Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Arhiva

25.11.2019
952

SVEČANO OBILJEŽENA 100. GODIŠNJICA TAMBURAŠKOG DRUŠTVA GUSLAR

1a1a0aaguslar100gSvečanost „100 godina od osnivanja Tamburaškog društva „Guslar" iz Stoliva" (1919-2019), u organizaciji Nevladinog udruženja „Kamelija" i Mjesne zajednice Stoliv održan je sinoć u Domu kulture „Niko Bilafer".

Događaju, koji se organizovao uz podršku kotorske Turističke organizacije i pod pokroviteljstvom Opštine Kotor, prisustvovali su: sekretarka opštinskog Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Marina Dulović, konzul Republike Hrvatske u Crnoj Gori Marjan Klasić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonko Deković, predsjednica Društva prijatelja grada Perasta Marina Brainović i stolivski župnik don Ivo Ćorić.

Dulović je čestitala ovaj značajan jubilej, a organizatorima poželjela da i ubuduće budu angažovani u kulturnom životu grada. Posebna vrijednost, kaže, je to što su Stolivljani uspjeli da sačuvaju dom kulture, kao mjesto okupljanja i održavanja važnih mjesnih svečanosti. "Mi iz Perasta i Risna bismo bili sretni da, kao i vi imamo naše mjesto za rad i druženje", rekla je Dulović. Minutom ćutanja odata je dužna pošta svim Stolivljanima koji su kroz bogatu prošlost svojim radom činili život ovog mjesta bogatijim i sadržajnijim.

