Arhiva

U okviru novog ciklusa „Dva minuta", rubrike Radio Kotora koja je na programu ponedjeljkom u 9.30 i 15 sati, ove sedmice se sugrađanima obratila Dragana Lalošević, etnološkinja i kustos Muzeja grada Perasta.

Cijenjeni sugrađani, dobar Vam dan
Sa zadovoljstvom sam prihvatila poziv direktorice Radio Kotora, gospođe Vjere Banićević za učešće u ovoj emisiji. Čast mi je da se moje izlaganje nađe uz izlaganja uvaženih sagovornika, ali i da dopre do vas slušalaca, koji kao i ja volimo Kotor i želimo mu dobro.
Kao etnolog bavim se i muzejskom djelatnošću u Muzeju grada Perasta, u našem lijepom i meni premilom Perastu. A Kotor i Perast, životi ova dva grada, slojevitost kultura slaganih vjekovima, pružaju ogromno izvorište i ogroman potencijal za etnološka istraživanja, kako materijalne tako i nemateijalne – duhovne kulture. Moja priča za ovu priliku ostaviće po strani bogate materijalne dokaze našega kraja, a pokušaću privući vašu pažnju i pružiti vam prijatnih 2 minuta šetajući na kratko duhovnim stazama naše kulturne baštine.

{mp3}dva/dragana1901{/mp3}

Danas je 19. januar. Dan koji pravoslavni vjernici slave kao Bogojavljenje. Katolici ovaj blagdan slave 6.januara, kao Sveta tri kralja. Jedan je od najvećih hrišćanskih svjetkovina, kojim se slavi otkrovenje Boga. Na današnji dan pravoslavci se pozdravljaju riječima "Hristos se javi", a otpozdravljaju sa "Vaistinu se javi". Koristim priliku da svim vjernicima pravoslavne vjeroispovjesti čestitam baš na ovaj način: "Hristos se javi"!
I kod pravoslavaca i katolika bitan elemenat u obilježavanju ove svjetkovine ima voda. Krštenje Isusovo se obavljalo u rijeci, pri čemu se sa neba javio Otac Bog, obraćajući mu se kao Bogu Sinu, uz sletanje goluba na njegovu glavu, kao Duha Svetog. Upravo to objavljivanje Bogočovjeka - Sina Božijeg i Svete Trojice obilježava se kao Bogojavljenje. I pri krštenju, kojim se postaje član hristove crkve, a duša se čisti od svakoga grijeha, prisutna je voda. Na Krstov dan (uoči Bogojavljenja ), kao i na sam dan Bogojavljenja vrši se veliko osvećenje vode u crkvi. Ta voda – Bogojavljenska voda, se uzima kao velika dragocjenost, odnosi kućama i pije radi zdravlja i prosvećenja duše i tijela. Njome se prska kuća radi osveštenja i zaštite od zlih i nečistih sila. Voda se odnosila i u vrtove, njome su se prskala stable, zasadi, cvijeće. Sipala se u bunare, davala se bolesnicima za ozdravljenje. Vodu su pile i trudnice da bi se lakše porodile.
Vjerovanje o moći Bogojavljenske vode prisutno je i danas. Često se srećemo sa istim elementima običaja korištenja ove vode kod vjernika i pravoslavne i katolčke vjeroispovjesti na veoma širokoj teritoriji. U Boki Kotorskoj je zabilježeno skoro u svim mjestima. Međutim, u Perastu sam zabilježila veoma interesantan običaj vezan za blagdan Sveta tri kralja i svjetkovinu Bogojavljenja, kada sveštenici o ovim danima posjećuju kuće vjernika, bez razlike koje su vjeroispovjesti. Naime, katolički svestenik 6.januara obilazi kuće katolika i pravoslavaca na potpuno isti način. On ulazi u kuću pjevajući božićne pjesme, poprska maslinovom grančicom Svetu vodu po cijeloj kući, nazdravljajući sa ukućanima uz obostrano čestitanje. Isto se dešava i 19. januara, na Bogojavljenju, kada pravoslavni sveštenik obilazi vjernike obije vjeroispovjesti, blagosiljajući kuće i prskajući ih Bogojavljenskom vodom.
Osim u Perastu, do sada nisam uspjela zabilježiti ovakav primjer međusobnog poštovanja, uvažavanja, pažnje i iskazivanja ljudske čestitosti, a kroz izvođenje i održavanje vjerskog običaja. Običaj je zatečen u Perastu prije 30 godina, naslijeđen je i nije se prekidao.
Složićete se sa mnom ako kažem: jedinstveno, vrijedno i lijepo.
Da se vratim danu kada se Bog javio i prosvetio vaseljenu. Sa Bogojavljenjem završavaju Božićne svetkovine. Smatra se da su dani od Bogojavljenja pogodni za vjenčanja. Od Božica do Bogojavljenja se ne posti, osim za Krstov dan (dan uoči Bogojavljenja) bez obzira koji dan to bio. Smatra se da se noću uoči Bogojavljnja otvara nebo, da se na nebu pojavljuje čudan prizor i da onaj ko to vidi i zatraži od Boga ispunjenje želje da se ta želja i ostvari. Vjeruje se da se u tom trenu ukrštaju zimski sa ljetnjim vjetrovima i da sva voda tada postaje sveta i nekvarljiva, jer je u njoj sila Duha Svetoga.
Nadalje, ciklus se nastavlja. Ovo je samo jedna karika u lancu života, njegove spoznaje kroz otkrivanje simbola, zapisano kretanje prirodnih dešavanja, procesa beskonačnog kretanja i vječitog postojanja. Kratko je vrijeme da se pozabavim etnološkim tumačenjem svih elemenata običaja i vjerovanja o Bogojavljenju. Iako su samo mali dio duhovne kulture i to ne samo vjerskog već i životnog ciklusa uopšte, običaji su vema bitni. Značaj duhovne kulture je upravo u tome što je ona svjedok života, ona je živa, ona nosi život. U njoj su porodični odnosi, odnosi među ljdima, pravila ponašanja, vjerovanja, igre, književno i muzičko narodno stvaralaštvo, kulinarstvo... Čuvajmo je. Vratimo je među kamene kulise našega grada, jer bez nje grad ne postoji. On je mrtav, kao što je mrtav i čovjek bez duše. A plašim se da smo na dobrom putu da to učinimo našem Kotoru. Duša grada smo mi, ljudi i ako želimo živi grad vratimo mu se. Ne zaboravimo - kultura se nasleđuje, ali i uči. Naučimo da prihvatamo, ali naučimo i da ne zaboravimo sačuvati naš jezik, vjeru i običaje. To nam je obaveza, zato i jesmo ovdje, da sačuvamo ono što smo naslijedili i da tako bogato nasljedstvo predamo u sigurne ruke našim potomcima, koji smo pripremili i naučili da znaju voljeti i cijeniti svoje, da nikad ne zaborave ko su i da čistom dušom izdišu ljubav, jer ona je ipak najmoćnija i najvrijednija u očuvanju i istrajnosti.
Hvala Vam dragi sugrađani na strpljenju i pažnji.
Dragana Lalošević