Arhiva

Mjerenjem nivoa šećera u krvi i krvnog pritiska, te davanjem informacija o liječenju i prevenciji bolesti – kotosrki Dom zdravlja juče je u šoping centru „Kamelija" obilježio Svjetski dan borbe protiv dijabetesa.

Na punktu ove zdravstvene ustanove ljekarski tim je davao savjete o zdravim stilovima života u u cilju pоdizаnja svijеsti građana o značaju prevencije i pravovremenog liječenja ove bolesti.
Doktorka Danijela Mirović, specijalistkinja interne medicine, pulmolog i koordinatorka u Savjetovalištu za dijabetes u Domu zdravlja Kotor govorila je, između ostalog, u ulozi porodice u tretmanu i poboljšanju kvaliteta života oboljelog od šećerne bolesti, a o komplikacijama šećerne bolesti doktorka Sandra Perović, specijalistkinja opšte medicine.
Prema riječima doktorke Mirović, Svjetski dan dijabetesa obilježava se, kao i prošle godine, pod sloganom "Porodica i dijabetes" i predstavlja najveću kampanju u svijetu posvećenu dijabetesu.
"Međunarodna dijabetička federacija IDF radi na podizanju svijesti o uticaju koji dijabetes ima na porodicu, promoviše ulogu porodice u prevenciji dijabetesa, kao i oboljelih od ove bolesti" – ističe dr Mirović.