{gallery}1a1a0aaguslar251119{/gallery}


Na istorijat osnivanja društva podsjetili su predsjednik NVU "Kamelija" Stoliv Vinko Vujović i predsjednik Upravnog odbora Romeo Mihović. Kako se čulo, hronološki presjek rada društva otrgnut je od zaborava zahvaljujući sjećanjima: Tona Žige, Vicka Baletine, Boža Cika i Iva Vukasovića, te arhivskih podataka koje je sakupio Romeo Mihović.
On podsjeća da je po završetku Prvog svjetskog rata, 21. novembra 1919. godine, nekoliko zainteresovanih mještana pokrenulo inicijativu za osnivanje tamburaškog društva. Mario Žiga (Xigga) tada je sazvao sastanak u zgradi nekadašnje Općine Stoliv-sada zgradi mjesnog župnika. Sastanku su prisustvovali: Mario, Marino i Toni Žiga, Ivo i Niko Marinović, Marija Kaštelan, Đermo i Avgusto Franović i Jozo Čavor. Pošto je Mario obrazložio svrhu sastanka, predložio je da se osnuje Tamburaško društvo i da nosi ime "Guslar" što su tada svi prisutni prihvatili.
Prvi predsjednik društva bio je majstor-kovač Jozo Marinović, a zborovođa Mario Žiga. Društvo je osnovalo i Dramsku sekciju. Da bi uspješno obavljalo svoje aktivnosti, odlučeno je da se sakuplja dobrovoljni prilog u novcu (tzv. koleta). Počelo se od Mržepa, Gornjeg Stoliva, Donjeg Sela i obalom sve do Andrića. Od sakupljenih sredstava, Društvo je iz Siska nabavilo slijedeće instrumente: brač I, brač II, brač III, kontrašicu, bisernicu i berdu. Prvi javni nastup, poslije svakodnevnih proba, bio je već 15. decembra iste godine, na Andriće u Granijer Marije Nasel.
Poslije intenzivnog rada i dobro uvježbanog programa, zbor je održavao koncerte u: Morinju, Perastu, Donjoj Lastvi i Lepetanima. Za prevoz tamburaškog zbora - nastupe i izlete, koristila se bracera Antona Franovića. Redovno se sviralo na nedjeljnim misama, procesijama i drugim događajima u mjestu.
Dramska sekcija je 1920. godine izvela pozorišni komad „Hasanaginica". Sa ovom predstavom društvo se proslavilo u cijeloj Boki. Hasan-agu glumio je Mario Žiga, a Hasanaginicu Elvira Montan iz Perasta. Društvo se sa ovim programom uspješno predstavilo i na Prčanju, Lepetanima i u Donjoj Lastvi. Tokom svog rada društvo se susretalo sa mnogim uspjesima, padovima i prekidima u svom radu.
Prva poteškoća bila je smrt Maria Žige. Od dana osnivanja društva, pa sve do njegove rane i iznenadne smrti 24. januara 1924. godine, Mario je bio aktivan član i svojom ličnošću mnogo je doprinio društvu kao organizator, stručni rukovodilac zbora i kompozitor. Komponovao je djela koje je zbor izvodio. Napisao je i dvije koračnice: „Pozdrav Stolivu" i „Lijepoj Boki" kao i uvertiru „Ponoćna tišina" u koju je unio sve motive našeg bokeškog folklora, a koju je komponovao neposredno pred svoju smrt, koja ga je zadesila na povratku iz Negotina u Stoliv. Umro je u zemunskoj bolnici. Tom prilikom Tamburaški zbor je ustvari izvođenjem njegovih djela, uputio zadnji pozdrav Mariu Žigi. Nakon smrti Žige, ulogu zborovođe preuzeo je Niko Marinović, koji je tu dužnost obavljao do 1937. godine, a nakon toga, zbor je preuzeo Vicko Baletina. Jedno vrijeme je stolivsku omladinu podučavao sviranju tamburica i rukovodilac Muljanskog zbora, Anton Pasković.
Društvo je imalo svoja pravila, svoju klupsku zastavu i pečat. Na godišnjoj skupštini društva, 1940. godine društvu je dat novi naziv-Hrvatsko tamburaško društvo „Zrinski" .
Između dva rata, Tamburaški zbor priredio je oko 20 samostalnih koncerata u mjestu i van njega. Svirao je na raznim svečanostima. Izbijanjem aprilskog rata 1941. godine, društvo je prekinulo svaku aktivnost. Tada je Uprava zaključila da se društvo rasformira, a imovina preda na čuvanje pojedinim članovima. Okupator je uporno pokušavao da pronađe tu imovinu kako bi aktivirao društvo ali mu to nikad nije uspjelo.
Nakon oslobođenja naše zemlje, kulturna aktivnost u mjestu odvijala se preko Aktiva Narodne omladine koji već decembra 1944. godine formira Dramsku sekciju i tada započinju pripreme za prvu poslijeratnu priredbu. Prva predstava odigrana je već u februaru 1945. godine u konobi Nika Markovića. Izveden je pozorišni komad Maksima Gorkog „Mati". Na samoj priredbi zabilježen je rekordan broj posjetilaca iz Stoliva i okolnih mjesta. Poslije priredbe održana je i igranka do zore. U istoj godini pripremljen je i pozorišni komad „Mudriji od mudroga" u tri čina, koji je režirao Anto Marinović.
