Arhiva

U Galeriji solidarnosti u Starom gradu održana je promocija knjige "Heroji po šiframa", autorke Dajane Tadić iz Banjaluke.

„Heroji po šiframa nisu priče o medicinskim procedurama, savjetima za liječenje i preporukama za ljekare. To su priče koje slave zivot, koje vas uče da je vjera u sebe jedno veliko i čvrsto što imamo. Priče su to o ljudima, o njihovim greškama iz kojih su učili i poukama za koje žele da ih drugi nauče na lakši način. Knjiga jeste nastala na temelju teških i bolnih iskustava, prožeta je dubinom bola i misli sa kojima se njeni junaci susreću, ali i jednom neuništivom vedrinom koju rijetko što može da pomuti“, rekla je Mirjana Vukasović zaposlena u OJU"Muzeji" Kotor.

Osim autorke o knjizi je govorila Biljana Nedić novinarka iz Banja Luke, sa kojom je i organizovala promociju.

Dajani Tadić sa 25 godina dijagnostifikovan je Non Hočkin limfom najvišeg stepena agresivnosti, nakon čega je operisana zbog otežanog disanja prouzrokovanog širenjem tumorske mase koja je rasla u grudnom košu. Nakon uspješnog oporavka vraća se kući i počinje da piše internet blog "Heroji po šiframa" na kojem donosi priče ljudi koje je upoznala tokom svog liječenja. Kasnije ovaj blog prerasta u jednu pravu online zajednicu ljudi koji dijele svoja iskustva u borbi protiv malignih bolesti i urođenih deformiteta. Tokom 2016. Dajana odlučuje da od priča s bloga napravi knjigu.{gallery}1a1A0TADIC1919{/gallery}

"Dajana u svojoj knjizi pravi neobičan kolaž kako od svojih iskustava u borbi protiv bolesti, tako i od onih koje je čula od svojih bolničkih kolega i koje u knjizi prenosi. Te priče su kratke, potresne i tjeraju čovjeka na razmišljanje o tome koliko toga svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo.

"Ova knjiga je moj izraz, u njoj su prikupljene emocije i strahovi. Htjela sam da pišem o ljudima koji su slični meni, koji su prolazili kroz slične stvari, ali kao i ja nisu imali priliku sa nekim to da podijele. Kada prolazite kroz bolesti, bilo da su to maligna oboljenja ili nešto drugo, sigurna sam da ne može da vas razumije neko ko nije prošao kroz sve to, čak i kad je to neko stručno lice poput psihologa.

Ljudi često griješe i povlače se u sebe, ne dijele svoje emocije i strahove. U ovoj knjizi je gomila strahova, frustracije, pitanja, upitnika, emocija - zašto ja, zašto on, zašto tako, zašto ne ovako... Htjela sam da ih prenesem na blog i na papir, kako bi neko pročitao i rekao – pa ok, šta ako se desi meni, nije kraj svijeta. To mi je bio prvenstveni cilj.

Takođe, željela sam da pišem o stvarima o kojima se ne govori, poput života bez kose ljudi koji su na hemoterapijama, teškim temama poslije bolesti, poput zasnivanja porodice, rađanja djece, o stvarima koje se kod nas smatraju jako teškim i nemogućim i o kojima se ne priča. To ljude strašno ubija, mentalno i emocionalno, i to nezadovoljstvo, nemoć i negativna emocija često dovode do toga da ljudi nikada ne ozdrave", rekla je Dajana Tadić predstavljajući svoju knjigu.

Ona kaže da je cijeli proces nastanka knjige za nju bio veoma emotivan, pogotovo kada je vidjela koliko se ljudi interesuju za knjigu i koliko je pozitivan odjek na ono o čemu piše.

"Trudila sam se da knjiga bude pozitivna, da ne bude samo o borbi, mučnoj i teškoj, nego i o nadi, o nekom novom početku. Jer, kada se završi liječenje, to nije kraj. Čovjek treba da izliječi svoju dušu, jer liječenje tijela od tako teške bolesti ostavi velike posljedice na čovjeka iznutra. Meni je ta borba bila jako teška, prvenstveno zato jer nisam imala adekvatnu podršku. A ta podrška su iskustva drugih ljudi", kaže Dajana Tadić, prenosi Mondo.ba.