{gallery}1a1a0aadijabetes19{/gallery}

Kako navodi, dijabetes je hronična bolest metabolizma koju karakteriše povišena vrijednost glukoze u krvi.
"U osnovi nastanka bolesti je smanjena sekrecija ili smanjeno biološko dejstvo inzulina. Dugoročno visok nivo glukoze u krvi povezan je sa oštećenjem tkiva različitih organa" – objašnjava dr Mirović.
Ona ističe da je u porastu broj oboljelih od dijabetesa u svijetu.
"Prema procjenama Međunarodne dijabetičke federacije učestalost šećerne bolesti za 2015. godinu u Evropi je 9,1%, a projektovano na 2040. godinu na 10,7%. Prema podacima iz Registra za dijabetes koji se kao zbirka podataka vodi u Institutu za javno zdravlje Crne Gore, učestalost dijabetesa u našoj zemlji je 12%, što nas svrstava u evropski vrh po broju oboljelih. Ovaj broj lica sa poremećenom regulacijom dijabetesa očekivano bi trebalo da raste po stopi 10% u narednih pet godina" – kaže doktorka Mirović.
Ona ističe da porodica, prijatelji, kolege, školski drugovi, nastavnici svakog dijabetičara moraju biti upoznati sa njegovom bolešću.
"Neophodno ih je upoznati sa osnovnim simptomima ove bolesti, a naročito sa simptomima hipoglikemije i hiperglikemije. Sam dijabetičar edukuje članove svoje porodice da prepoznaju ova stanja, te da znaju kako da reaguju u određenim situacijama. Osobe koje imaju dijabetes bi uvijek sa sobom trebale da imaju nekoliko kockica šećera ili glukoznih bombona u slučaju hipoglikemije. Korisno je da sa sobom nose karticu na kojoj piše da imaju dijabetes kako bi, u slučaju gubitka svijesti, drugi mogli adekvatno da pomognu" – objašnjava dr Mirović.
Prema njenim riječima, ključnu ulogu u uklanjanju faktora rizika za dijabetes tima 2 ima porodica već od rođenja djeteta.
"Edukacija o pravilnoj ishrani nedovoljna je na svim nivoima – od porodice, vrtića, preko osnovne škole, do fakulteta. Na genetiku kao faktor rizika ne možemo uticati.Prevencija je veoma važna I može u velikoj mjeri pomoći kako bi se izbjegla šećerna bolest. U našem Savjetovalištu za dijabetes kroz razgovore sa pacijentima I članovima porodice oboljelog, dijeljenjem brošura sa dijetalnim ishranama sugerišemo kako da se pridržavaju određenog načina ishrane. U porodici čiji je član dijabetičar priprema se dijetalna ishrana, a obroci se konzumiraju u određeno vrijeme" – priča dr Mirović.
Kako navodi, ishrana dijabetičara razlikuje se u zavisnosti od vrste dijabetesa.
"Osoba koja boluje od dijabetesa tipa 1 koji je insulinzavistan, obroke mora prilagoditi djelovanju insulina i fizičkoj aktivnosti. Dnevno treba da uzima 5-6 obroka u određenim vremenskim intervalima.
Zdrava ishrana u smislu prevencija dijabetesa podrazumjeva smanjen unos masnoća, a zasićene masne kiseline treba zamijeniti nezasićenim. Polovinu obroka treba popuniti povrćem različitih boja, odabrati žitarice sa više vlakana I hkljeb sa cijelim zrnom jer se sporije vare, što znači da nivo šećera raste postepeno. Preporučuje se mediteranska ishrana sa više ribe, svježeg povrća i voća, maslinovo ulje, priprema hrane bez prženja i pohovanja, te ishrana sa što manje slatkiša I brze hrane" – savjetuje dr Mirović.
Prema njenim riječima, ishrana treba da bude dobro izbalansirana brojem hranjivih materija.
"Treba mijenjati lose životne navike, izbjegavati brzu hranu, slatka i gazirana pića. Takođe, pored pridržavanja određenog režima ishrane, savjetuje se redovna fizička aktivnost najmanje tri do pet dana nedjeljno 30-45 minuta. Ističemo potrebu za edukovanjem kako bi porodice saznale više o znakovima upozorenja za dijabetes. Ovo je važno jet su znakovi koji ukazuju na bolest blaži kod dijabetesa tipa 2 koji je najčešći oblik dijabetesa" – objašnjava dr Mirović.
Kako kaže, simptomi ove bolesti su brojni, a za najšeće simptome navodi: pojačano mokrenje, pojačana žeđ, gubitak u tjelesnoj masi, slabost, malaksalost.
"Prepoznavanje raznih znakova, simptoma i faktora rizika za sve tipove šećerne bolesti od vitalnog je značaja za pravovremeno otkrivanje, bolje zdravstvene ishode i veći kvalitet života. Prilično zabrinjava značajno povećanje dijabetesa tipa 2 kod djece koje se dešava vjerovatno zbog povećanja broja gojaznih osoba u djetinjstvu. Zbog toga apelujemo na sve porodice da mijenjaju lose navike počevši od načina ishranem fizičke aktivnosti I svih drugih faktora koji utiču na zdravlje" – zaključuje doktorka Mirović.
Prema riječima doktorke Perović, hronična hiperglikemija daje udružena oštećenja: popuštanje funkcije radnih organa oka, bubrega, nerava i krvnih sudova.
"Diabetes mellitus je sadejstvo kompleksne interakcije raznih faktora: genetskih, faktora spoljne sredine i samog načina života. Diabetes mellitus je i poremećaj metabolizma i masnih proteina" – objašnjava dr Perović.
Kako navodi, klasična podjela dijabetesa jeste na tip jedan i dva.
"Kada govorimo o tipu jedan, govorimo o autoimunoj destrukciji beta ćelija, a u grupu dijabeta 2 spadaju različite abnormalnosti na nivou perifernih tkiva sa posljedičnom insulinskom rezistencijom.
Na svakog dijagnostifikovanog pacijenta postoji još jedan nedijagnostifikovan" – kaže dr Perović.
Prema njenim riječima, životni vijek oboljelih od dijabetesa mellitusa tip 2 je za 8 do 10 godina kraći.
"Diabetes mellitus je najčešći uzrok slijepila, a 20 do 25 procenata bolesnika sa terminalnom bubrežnom insuficijencijom su dijabetičari. Dijabetičari imaju 15 do 20 puta veći rizik da dožive amputaciju stopala, nego nedijabetičari. Aterosklerotične bolesti, posebno forenarnih krvnih žila, bile su uzrok smrti kod 70 procenata dijabetičara" – priča doktorka Perović.
Kako navodi, komplikacije dijabetesa su makrovakularne i mikrovaskularne, odnosno na valikim i sitnim krvnim sudovima.
"U makrovaskularne komplikacije dijabetske bolesti spadaju: moždani udar, srčane bolesti, visok pritisak, periferna vaskularna bolest i dijabetsko stopalo. U mikrovaskularne spadaju: retinopatija, makulopatija, bubrežna bolest, neuropatija i ponovo dijabetsko stopalo" – navodi dr Perović.
Prema njenim riječima, faktori rizika za dijabetes su: visok krvni pritisak, pušenje, provoditi vrijeme u sjedećem položaju, prekomjerna tjelesna težina i povišeni lipidi. Takođe, faktori rizika su i porodična anamneza o dijabetu.
"Ukoliko je tjelesna težina jednaka ili veća od 20 procenata od poželjne tjelesne težine ili ukoliko je body mass indeks 27 kilograma po metru kvadratnom - to je faktor rizika za dijabet. Takođe ljudi stariji od 45 godina i ranije utvrđeni sindrom IGT, odnosno intolerancija glukoze i IFG gubitak normalne glikemije mogu se smatrati stanjima pred dijabetes. U faktore rizika spade visok pritisak ukoliko je visočiji od 140 sa 90 i odnos lipida, tzv. dobre masnoće trebaju da budu veće od 1,2 . Faktori rizika su i trigliceridi koji su viši ili jednaki 2,8 milimola po litru i sindrom policističnih jajnika" – objašnjava dr Perović.
Najbolje preventivne mjere su, ističe dr Perović: kontrola visokog pritiska, smanjenje tjelesne težine, odnosno da je body mass indeks 27 kg po metru kvadratnom, prestanak pušenja, prestanak sjedateljnog načina života, fizička aktivnost najmanje 3 puta sedmično, bez upotrebe alkohola.
Prema njenim riječima, fizičku aktivnost treba strogo prilagoditi pacijentu.
"Fizička aktivnost oboljelog od dijabetesa podrazumijeva lagane šetnje, vožnje biciklom, ples. Fizička aktivnost strogo mora biti indivudualna I ona se ne preporučuje svim pacijentima oboljelim od dijabetesa. Ne savjetuje se fizička aktivnost, izuzev lagane šetnje, za pacijente koji imaju komplikacije dijabeta. Takođe, ne savjetuje se fizička aktivnost neposredno nakon primanja insulina" – ističe dr Perović.
Kako navodi, u Crnoj Gori je dostupnost ljekova na visokom nivou.
"Obezbijeđene su novije generacije insulina, novi preparati. Mislim da Crna Gora ima dobru paletu izbora ljekova za liječenje dijabeta, koji su dostupni pacijentima zavisnim na insulin: glukometri i tračice koje dobijaju mjesečno" – kaže dr Perović.
Ona ističe da je jako važno edukovati pacijenta da vrši samokontrolu svoje bolesti.
"Dijabetes se ne može izliječiti, ali se može držati pod kontrolom.
Cilj liječenja dijabeta jeste da dobijemo objektivne rezultate, a to znači da imamo stabilnu glikoregulaciju, da ne postje krize hipoglikemije, da pritisak držimo pod kontrolom, promjena tjelesne težine i kontrola lipida" – zaključuje doktorka Perović.