Arhiva

Naš poznati režiser Vladimir Perović snimio je još dva dokumentarna filma. U montaži su ovih dana „Ognjilo“, na kojem je radio tri godine i „Mir naše Gospe“, snimljen za svega četiri ipo dana.

„Za Ognjilo je evo prije desetak dana snimljen posljednji kadar u Ožegovici iznad Čeva. Film je o jednom predivnom čovjeku, istinskom gorštaku. Kada bi enciklopedija Britanika tražila definiciju gorštaka, onda bi pokazala Draga Vujovića, kako se zove taj čovjek i rekla 'e to je gorštak i ne treba dalji opis'. Dakle, on živi svoj život u kršu, onako kako su vjekovima živjeli ljudi u kršu. Obavlja svakodnevne poslove. Prolaze dani, sezone, evo i godine, a on na starinski način, ognjilom i kresivom, pali svoj cigar na početku filma. A onda se dešavaju na njegovom imanju, njegovom prostoru, njegovom pejzažu i njegovom životu, promjene od nekih znakova, rombova, brojki, slova, po kamenim pločama. Njegov pejzaž je bitno izmijenjen. Gore će teći 400.000 V izbijati neke druge iskre, a naš junak na samom kraju, i to je to što smo čekali da snimimo, ponovo svojim ognjilom i kresivom izbija svoje jednostavne praiskonske iskre“, kaže Perović o filmu „Ognjilo“.

Za film „Mir naše Gospe“ inspiraciju nalazi u sudaru mira peraškog ostrva Gospa od Škrpjela, na koje kao Rišnjanin svakodnevno gleda, i haosa koji sobom nosi turizam kakav danas imamo u Boki.

„U novim okolnostima ovog „over-turizma“ palo mi je u oči da Gospa i njen mir, njen spokoj, koji nekako uz duhovnost ide, odjednom biva na neki način narušen. Dobar dio dana oko ostrva „zuje“ skuteri, gliseri, jedrilice, naravno i ovi ogromni kruzeri, jahte itd. Sve daje jednu finu mogućnost da kontrastiram tu nebesku smirenost Gospe i zemaljsku, tjelesnu, materijalnu i pomalo neduhovnu igru tih uzavrelih“mrava“ oko nje. Tako je nastao film „Mir naše Gospe“ koji nosi i jednu ironičnu dimenziju – kakav mir kad mira nema“, kazao je Perović za Ljetrnje priče Radio Kotora.