Arhiva

Identitet je opasna riječ na balkanskim prostorima, a do problema dolazi i kada počnu da se stvaraju umjetne razlike među jezicima, zanemari pitanje mjere i dođe do raskoraka sa jezičkom stvarnošću, ocijenila je dr sci. Polina Korolkova iz Moskve.

Korolkova, koja je na upravo završenim "Njegoševim danima 8" u Kotoru izlagala na temu - "Jezička politika i jezičko planiranje u Hrvatskoj od početka 90-tih do danas: tendencije i perspektive", pojašnjava zbog čega se na nivou savremenih sredstava masovnih komunikacija odnos, jezička politika - jezička stvarnost, može izraziti i kao televizija "versus" (nasuprot) interenet.

"U govoru diktora na televiziji kao u službenoj komunikaciji i u filmskim titlovima, često dolazi do ekstremnog jezičkog purizma (čistunstva), ali opet nedoslednog, dok je situacija sa tekstovima na internetu većinom upravo suprotna, a komunikacija na forumima ima sve osobine govornog jezika i tu niko ne mari ni za srbizme, ni za dijalektizme, ni za sleng, dok su anglizmi čak i dobrodošli kod omladine koja želi da se pokaže naprednom, slobodnoim i da ide ukorak s vrmenom. Ljudima je sve jedno da li koriste anglizam, srbizam, ili neku lijepu autohtonu hrvatsku riječ. Važno je da se razumiju", kaže Korolkova.

Nije zanemarivo i to, nastavlja dalje, da srpski i crnogorski mediji uvijek imaju i varijantu na latinici, tako da Hrvati skoro nemaju problema sa čitanjem njihovih tekstova.

Lingvista Polina Korolkova je kazala i da na pitanje, da li je danas jači jezički uticaj interneta ili televizije i radija, nema jedinstvenog odgovora.

Osvrnula se i na procese u obrazovnim sistemima, kazavši da "što se više izdaje rečnika i gramatika, što se više ulaže snage vremena i novca u jezičko planiranje, tim stanovništvo postaje alergičnije ne nove ideje i izmišljotine koje ga opkoljavaju sa svih strana u medijema, školama, službenom diskursu...

"Često ono što danas uče djeca u školama, nije isto sa onim što sa učilo prije 5-6 godina, a da ne kažem koliko te stvari čudno zvuče za njihove roditelje", kazala je Korolkova.

"Pitanje jezičkog planiranja, inače veoma osjetljivo i to ne samo na ovim prostorima. Postalo je naročito oštro za vrijeme ratnih događaja u prvoj polovini 90-tih i ostaje takvo sve do današnjeg dana. O tome svjedoče između ostalog, mnogobrojne konferencije i javne rasprave na cijelom prostoru bivše Jugoslavije i još brojnije publikacije posvećene problemima jezičke politike i tendencijama u razvoju jezika na novoštokavskoj osnovi", kazala je Korolkova.

Osnovna tendencija koja odlikuje politku jezičku i strategije jezičkog planiranja u savremenoj Hrvatskoj je purizam.

"Hrvatski je jedan od najpurističkijih jezika, ne samo među evropskim, nego i među svim svjetskim jezicima. U Evropi se, osim Hrvatske, samo još Francuska brine o čistoći jezika. Ali, po pitanju purizma Hrvatska ipak vodi. U purizmu, kao takvom, nema ništa loše, ili posebno dobro. Problemi nastaju kada se izbrišu granice između purizma i nacionalizma. Kada riječ nije dovoljno nacionalna, nije dovoljno u duhu jezika, znači nije dovoljno dobra. Kad se pitanje dodatno i suviše politizira dolazi do zainetersovanosti i manipulacija, često uz dodatno i nepotrebno ulaganje novca u jezičko planiranje. Do probelma tek dolazi kada se izgovori opasna riječ identitet, kada počnu da se stvaraju umjetne razlike među jezicima, zanemari pitanje mjere, dođe do raskoraka sa jezičkom stvarnošću. Kada se uslijed previsoke aktivnosti određenih, ne uvijek kompetentnih, stručnjaka, dođe do nepismenosti stanovništva, a u svijetu postoji dosta nesrećnih primjera", kaže Korolkova.

Lingvističari u savremenoj Hrvatskoj pridržavaju se rješenja o tome kako treba da izgleda jezička politika u rasponu od ekstremno purističkih do dosta demokratskih.

"Sve do odricanja same ideje da samostalni hrvatski jezik uopšte postoji, mada nisam sigurna da je to demokratske ideja. Glavni strah hrvatskih purista je da se ne izgubi identitet koji se izražava kroz jezik, što nije strah samo kod njih već je prisutan i kod drugih. O identitetu se danas raspravlja u gotovo svim evropskim državama, na različitim nivoima, dok je za bilo koje "male" narode to pitanje posebno aktuelno i često bolno", kaže Korolkova.

Po definiciji prof. Ranka Bugarskog, takođe učesnika "Njegoševih dana 8" u Kotoru, jezička politika je oblik jezičke prakse koji podrazumijeva udurženu djelatnost jedne govorna zajednice.

"Diglosija (pojava da u jednom društvu postoje dva blisko povezana jezika, jedan sa visokim prestižom, koji koristi vlada i koji se upotrebljava u formalnim tekstovima i drugi bez prestiža, koji je uobičajno govorni jezik, prim aut.) nije nikakakv izuzetak, ali bi u tom slučaju trebalo da književni standard stvarno bude koliko-toliko jedinstven pa da ne dolazi do mješavina i situacija kada književni jezik znaju isključivo lingvisti", kazala je između ostalog Korolkova.