Zbog učestalosti priredbi u poslijeratnom periodu, prostor konobe Nika Markovića postao je pretijesan i nepodesan, a pravile su se i određene smetnje porodici Marković. Tada je nađeno rješenje da se za Omladinski dom adaptira Granijer Marije Nasel na Andriće. Krajem 1946. godine uselilo se u Omladinski dom na Andriće. U ovim prostorijama intenzivno se odvijao društveni život, tako da su se često održavale priredbe od strane aktivne stolivske omladine, a bila su česta i gostovanja. U Domu omladine bili su povoljniji uslovi za kulturne i društveno-političke aktivnosti.
Međutim, postojao je osnovan prigovor da je dom daleko od centra, a naročito Mržepa i Gornjeg Stoliva.
U to vrijeme ja Stolivljanin-kapetan Ivo Marinović poklonio svoju kuću u centru Stoliva za potrebe osnovne škole, koja je tada trebala da se gradi u ovom mjestu. Pošto je kuća bila prazna, a izgradnja škole neizvjesna, sprat te zgrade adaptiran je za potrebe Omladinskog doma, odnosno za održavanje priredbi, konferencija i drugih javnih okupljanja, za čije potrebe i danas služi. Omladinske prostorije iz Granijera prešle su u kuću Iva Marinovića krajem 1948. godine. Tada nastupa period formiranja kulturno- prosvjetnih društava u svim sredinama, pa tako i u Stolivu. Konferencija SSRN za formiranje Kulturno-prosvjetnog društva održana je 13. novembra 1949. godine. Na tom skupu mještana predloženo je da, u znak trajnog sjećanja na mladog i odanog borca-komunistu, koji je kao 20-to godišnjak položio svoj mladi život za slobodu zemlje, ovo društvo nosi ime Kulturno-prosvjetno društvo „Niko Bilafer- Stoliv". Usvojena su pravila, formirani su: Upravni odbor, dramska i tamburaška sekcija na čelu sa Vickom Baletinom, horska sekcija kojom je rukovodio Nevenko Žiga, ali i bibliotekarska i šahovska sekcija. Omladinska dramska sekcija, koja je formirana odmah nakon završenog Drugog svjetskog rata, imala je već svoje nastupe. Osnivanjem KPD „Niko Bilafer" ova sekcija pripaja se novom društvu i daje veliki doprinos njegovom ukupnom radu kako u Stolivu, tako i u mjestima cijele Boke. Dramska sekcija je izvodila djela: Branislava Nušića, Koste Trifkovića, Jovana St. Popovića, Ivana Cankara, Petra Kočića i drugih autora. Izvođene su predstave: Ljubavno pismo, Laža i paralaža, Dva lopova, Dva gluva, kao i dosta jednočinki i skečeva. Pozorišni komad Petra Kočića "Jazavac pred sudom" izveden je 1953. godine. Od 1945. do 1979. godine, dramska a povremeno i tamburaška sekcija, održavale su priredbe u mnogim mjestima širom Boke, i to na Prčanju, Mulu, u: Dobroti, Orahovcu, Perastu, Donjem i Gornjem Morinju, Kostanjici, Bijeloj, Baošićima, Đenovićima, Lepetanima, Donjoj i Gornjoj Lastvi, Gradiošnici, Radanovićima i Radovićima. U nekim mjestima predstave su održavane i nekoliko puta.
Dramska sekcija je okupljala veliki broj amatera raznih uzrasta-zaljubljenika u dramsko stvaralaštvo i radila je veoma uspješno. Zabilježeno je da je društvo sa ovom sekcijom priredilo ukupno 109 predstava od kojih je 86 održano u Stolivu i na njima je bilo prisutno preko 7.700 posjetilaca. Van mjesta održane su 23 predstave na kojima je prisustvovalo oko 4.000 posjetilaca.
U čast 40-to godišnjice društva, 1959. godine izveden je pozorišni komad u tri čina Branislava Nušića „Tako je moralo biti". Nadaleko se pričalo o uspješnoj predstavi, koju su glumci izveli na profesionalnom nivou. Ovoj predstavi prisustvovali su i glumci čuvenog Kotorskog pozorišta - Ivo Begu i drugi, koji su dali visoke ocjene glumcima predstave u sastavu: Ivo Vujović, Ilija-Ilko Ivanišević, Tomislav Bergam, Niko Bergam, Mica Knez, Ljerka Milošević i Ivo Vukasović. U proslavi je učestvovao i Tamburaški zbor sa dirigentom Vickom Baletinom. Na opštinskoj smotri amatera u Kotoru 1978. godine, ova dramska sekcija osvojila je prvo mjesto. Pozorišne predstave režirali su: Anto Marinović, Nike Rusković, Marija Marković, Olga Tomat, Ljerka Milošević i Andrija Dabčević. Društvo je u tom periodu imalo i po 120 članova koji su redovno plaćali članarinu.
Formiranje tamburaške sekcije u okviru KPD „Niko Bilafer" 1949. godine, ponovo na čelu sa zborovođom Vickom Baletinom, predstavljalo je nastavak dugogodišnje uspješne muzičke tradicije u Stolivu, započete još 1919. godine.
