Arhiva

Povodom 28 godina od formiranja logora Morinj, ANIMA - Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor organizovala je na Trgu od oružja performans "Pamtimo".

Juče je održana i javna tribina „Pamtimo Logor Morinj" u multimedijalnoj sali Kulturnog centra Nikola Đurković.

Tribina se sastojala iz tri dijela, a psihološkinja Ljupka Kovačević se osvrnula na rad ove NVO i razloge obilježavanja zločina "koji su se desili u ime tadašnjih punoljetnih građana Kotora".

"Anima je prvenstveno nastala kao odgovor grupe psihološkinja na strahote rata koje su se dešavale u našoj zemlji. Od 1991. do 1996. protiv rata na lokalnom nivou djelovale smo putem protesta i reagovanja u medijima. Od formiranja ANIME ostvareni su kontakti i realizovani seminari sa grupom MOST iz Beograda, Centrom za direktnu akciju i Ženama u crnom.{gallery}1a1A0aMORINJLOGOR19{/gallery}

Od tada pa do danas članice ANIME se zalažu za suočavanje sa prošlošću i izgradnju mira. ANIMA je članica REKOM-a iz Crne Gore i u svakodnevnom radu insistiramo na osnovnim principima vezanim za ravnopravnost i za mir. Nekoliko puta smo pokušavale da pokrenemo različite akcije vezane za Morinj, jer je to dio naše opštine, dio naše odgovornosti. Ono što se tu radilo ne možemo da negiramo da je to rađeno u naše ime, odnosno u ime onih koji smo tada bili punoljetni, ili punoljetne. U logor smo prvi put otišle 2007. godine i svake godine obilazimo to, kao i druga mjesta zločina i obilazićemo do onog dana dok se ta mjesta ne budu dostojanstveno obilježila. U predmetu Morinj sudovi su donjeli 154 odluke kojima je pravosnažno usvojen tužbeni zahtjev i dosuđeno je 1.485.510 EUR finansijske nadoknade. Iako su u ovom ratnom zločinu sprovedeni krivični postupci i izvšena reparacija, štete žrtvama za taj proces nije dovoljna da bi se jedna zajednica oslobodila tereta prošlosti i društvo ozdravilo" – kazala je Ljupka Kovačević.

Jasna Novović obratila se kao koordinatorka projekta ANIME i saopštila rezultate projektnog zadatka da ispitaju steepen informisanosti i stavove među starješinama lokalne uprave u Kotoru.

"Naš projektni zadak bio je da ispitamo stepen informisanosti i stavove među starješinama lokalne uprave u Kotoru, vezano za zločin koji se desio u logoru u Morinj, sa ciljem da pokrenemo inicijativu da se mjesto zločina dostojno obilježi. Ispitivanje stavova rukovodećih u upravi Kotora na temu zločina u logoru Morinj koji se desio prije 28 godina u vidu pokretanja ove tematike, u ovom istorijskom trenutku za mnoge je bilo neprikladno. Skupština opštine Kotor, odnosno predsjedavajući Skupštine, kako smjenjeni tako i aktuelni, odbili su da se ovo istraživanje sprovede zvaničnim kanalima. Isto tako, partijski odbori, nisu smatrali da treba organizovano dati priliku svojim članovima da se izjasne. Moram priznati da je sprovođenja ovog istraživanja bio velii izazov. Ispitivali smo stavove lokalnih starješina pojedinačno. Ko se odazvao pozivu, nakon brojnih pokušaja. Uspjeli smo da dobijemo odgovore na postavljenja pitanja od nešto više od polovine od ukupnog broja starješina. Dok je bilo i onih koji su odbili i da čuju o čemu to ANIMA itražuje, bilo je tu i nekih koji kao da su bili uvrijeđeni postavljenim pitanjima. Ali ipak je bilo i dosta njih koji smatraju da je pitanje međunacionalnog i međuvjerskog pomirenja i uvažavanja izuzetno važno", kazala je Novović.

Zlatko Bagoje iz Konavala, bivši logoraš u Morinju, pričao je o svom iskustvu u logoru.

"Ja sam na današnji dan 1991. godine zarobljen u selu Mikonjići u Konavlama. Prilikom mog zarobljavanja sam bio sam, ali sam nedugo zatim priključen grupi koja je zarobljena na brdu Resnica. Mi smo dovedeni taj dan u logor Morinj uveče. U samom logoru počela su odmah torture. Upoznali su nas odmah sa nekim pravilima ponašanja". Ponižavajućim pravilima. Primjerice, ne možete ići sad prema vratima, ne možete ići odmah prema vratima, nego morate šetati, ideš tamo-tamo, bezveze nešto, samo da je maltretiranje neko. Prvi dani su bili jako teški. Prvih desetak dana, ako ne i više je bilo svakodnevno batinjanje. Kasnije se to nešto malo prorijedilo. Došo je još veliki broj drugih zarobljenika pa se to malo išaralo, te nismo dobijali mi uvijek mi isti", kazao je Bagoje.

Takođe, posvjedočio je i o nekim lijepim trenucima.

"Na početku sam rekao da nisam došao da širim nikakvu mržnju ili tako nešto, pa ću onda govorit i o lijepim stvarima. U logoru i najmanja iskra svijeti puno znači i jako se vidi. tu je bilo i dobrih ljudi koji sun am pomagali", kazao je Bagoje.