Arhiva

Gost emisije "Ljetnje priče" Radio Kotora, vjeroučitelj u Parohiji risanskoj, doktorant bogoslovskih nauka Jovica Vukasović iz Morinja, prenio nam je interesantne podatke iz istorije ovog mjesta u kojem je crkva Sv. Jovana bogoslova jedna od najstarijih u Boki.

"Morinj je specifična sredina kada je riječ o vjeri i zavjetima. Sva mjesta u Boki kotorskoj imaju svoje zavjete. Najčešće su to zavjeti koji su vezani za neko čudo. Međutim, zanimljivo je da Morinj nosi ime koje se vezuje za jedno od tih čuda. Kao naseobinu arhivi ovo mjesto pamte tek negdje od polovine XVI vijeka, nakon dolaska određenih porodica u zaseok Svrčak. Tada Morinj kreće da se širi ka gornjem dijelu i dolje ka moru. Smatra se da su prvi doseljenici u tom periodu obnovili hram Sv. Jovana bogoslova koji je bio porušen. Ne postoje tačni podaci da je hram iz nemanjićkog perioda, ali sve ukazuje na to. Pogotovo grobnice, tj. njihova starost. Riječ je o najstarijem morinjskom hramu, ali i jednom od najstarijih Boki", kaže Vukasović.

Morinj, i kao ostala mjesta u Boki kotorskoj imao je nesreću da tokom srednjeg vijeka, njegovi stanovnici budu zaraženi kugom.

"Zanimljivo je da pjesnik Laza Kostić u svoj pjesmi "Dužde se ženi" kaže onu čuvenu "Morija kuga". I mnogi će reći da je Morinj dobio ime upravo zbog toga, Moriti – vladati, harati, ali meni se čini da je izraz Moria kuga, nažalost u osnovi imena našeg prelijepog mjesta. Žao mi je što je dobio ime po smrti, ali nadamo se da će život biti ono što će označiti Morinj što danas jeste", kaže Vukasović.

Podaci govore da je Morinj tri puta bio zaražen kugom. a posljednje haranje zabilježeno je početkom XIX vijeka.

"Tako to opisuje i učitelj Špiro Milinović, u svom djelu o Morinju i okolnim mjestima. Čudo se desilo nakon smrti jedne mlade žene kada su Morinjani htjeli da je na paganski način sahrane, tako što bi živog kokota stavili na njenu kašetu, vjerujući da će biti žrtva i da se tako uništi kuga. Međutim, tome se usprotivio mladi kaluđer Nektarije Milinović, porijeklom Morinjanin iz poznate porodice Milinović koji je rekao: "Ne ljudi. Stanite. Nećemo da radimo nikakve paganske običaje, već ćemo ikonu Presvete Bogorodice, koja se čuva u hramu Sv. Jovana, iznijeti na vodu i osvetiti vodu i blagosloviti narod". Takon je krenula Litija od crkve Sv. Jovana do izvora kojii se nalazi 50 m iznad. Narod je sav klekao, molio se Presvetoj Bogorodici. Osvećena je voda i pokropljen narod. Ubrzo zatim kuga prestala je", kazao je Vukasović.

Dodaje kako Morinj nije jedinstveno mjesto u Boki po zavjetu Bogorodici.

"Brojna su mjesta, nebitno da li su naseljena katolicima ili pravoslavcima, koja su zavjetna Bogorodici. Jedan od najboljih primjera je Gospa od Škrpljela, kojoj su zavjetni svi Bokelji, nebitno da li su pravoslavni ili katolici. Malo ljudi zna da je slična situacija i u Morinju", kaže Vukasović.

Podsjeća da je u mjestu litija bila sve do Drugog sv. rata, da je 1948. godine zabranjeno da izlazi iz porte crkve, a 1979. godine i nešto ranije hram Sv. Jovana devastiran.

"Nažalost, hram se nalazi na jako trusnom području. Imamo podatak u Šematizmu da je obnovljen 1888. a 1979. godine u zemljotresu ponovo srušen. Trudom tadašnjeg sveštenika, Morinjana, i Opštine Kotor, 21. avgusta 2010. godine ponovo je osvećen i ikona vraćena u hram Sv Jovana. Dakle, od Drugog svjetskog rata zavjet se nikada nije prekidao, ali je slavljen u crkvi Sv. Save u Morinju. Pošto je litija išla samo u porti crkve, malo ljudi je znalo za to", kazao je Vukasović.

Podsjeća da je 2002. upisana u anale Morinja kao "crna godina".

"To je bila godina velikog broja smrtnih slučajeva, nakon čega su mjesni i crkveni odbor dogovorili da litija ponovo krene kroz selo", kazao je Vukasović.