Arhiva

Pravopisi danas često predstavljaju sredstvo ideologije, dok je jezička politika, koja se vodi u Crnoj Gori, izrazito nacionalistička, ocijenila je redovna profesorka Filološkog fakulteta u Nikšiću Rajka Glušica

Na nedavno završenom Međunarodnom slavističkom skupu "Njegoševi dani 8"  Glušica je održala predavanje na temu "Ideologija i jezička politika (crnogorski primjer)".

"To vidimo po standardizaciji crnogorskog jezika. Značaj pravopisa, koji je jedna normativna knjiga, koja jasno kaže kako treba pisati, je predimenzioniran. Zašto je pravopis toliko važan? Zato što pravopisi propišu upravo ove elemente u kojime smo mi Crnogorci zato što jotujemo. U kojoj smo mi dobri i veliki Hrvati ukoliko koristimo samo hrvatski novogovor. Ako tako govorimo i korisitmo leksiku koja je poželjna, dokazujemo svoj nacionalni identitet.
Pravopisi su takođe sredstvo ideologije. Pravopisi su stručne knjige koje propisuju - "ovako treba pisati". I ništa više. Pravopisi dobijaju tu ideološku dimenziju i postaju veoma značajni. Bitka oko pravopisa postaje zaista pravi rat između različitih lingvističkih struja. Kako u Hrvatskoj, tako u Bosni, tako Srbiji i naravno u Crnoj Gori", kazala je Glušica.

Po njenim riječima, u Crnoj Gori je pobijedio izrazito nacionalistički pravopis, zato što su propisani oblici kao pravilnik čija svrha nije poboljšana komunikacija.

"A svrha svakog pravopisa je poboljšati komunikaciju i izdići se iznad dijalekata i sociolekata. Dakle, cilj crnogorskog pravopisa to nije, već potvrditi poseban status crnogorskog jezika i različitost crnogorskog, od svakog drugog južnoslovenskog jezika. Ako vi ne jotujete, ako ne koristite śedi, śutra, đed, ćelohranitelj, śedok i ostalo, vi niste dovoljno dobar Crnogorac, ili Crnogorka. Dakle, suština pravopisa je da vas odredi identitetski, nacionalno, a ne da podignete jezičku kulturu i ne da se opismenite i ne da lakše komunicirate sa drugim članovima jezičke zajednice", rekla je Glušica.

Dodaje i da jezička politika „de-jure" u Crnoj Gori zavarava posebno u demokratičnosti, koja bi trebalo da proizilazi iz Ustava.

"Dakle, svi jezici su u službenoj upotrebi i oba pisma su ravnopravna. U praksi je to dugačije. Insistira se na različitom crnogorskom jeziku, na jeziku koji je autohtonog porijekla, koji ima posebno porijeklo. Dakle, izumrli polapski je naš predak. Tvrdnje da je to potpuno različito strukturalno, da je ubijen u jednom periodu, da je izvršen lingocid, kulturocid, da je taj jezik vanskrsnuo sa utemeljivačima montenegristike, pa da taj jezik ima stalno neke neprijatelje koji najčešće dolaze iz Srbije, ili su unutrašnji. To su sve klasični nacionalistički mitovi koji veoma dobro funkcionišu u Crnoj Gori. Često pišem o tom crnogorskom nacionalizmu jer smatram da crnogorski lingvisiti moraju pričati o svom nacionalizmu i negativnim pojavama koje se kod nas dešavaju i onda naravno imamo pravo da pogledamo kako je to u komšijskim državama i jezičkim politikama", kaže Glušica.

Jezička nacionalistička politika se, nastavlja dalje, veoma dobro zakačila za ideološki sistem državni.

"Nosioci jezičke politike su na Fakultetu za crnogorski jezik na Cetinju. Oni imaju svu podršku vlasti, ogromne finansije, sve crnogorske nagrade, u kulturi, u nauci... Imaju sve benefite koje jedna država može da ponudi jednoj naučnoj instituciji i imaju sad namjeru, dakle sad se spuštamo na nivo ispod Ustava, i već najavljuju skoro godinu, da će se uraditi Zakon o crnogorskom jeziku. Mi još ne znamo što će biti u tom zakonu", kaže Glušica.

Smatra da je Zakon o jeziku takođe jedan nacionalistički manir gdje se navodno štiti svoj nacionalni jezik zakonskim odredbama i propisuju kazne, ako ih neko ne poštuje.

"Imamo pojavu, naravno opet kod susjeda, da ne krenemo od Trećeg rajha gdje je Hitler odmah nakon druge godine svoje vladavine donio Ured o njemačkom jeziku, osnovao instituciju i propisao zakone o njemačkom jeziku. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj takođe. Nije to ista jezička politička, ali u svakom slučaju ima iste intencije. U Srbiji se donosi Zakon o upotrebi jezika i pisma, gdje se dodatno slabi položaj latinice, a ćirilica se kao nacionalno pismo, kao odraz srpskog identiteta, postavlja u poseban status. Isto se namjerava u Republici Srpskoj. Vi znate da je od 1993. do 1995. zakonima u Republici Srpskoj propisana isključivo ekavica na jednom tipično ijekavskom području. To nije išlo nimalo lako pa se nakon tri godine odustalo. Kao prelazno rješenje propisala se i ijekavica i ekavica, a sve u cilju homogenizacije srpskog naroda", kaže Glušica.

Očiglednost ideološke, nacionalističke namjere, lako se isčita iz samih zakona.

"Ja jedva čekam kad će Zakon o crnogorskom jeziku. Za jedan dnevnik novinari su došli kod mene da čuju drugu stranu, da kažem da li treba ili ne Zakon. U reportaži od pet minuta na udarnom dnevniku crnogorskom, dobila sam čitavih 14 sekundi jer sam bila protiv Zakona o crnogorskom jeziku. Dali su tu rečenicu, kako ne znam čemu služi taj zakon i što će u njemu bit, dok su zagovornici imali čitavih četiri minuta i objašnjvali kako je to zaštita crnogorskog jezika, identiteta i države. Dakle, odmah se krene od premise tipično nacionalističke, da je jezik temelj nacionalnog identiteta. Jezik u tom slučaju postaje čisti ideologem. Ja ne znam što bi se u Crnoj Gori propisalo i koji bi to bili članovi koji bi osnažili položaj i status crnogorskog jezika", poručila je Glušica.