Od 1949. do 1959. godine sekcija je samostalno nastupila 30 puta i nekoliko puta sa dramskom sekcijom. Zbor je 1955. godine, u sklopu aktivnosti Narodne omladine iz Stoliva, uzvratio posjetu aktivu Narodne omladine Cetinje i održao prigodan program, svirajući nekoliko koncertnih djela.
Na opštinskom takmičenju tamburaša amatera u Kotoru 30. juna 1959. godine, zbor je zauzeo prvo mjesto.
Veoma zapažen uspjeh tamburaški zbor iz Stoliva je postigao na jugoslovenskom festivalu tamburaša amatera održanom u Baru 1959. godine, gdje je osvojio drugo mjesto, dobio pohvalu i određenu nagradu.
Zbor je u avgustu 1960. godine nastupio u Kotoru na proslavi „Bokeljske noći" muzicirajući u porti katedrale Svetog Tripuna. Zbor je samostalno učestvovao u Gornjem Morinju na proslavi Dana ustanka 13. jula 1961. godine.
Zbor je uzeo učešća i na Opštinskoj smotri amaterskih društava 1961. godine u Kotoru. Iste godine učestvovao je sa sličnim društvom iz Kotora na smotri u Titogradu, gdje je imao zapažen uspjeh. Tamburaški zbor je radio u punom sastavu sve do 1964. godine. Zbog raseljenja pojedinih članova, odlaska na plovidbu ili na odsluženje vojnog roka, zbor je imao manji broj članova i prekinuo je sa radom, a ponovni pokušaji oživljavanja zbora nisu uspjeli.
Horska sekcija povremeno je nastupala do 1960. godine, prilikom svečanih akademija koje su se održavale prilikom svih značajnih praznika. Horskom sekcijom rukovodio je Nevenko Žiga.
Upravni odbor društva je 5. aprila 1979. godine donio odluku da se u novembru iste godine učestvuje na Opštinskoj smotri dramskih amatera. Deset dana poslije, 15.aprila 1979. godine u 07 sati i 20 minuta, dogodio se katastrofalni zemljotres. Od tada se aktivnosti društva nastavljaju silaznom putanjom. Od skromnih aktivnosti u tim teškim vremenima, izdvajaju se uspješno organizovanje Akademije u bašti Doma kulture 13. jula 1981. godine, u čast 40 godina od Ustanka naroda i narodnosti.
Sanacija Doma kulture trajala je dugo. Dom je svečano otvoren 22. decembra 1989. godine, u čast Dana armije. Tada su članovi ovog društva uspješno organizovali svečanu Akademiju.
Od 1990. godine, zbog poznatih dešavanja u bivšoj Jugoslaviji, društvo više nije moglo aktivno da radi. Poslije više decenija uspješnog rada društva pod imenom "Guslar", zatim, "Zrinski" i "Niko Bilafer", ostale su samo uspomene, ponos i sjeta, malo arhivskih dokumenata i poneka izblijedjela fotografija.
"Međutim, ostao je vedar i veseo duh Stolivljana, uvijek željnih druženja, usred ove bokeške ljepote i umidece. Rane koje smo svi zadobili tih devedesetih, kao i uvjek u prošlosti, počele su se liječiti. Tamburice i dramski amateri, recitali više nijesu bili u modi. Nastupilo je vrijeme novog zabavnog života sa novim sadržajima. Odlučili smo da sa Udruženjem žena iz Stoliva od svojih kamelija organizujemo fešte kod kuće-u Stolivu, pa i u okruženju. Tako je društvo obnovilo rad i postalo ponovo aktivno", kazao je Mihović.
Na skupštini KPD „Niko Bilafer" 2002. godine donijet je zaključak da se ovo društvo registruje po novom Zakonu o nevladinim organizacijama. Donosi se novi Statut i Pravila organizovanja. Usvojena je odluka da se KPD „Niko Bilafer" registruje kao Nevladino udruženje za zaštitu prirodnih znamenitosti i kulturne tradicije „Kamelija" Stoliv. Zadržan je dosadašnji naziv Doma kulture „Niko Bilafer" Stoliv.
Uz novu organizaciju, udruženje je formalno i pravno naslijedilo sva prava i obaveze prethodnog društva obezbjeđujući, iako sadržajno izmijenjen, ipak kontinuitet njegovog djelovanja od 1919. godine kada je osnovano Tamburaško društvo „Guslar".
"U pitanju je kontinuitet koji, uz sve ono čega smo se podsjetili, predstavlja čvrstu poveznu nit organizovane kulturne djelatnosti u Stolivu, formalno prekidanu samo za vrijeme ratova i zemljotresa. Tradicija koja traje već 100 godina i na koju smo veoma ponosni", kazao je Mihović.
Podsjetimo, udruženje je dobitnik više priznanja, a uručeno mu je i ono najveće-gradsko nagrada "21. novembar".
U programu su učestvovali dugogodišnji lijeričar Folklornog ansambla "Linđo" i nekadašnji član dubrovačke klape "Maestral" Đorđe-Đoko Begu, nastupio je i hor „Sveta Marija" iz Stoliva, te Mandolinski sastav „Tripo Tomas" HGD Kotor. Ovom prilikom dodijeljena su priznanja i otkriveno spomen znamenje.

Podijeli na: