaštiti kulturnih dobara naći ćemo i odgovor na pitanje kakav grad želimo tj. da li smo kao društvo za ovaj odgovor spremni? Srdačno vas pozdravljam,
Jasminka Grgurević
Narednog ponedjeljka slušaocima će se obratiti profesor filozofije i socijalne psihologije Stevo Nikić.