Arhiva

"U JU Resursni centar za sluh i govor Dr Peruta Ivanović boravi 127 djece predškolskog, osnovnog i srednjoškolskog uzrasta, te jedanaestoro djece u dnevnom boravku, koja su većinom učenici i učenice osnovnih škola Njegoš i Narodni heroj Savo Ilić" – kazao je direktor ove javne ustanove Neđeljko Moškov, gostujući u emisiji Radio Kotora "Svjetlost zvuka".

Moškov je, između ostalog, govorio o radionicama koje kotorski Resursni centar sprovodi u crnogorskim predškolskim ustanovama, a tiču se, prije svega, obuke nastavnog kadra, o ranoj intervenciji. kako je koncipirana ova javna ustanova, te na koji način se odvija rad sa djecom.

JU Resurni centar za sluh i govor "Dr Peruta Ivanović" 21. novembra proslaviće 73 godine rada.

"Organizovaćemo Dan otvorenih vrata 29. novembra. Osim što ga proslavljamo u okviru ustanove, gledamo da se otvorimo i prema građanstvu i da u tog dana pokažemo ono što radimo u našoj ustanovi. LJudi su u prilici da dođu i vide čime se bavimo, ispitaju sluh, prođu logopetsko testiranje, te upoznaju se sa tim šta mi radimo i šta nudimo" – navodi Moškov.

Kako ističe, kotorski Resursni centar je sklop predškolskog, osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja.

"Kada je u pitanju predškolsko i osnovno obrazovanje, mi smo specijalizovani za djecu sa poremećajem sluha i govora. Što se tiče srednje škole djeca sa poremećajem sluha idu zajedno sa čujućom djecom" – objašnjava Moškov.

Prema njegovim riječima, od sredine januara 2018. godine u kotorskom Resursnom centru nalazi se i dnevni boravak.

"To je za djecu sa posebnim potrebama. Prostorno smo, nažalost, ograničeni, pa ih sada trenutno primamo 11. Nažalost nemamo mogućnost da se proširimo, iako bi možda potrebe grada bile veće. Nudimo i tretmane sa logopedima, surdoaudiolozima. Roditelji iz cijele Crne Gore dolaze povremeno kod nas na tretmane. Takođe, djeca iz našeg grada i okoline dolaze na tretman kod logopeda" – objašnjava Moškov.

On navodi da u Resursnom centru primaju djecu sa teškim oštećenjem sluha.

"Djeca koja su kohlearno implantirana mogu da pohađaju redovnu nastavu u svojim gradovima jer su tehnologije toliko napredovale da oni čuju. Uz određene IROP programe (Individualni razvojno-obrazovni program) oni mogu potpuno nesmetano da pratenastavu" – kaže Moškov, navodeći da takvih primjera ima u Bijelom Polju.

"Gledamo da ispratimo tu djecu, damo im savjete što je i u opisu rada Resursnog centra – da pomažemo svim ostalim školama.
Najveći problem je taj prvi korak - da mi saznamo da takvo dijete negdje postoji. Veliki broj škola nije ni obavješteno o tome da postoji resursni centar, koji će im pružiti neku logistiku i pomoć.
Uz svu podršku koju mi pružamo, te uz sve obuke koje obavljamo, nastojimo da im olakšamo život, jer je tendencija Crne Gore i Ministarstva prosvjete da se svako dijete školuje u svom gradu, uz svoju porodociu, a ne da bude odvojeno. Osim u nekim izuzetnim slučajevima, kao što su teška oštećenja sluha" – ističe Moškov.

Prema njegovim riječima, djeca u dnevnom boravku imaju poseban program koji prate.
"Neka djeca idu u redovan sistem u osnovnim školama Njegoš i Savo Ilić, međutim veći broj djece ide u integrisano odjeljenje u Njegoš školu. Nakon toga oni prelaze u Resursni centar. Tu imaju razne obaveze, od nekih dnevnih, uobičajenih aktivnosti, poput: slaganja papuča, pranja ruku, itd. To je nešto što moraju svaki dan da ponavljaju kako bi im ušlo u rutinu, te kako bi sjutra mogli samostalno da funkcionišu" – objašnjava Moškov.

On ističe da Crna Gora ima dobru politiku što se tiče socijalnog dijela vezanog za kohlearne implante i uopšte za implantaciju djece.

"Na godišnjem nivou izdvojena su sredstva iz budžeta za 3 operacije. Jedna operacija košta oko 30 hiljada eura.
Svake godine bude implantirano dvoje djece, tako da se ta svota novca svake godine prebacuje.
Implatnacije se vrše u Podgorici i na Cetinju. Dolazi doktor iz inostranstva, uz asistenciju naših doktora koji kasnije prate sav taj proces. Mi dobijemo informaciju da treba neko dijete da se implantira, iako nažalost nemamo drugu evidenciju od Ministarstva zdravstva da postoji neko dijete u Crnoj Gori sa tim potrebama. Ukoliko je dijete u sistemu prosvjete, možemo lako doći do njega. Međutim ako nije, kao što najčešće nisu, u tom trenutku mi imamo našeg surdologa koji im nudi sav program habitacije i rehabilitacije. Imamo par slučajeva gdje djeca kasne jednu godinu za svojom generacijom i poslije toga se implementiraju u svom gradu i sve funkcioniše kako treba" – priča Moškov.

Zaposleni u kotorskom Resursnom centru organizuju i radionice za nastavni kadar.

"Organizujemo i razne seminare. Prije dvadesetak dana imali smo seminar za vaspitače iz svih vrtića u Crnoj Gori. Period do šeste godine u razvoju djeteta je najbitniji. To je period kada defektolozi mogu najviše da pomognu djetetu. Dijete u tim godinama najlakše usvaja. Priroda je tako napravila da dijete u tim godinama i najviše uči, te najviše informacija prima. Cilj rane intervencije jeste da se stimulišu one stvari kod djece koje kasne: sluh, govor, motorika, itd." – ističe Moškov.