Arhiva

Gradovi bi trebali da obezbijede ravnomjernu zastupljenost privatnih interesa ekonomskih aktera i javnih interesa građana u okviru izrade urbanističih planova i rješenja.

Kako je, gostujući u programu Radio Kotora kazala arhitektica Tanja Rajić iz Nevladine organizacije "Expeditio", Kotoru nedostaje slobodnih mjesta za sjedanje.

"Javni prostori imaju potencijal za ostvarivanje mnoštva pozitivnih društvenih funkcija. Tako smo nedavno na ulazu u dvorište Osnovne škole Njegoš na Benovu osmislili odmorište za djecu. Taj prostor smo oplemenili vodeći se ograničenim budžetskim okvirom koji nam je bio na raspolaganju, ali i idejom da ova mirkocjelina dobije izvjesnu plemenitost. Takvih mjesta trebalo bi biti više, jer sve analize koje smo uradili pokazuju da je u užem i širem gradskom jezgru zaista malo slobodnog prostora za sjedanje", pojasnila je Rajić.

Često se postavlja pitanje da li, recimo, tržni centri predstavljaju javne prostore. „U prvi mah nam se učini da jesu, međutim, ne. Osnovna razlika između tih komercijalnih prostora i otvorenih-gradskih je u tome što gradski ipak pripadaju svima. Posebna je tema i koliko nedostaje javnih, a zatvorenih prostora, koji nisu ugostiteljski objekti, a gdje građani i posjetioci grada mogu predahnuti", smatra Rajić.
Kad javni prostori postanu dio svakodnevnog života, oni ostaju zauvijek povezani sa nekim značajnim, ličnim i kolektivnim događajima, kao što su upoznavanje novih prijatelja, prvi koraci koji djeca naprave i slično.
Nerjetko se od javnosti traži da se izjasni tek nakon što neki projekat bude završen i zaživi, a planeri i uopšte odgovorni za projekat rijetko pitaju ljude o stvarima sa kojima oni imaju direktno iskustvo, na primjer, da li je za njih i njihovu djecu teško ili opasno da prelaze ulicu. "To je ključna stvar i u tome i jeste poenta civilnog društva i građanske participacije. Da kroz aktivno učešće uđu u borbu za javna dobra. Veoma je važno uključiti korisnike prostora i druge zainteresovane strane u proces kreiranja određene lokacije u najranijoj fazi. Drugi problem je i to što se konsultacije sa zainteresovanim stranama u projektu sprovode formalno, bez istinske želje da se uključe svi akteri. Naša nevladina organizacija je u okviru više projekata uključila građane/ke i tako su tretirani prostori zaista bili bolje čuvani. Proces oblikovanja javnog prostora uvijek je lekcija o demokratiji i uključenju javnosti", rekla je Rajić, konstatujući da prostor u kom boravimo utiče na nas kao osobe, ali i na kvalitet života koji imamo.