Arhiva

Višegodišnja saradnja JU Pomorski muzej Crne Gore sa Centrom za kulturu grada Krka nastavljena je i ove godine u sklopu tradicionalne manifestacije "Štorija o galiji – Cristo Ressussitato". Ovom manifestacijom dvije institucije obilježavaju godišnjicu Lepantske bitke (1571) jednog od najznačajnijih događaja u istoriji pomorstva Mediterana, u kojoj su učestvovale kotorska galija Sveti Tripun i krčka galija Uskrsli Krist.

Na ovogodišnjoj manifestaciji JU Pomorski muzej Crne Gore se predstavio izložbom „Od Boke kotorske do Krka: Ivan Volarić - Piturić, izloživši pritom radove Ivana Volarića Piturića sa prostora Boke Kotorske.
Izložba, čije su autorke Radojka Abramović, mr Marija Mihaliček i Zorica Čubrović otvorena je u nedjelju 06. oktobra ove godine u krčkoj galeriji Decumanus na Krku – podsjećaju iz Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor.
Na svečanosti otvaranja izložbe govorili su Maja Parentić, direktorica Centra za kulturu Grada Krka, Andro Radulović direktor JU Pomorski muzej Crne Gore, Radojka Abramović, Marija Mihaliček i Zorica Čubrović - autorke izložbe. Izložbu su otvorili Nenad Vukadinović, potpredsjednik Opštine Kotor i Darijo Vasilić, gradonačelnik Grada Krka.
Direktorica Centra za kulturu Grada Krka Maja Parentić pozdravila je prisutne, a gradonačelnik Krka Dario Vasilić je izrazio zadovoljstvo saradnjom dva grada. Kako je kazao, upravo na temelju pomorskih bitaka došlo se do podataka koji uvijek iznova otkrivaju zanimljive istorijske činjenice koje nas povezuju.
Potpredsjednik Opštine Kotor Nenad Vukadinović je istakao da svi možemo biti ponosni, jer su u ovoj bici dva grada dala doprinos koji je doveo do pobjede, izrazivši uvjerenje da će se uspješna saradnja Kotora i Krka i ubuduće nastaviti. "Nažalost, svi Kotorani su za razliku od Krčana, izginuli. Poznati hroničar tog vremena Mavro Orbini, 30 godina nakon bitke, piše da su Kotorani izginuli ne bez slave svoje i svojega grada", podsjetio je Vukadinović.
Direktor Pomorskog muzeja Crne Gore Andro Radulović je izrazivši zadovoljstvo što ovim povodom boravi na Krku, podsjetio da je pobjeda hrišćanskih snaga nad osmanskom vojskom u ovoj bici zaustavila dalje napredovanje Osmanlija ka Zapadnoj Evropi i omogućila privremenu prevlast hrišćanskih snaga nad Mediteranom.
"Jedan od najvažnijih događaja u istoriji pomorstva gradova mediteranskog prostora jeste Lepantska bitka, odigrana 1571. godine. Pobjeda hrišćanskih snaga, udruženih oko Svete lige, nad osmanskom vojskom u ovoj bici zaustavila je dalje napredovanje Osmanlija ka Zapadnoj Evropi i privremenu prevlast hrišćanskih snaga nad Mediteranom.
U ovom značajnom događaju učestvovala su naša dva grada, Krk i Kotor, s dvije galije: galija „Cristo Ressussitato" sa Krka i galija „Sv. Tripuna" iz Kotora" – podsjetio je Radulović.
O Jeronimu Bizantiju, kotorskom plemiću, soprakomitu, odnosno zapovjedniku kotorske galije „Sveti Tripun" je, navodi, do sada dosta pisano, počevši od njegovog savremenika Mavra Orbinija koji je kao savremenik događaja čuo o Bizantiju i napisao o njemu kao o besmrtnom junaku Lepantske bitke.{gallery}1a1a0akrk071019{/gallery}

"Čuveni mletački hroničar Pietro Đustinijano za Bizantija i za još jednog zapovjednika Ulcinjske galije Antuna Eudemonte je napisao „da žive vječni život poginuvši slavno". Ovdje moramo spomenuti prvi po značaju i vrijednosti dokument o posmrtnom priznanju Jeronimu Bizantiju za „junačko borenje i držanje koje treba da posluži kao primjer njegovim potomcima", izdat na Krfu 26. decembra 1571. godine od vrhovnog zapovjednika cjelokupne mletačke flote Sebastijana Veniera za koga je Pompeo Malmenti, jedan od najuglednijih istoričara Venecije, kazao „da je jedan od najsjajnijih heroja u istoriji" – rekao je u svom govoru Radulović. Navodi da treba spomenuti Ivana Lukina Mazarovića Peraštanina (Perast 1528-1633), koji se istakao kao zapovjednik na čelu Peraštana-gonfalonijera čuvara državne mletačke zastave u Lepantskoj bici 07.10.1571. godine na komandnom brodu zapovjednika Svete Lige don Huana od Austrije. " U ovoj bici Ivan Mazarović zadobio je dvije rane od strijele. Sljedeće godine 1572. na čelu Peraštana učestvovao je u oslobađanju tvrđave Vrbanj (danas Kumbor) od Turaka i bio ranjen u glavu sabljom. 1624. godine kao starac od 96 godina zarobljen kod napada na Perast sjevernoafričkih gusara zajedno sa svojom snahom Anđelikom (ženom njegovog sina kap. Tripa) i malim unukom Lukom koji su odvedeni u ropstvo u Tunis. Sin Tripo saznao je u Veneciji da mu je zapaljena kuća i odvedeni otac Ivan, žena Anđelika i sin Luka u ropstvo. Kap. Tripo je nakon godinu dana plativši gusarima 3000 zlatnih mletačkih cekina oslobodio oca, ženu i sina iz ropstva. Kapetan Tripo sin Ivana Lukina je značajan po tome što je kod njega 1654. godine odsjeo Petar Zrinski kasnije ban Hrvatske, kod posjete Perastu nakon pobjede Peraštana nad Turcima 15.05.1654. godine. Kapetan Ivan Lukin Mazarović živio je 105 godina uvjek zdrav i čio osim što je ranjen u bici kod Lepanta i kod tvrđave Vrbanj, umro je u Perastu 1633. godine" – ispričao je Radulović.

Na kraju, ističe, svakako treba spomenuti pored gore navedenih koji su se istakli u Lepantskoj bici 07.10.1571. godine Petra Stjepkovića Markovića iz Perasta koji je bio pilot na ratnom brodu vrhovnog zapovjednika udružene kršćanske flote u Lepantskoj bici Don Huana od Austrije. „ Kako se u bici odlično ponio nakon mnogo godina kad je otputovao iz Španije španski kralj izrazio je želju da ga vidi da bi mu u porodičnom grbu umetnuo sunce, državni spomen španskog kraljevstva. U jednom dokumentu Peraške opštine kaže se da je Petar bio obdaren častima, bogatstvom i crkvenim posuđem.

Zajedničko sjećanje na ovaj važan događaj, zajednički momenti slavne prošlosti, samo su jedan od podsticaja za saradnju i kulturnu razmjenu dva grada. Započeta saradnja između Centra za kulturu grada Krka i Pomorskog muzeja Crne Gore iz Kotora, postaje tradicija i nastavlja se obilježavanjem ovog značajnog datuma i to jedne godine u Kotoru a druge ovdje na Krku.
Prošle godine, Centar za kulturu grada Krka je organizovao sjajnu izložbu pod nazivom "Od Krka do Kotora: Ivan Volarić-Piturić" kojom je predstavljen rad ovog nadarenog umjetnika na prostoru od Krka do Dubrovnika. Ove godine, Pomorski muzej je pripremio izložbu kojom je predstavljen Volarićev rad na prostoru Boke kotorske. Lepantska bitka, Ivan Volarić-Piturić, Biskup Gliričić i prije svega prijateljstvo zaposlenih ove dvije institucije, garant su kvalitetne i dugovječne saradnje ova dva grada" – poručio je Radulović.

"Ivan Volarić Piturić (Vrbnik 1873. – Baška 1948.) je svojim slikarstvom u Boki Kotorskoj, povezao Krk, Kotor Perast i Morinj, Boku, kao daleku destinaciju, ali po istorijskoj i kulturnoj klimi vrlo blisku području Krka i centara na jadranskoj obali, gdje je ostavio živi trag u svom sakralnom, portretskom i soboslikarskom opusu" – rekla je jedna od autorki izložbe Radojka Abramović. Kako je ispričala, preporukom biskupa Marčelića, koji je prije biskupske službe u Dubrovniku vršio dužnost administratora Kotorske Biskupije, 1892. – 1894. godine, Volarić se obreo u Boki, upoznat preko biskupa Marčelića sa kulturnim i socijalnim prilikama u novoj sredini, a njegov stvaralački opus ovdje pratimo od 1898. do 1903. godine. " U Boki je Volarić nastavio sa izradom portreta uglednih ličnosti građanskog staleža, uglavnom pomorskih kapetana, plemića, vojnih lica, diplomata..... nekad sa vrlo velikim uspjehom, gdje se pored nesumnjive sličnosti sa modelima, što je odlika portreta naslikanih u duhu akademskog realizma sa klasičnom postavkom portretisanih, ogleda i kao izvanredan portretista pri slikanju unutrašnjeg stanja portretisanih ličnosti" – rekla je Abramović. Portreti iz Pomorskog muzeja Crne Gore su, podsjeća, članovi drevne Bratovštine pomoraca, Bokeljske mornarice, koja je izgleda bila polazište za naručivanje portreta. " U Perastu se Volarić uglavnom posvetio izradi portreta stare, ugledne porodice Visković, čije istorijsko trajanje i ugled porodice, koja je dala veliki broj pomoraca, trgovaca, pisaca i diplomata, možemo pratiti od XIV do druge polovine XX vijeka. Od četiri portreta Frana Viskovića (1836 – 1905), pomorskog kapetana i velikog stručnjaka iz oblasti pomorstva, izumitelja i pisca, tri su potpisana Volarićevim imenom, jedan u crtežu na papiru, dva u ulju na platnu. Poznat je i portret Krsta Viskovića, pomorskog kapetana i agenta Austrijskog Lojda. U Perastu je izradio za bogate naručioce i portret Martina Širovića iz zbirke crkve Gospe od Škrpjela, kao i portret Andra viteza Brajkovića iz iste zbirke. Portret gospođe Ane Brajković, rođene Širović i njenog supruga Andra viteza Brajkovića, bio je spona za povezivanje Volarićevih radova sa područja Krka, Boke Kotorke i njenih centara. Formiranje dekoraterskog i i slikarskog opusa, koji je započeo u Perastu poklapa se sa vremenom Druge austrijske vladavine od 1814 do 1918. godine. Ovo razdoblje prepoznatljivo je po kontinuitetu pomorske trgovine, čije je sjedište Austrijski Lojd u Trstu, velikom broju obrazovanih ljudi koji se školuju u Gracu, Trstu, ali i po snažnoj težnji da se sačuva kulturno naslijeđe, potvrda slavnog pomorstva i blagostanja prošlih vremena. Dekoraterski radovi, koje je Ivan Volarić izveo na Gospi od Škrpjela, bojenje kupole i prezviterijalnog prostora, potvrda je ovih kulturnih stremljenja. Po završetku radova, koje je izveo za pet mjeseci pisano je vrlo pozitivno u Narodnom listu, prilogu Srećka Vulovića, a o dekoraciji kupole povoljno se izrazio i Pavao Butorac" – priča Abramović. Njegovo neosporno slikarsko umijeće izraženo je, navodi, i u kotorskom sakralnom slikarstvu u Gospi od Snijega u Škaljarima i svodu Kotorske Biskupije, medaljonima koji su se prethodno nalazili u prezviterijalnom prostoru crkve Sv. Eustahije u Dobroti. " U Škaljarima je na zidu, koji je odijeljen lukom od oltara naslikao je 6 svetačkih figura u medaljonima, a sa strana po pet pravougaonih uokvirenih slika sa predstavama svetitelja. Sve ove predstave odišu toplom lirskom atmosferom i sentimentalnošću. Njihov crtež je više manje naglašen, ali preovladava kolorit oker i nježnih plavih tonova, kao odjek njegovog velikog interesovanja i proučavanja fresko slikara u Italiji. Nije slučajan izbor svetaca u kapeli Kotorke Biskupije, Blaženog Gracije sa Mula, malog ribarskog mjesta u blizini Kotora, Sv. Tripuna gradskog patrona i dva svetitelja bitna za istoriju crkve Sv. Jeronima i Sv. Ćirila i Metoda. Interesantno je da se kapela Sv. Jeronima pominje već u XIV vijeku, a istom je svetitelju posvećena današnja kapela u zgradi Kotorske Biskupije" – ispričala je Abramović.
U Istorijskom Arhivu Kotor sačuvan je ugovor iz 1902. godine slikara Ivana Volarića sa Vrbnika na ostrvu Krku sa tutorstvom crkve Sv. Save u Morinju, koji se odnosi na slikanje ikonostasa i slikanje litijske ikone „Silazak Sv. Duha". " Volarić se vrlo uspješno pokazao i u dekoraciji i izradi ikonostasa i ikone za jedan pravoslavni hram. Ovaj proračun za izradu ikonostasa pisao je Volarić, a u njemu se pored rukopisa sagledava i njegov jezik, način izražavanja, dijapazon slikarskog i zanatskog obrazovanja kao i zrelost i iskustvo u radu. Njegov stil prepoznatljiv u svijetlim, pastelnim tonovima prilikom slikanja sakralnih kompozicija dekorisan geometrijskim motivima i floralnom ornamentikom, kao i ljupkom pozadinom ogleda se i kod slikanja salona i unutrašnjih prostora, gdje je primarna ruka primjenjenog umjetnika – slikara dekoratera.
Ivan Volarić zastupljen u Boki u portretskom i sakralnom slikarstvu, istočne i zapadne ikonografije, oslikavanjem i dekoracijom enterijera, pokazao se kao najprisutnija i najplodnija slikarska ličnost u likovnoj baštini Boke kraja XIX i prve decenije XX vijeka" – zaključila je Abramović.

Podsjetimo, danas su tokom prijepodneva predstavnici JU Pomorski muzej Crne Gore Kotor, Bokeljske mornarice Kotor, Hrvatskog građanskog društva i Kotorske biskupije postavili vijenac na spomen ploči u Kotoru poginulim učesnicima Lepantske bitke 1571. godine sa galije Sv. Tripuna.