Arhiva

Oporavak pomorske kompanije „Jugooceanija“ nije uspio jer za to nisu postojale ekonomske predispozicije, a jedna od bitnih nepovoljnih stavki u tome je bankarstvo koje u globalnom sistemu liberalne ekonomije ne poznaje bilo kakvu nezavisnu inicijativu, pogotovo malih zemalja, što onemogućava razvoj njihovih privreda, ocijenio je dr Srećko Ugrin, financijski i monetarni ekspert, afirmisan u ovoj oblasti i kolumnista lista Politika.

“Kotor je imao veliko pomorsko preduzeće Jugooceaniju, koja je pokušala da se obnovi i u tome se nije uspjelo zato što nije postojalo osnovnih ekonomskih predispozicija. Nova firma bi morala da kupi nekoliko novih brodova, da uzme kapital po visokim kamatama, da ga vrati za tri do pet godina i kada sve to uloži, u predstavništva u svijetu, u poslovnu zgradu ovdje, troškove zaposlenih, plate, kada kredite potroši, i na kraju godine dođe da plati recimo otplatu svih kredita, recimo pet miliona, a njena dobit recimo million, onda je sve jasno”, kazao je dr Ugrin u emisiji Razgovori nedjeljom Radio Kotora.

Ako firma ne može da vrati dugove postaje nelikvidna, a kao takva ne plaća obaveze, ruši tržište i ekonomiju te zemlje.

“Tako da je danas u Crnoj Gori pomorstvo, a čuo sam i barska kompanija, u krizi. Ne postoje ekonomski preduslovi jer je bankarstvo postavljeno tako da potpuno onemogući bilo kakav razvoj snažne privrede u nekoj zemlji. Amerika i zapadne zemlje kažu mi imamo kompanije koje će to da rade i ne treba niko to da radi osim nas. Vi ćete raditi sitne poslove, primaćete turiste, goste, imaćete manje složene psolove, a ovo što je kao proizvodnja velike robe, kao čelika npr. to će raditi velike zemlje”, kazao je dr Ugrin.

On smatra da Crna Gora ne može uložiti u pomorstvo nijedan dolar niti euro, ako to ne dozvoli Evropska Unija.

“To je znak jednog porobljavanja. Mojim novcem upravljaju drugi, oni mi određuju kako ću bankarski novac potvrditi, novac iz budžeta plasirati, i mi smo tu samo slušaoci”, kazao je Ugrin.

Smatra i da je kriza 2008. izazvana vještački od strane SAD.

“Njima je odgovarlo da se uništi sve, kako bi njihove kompanije nastupale. Amerika i njihov ambasador odlučuje ko će biti od ekonomista na fakultetu i samo oni koji podržavaju neoliberalizam biće podržani”, kazao je Ugrin.

Zbog svojih stavova i ideja, kao protivnik američkog stila u ekonomiji, dr Ugrin nije primljen na Ekonomski fakultet u Beogradu i dva puta je je odbijan na konkursu za Fulbrajtovu stipendiju.

Kako navodi, bankarske institucije “Standard and poor's” i “Modis and fitch” donose rejting listu o tome da li se neka zemlja ponaša po zakonima ekonomije i određuju kakve će u njoj biti kamate, krediti …

“Ne postoje mehanizmi da se iz tog ropstva oslobodimo. Malim državama ostaje jedino, nažalost, da slušaju. Zato je Kina jedino uspjela da se suprotstavi i jedina je nada. Lično navijam za nju u ekonomskom pogledu”, kazao je Ugrin, naznačivši značaj uspostavljanja nove valute i suprotstavljnje dominaciji dolara.

Dodaje da, iako je program sloboda kretanja ljudi i kapitala, snažna poruka, jedan proglas svjetske pravednosti, novog života i prosperiteta, ipak sam taj koncept (liberalna ekonomija prim. aut.) nije postavljen iskreno i dobronamjerno.

“Danas SAD imaju nevidljive mehanizme, nevidljive u finansijskom sistemu, kojim upravljaju svim državama i vladama. Ne 100%, ali imaju uticaja na njihovo odlučivanje. Time ste stvara njihova dominacija. Upravo liberalizam, shvaćen kroz slobodu kretanja, ljudi i kapitala je istovremeno poništen tim mehanizmima kojim Amerika upravlja”, kazao je Ugrin.

Pored nekoliko bitnih mehanizama kojim istovremeno stvara i zavisnost država u političkom domenu, kao primarni ističe rad banaka.

“Banke su institucije koje skupljaju novac i sva akumulacija kapitala je najvećim dijelom u njima. Svaka kompanija i građanin, najvećim dijelom, drže novac kod banke i kada se stekne mogućnost da jedna sila, kao Amerika, upravlja tim kapitalom, što se može očekivati nego da će ona to raditi u svoju, a ne u korist tih država”, kazao je Ugrin.

Zato su i prisutne tendencije da se u datim okolnostima omogući što više povoljnosti da strane banke preuzmu domaće.

“Jer, smatra se da ako budemo sami radili banke će nam propasti, stvoriti probleme ako dođe do likvidacije. Postavlja se pitanje da li smo snažni da upravljamo bankama pa je taj strah doveo do toga da sav kapital u svojim zemljama dajemo u ruke strancima”, kazao je Ugrin.

SAD su, nastavlja dalje, uspjele da preko Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) uvedu tzv. regularni novi napredni sistem rada banaka, koji upoređuje sa „trojanskim konjem“.

“Oni su uveli novi system, a u njemu su procedure i pravila koji uništavaju bankarski sistem. Na primjer, ako banka izgubi plasman kapitala, dužna je da iz svojih troškova podmiri taj gubitak, što je suprotno ekonomskim principima. Ako jedna firma prodaje neki artikal i on se polomi, ona ne mora te troškove gubitka da ukalkuiliše u svoje troškove. Ona samo ima manju prodaju koja je posljedica. Dakle banke, ne samo što su smanjile plasman zbog gubitka kapitala, nego moraju da u njega ubacuju troškove u rashode, što znači veće kamate. S druge strane MMF zahtjeva da kamate budu velike, da nema ograničenja u njihvom rastu. Prosto rečeno i samim tim je taj bankarski sistem postao prepreka rastu svih zemalja u svijetu”, kazao je dr Ugrin.

U svojoj knjizi Porobljavanje, glad i misija MMF dr Srećko Ugrin postavlja dilemu da li MMF i druge finansijske institucije u svijetu imaju za cilj da ostvare ekonomsku i političku dominaciju, ili je riječ o najstriže čuvanoj tajni u domenu svjetskih finansija.

Svoju kritičku analizu započinje ocjenjujući postojeću neprihvatljivu aktivnost misije MMF-a sa gledišta metoda i instrumenata kojima ekonomska nauka utvrđuje relevantne zaključke pri izvođenju analitičkih sudova i uvjerljive stavove da cjelokupna aktivnost ovog fonda predstavlja oblik nekorektne i perfidne manipulacije sudbinama najvećeg broja zemalja u svijetu.

U okviru prezentacije inicijalne argumentacije, on polazi od nesaglasnosti između karakteristika misije MMF-a i osnovnih savremenih ekonomskih teorija ekonomskog rasta i razvoja. Komparacije zasniva na stavovima monetarne i kejnzijanske teorije rasta i razvoja, kao i na teoriji ekonomije ponude (Supply side economics).