Arhiva

Zanat u rukama, naročito danas, "pravo je blago". Ipak zanatlija je, čini se, sve manje.

Nerijetko smo sentimentalni prema nekom komadu odjeće ili obuće, a onih koji bi mogli da nam pomognu na tom polju je sve manje. Samim tim – na opravku se čeka duže. No, svakako da ima i izuzetaka.

Obućar Zdravko Lazić koji se ovim zanatom bavi već trideset pet godina, u svojoj maloj radionici u škaljarskom naselju Rakite sa Kotoranima ali i Tivćanima i Budvanima koji traže njegove usluge, druži se već punih dvadeset godina. Isto toliko veremena, ističe, sluša i program Radio Kotora.

"Radeći ovdje stekao sam prijatelje sa kojima mi dok obavljam posao, uz čašicu razgovora, vrijeme brže prođe. Okupljamo se svakog dana i pričamo na različite teme, a uz emisiju "Grad i vi" i druge sadržaje gradskog radija koje ne propuštamo smo na neki način upoznali i cijelu vašu ekipu" – kazao nam je Lazić.
Obućarstvo je u njegovoj porodici tradicija. No, Zdravko se ipak ovim zanimanjem počeo baviti sticajem životnih okolnosti.

"Moj otac je imao obućarsku radnju, pa sam od malena, više kroz igru i dječju radoznalost posmatrao kako radi i što je važno u ovom poslu, a to je svakako kreativnost. Bavio sam se prethodno i trgovinom obuće, a potom sam za život počeo da zarađujem upravo kao obućar i kako je vrijeme odmicalo potpuno sam se pronašao i posvetio ovom poslu. Nikada ne znate kako će životne okolnosti uticati i na vaš profesionalni put" – kaže Lazić.
Ovaj vrijedni zanatlija je uvijek nasmijan. Osim što mušterije obraduje kreativnim idejama i poštovanjem rokova, iz njegove radnjice izlaze uvijek nasmijani. "Ljudi su često sentimenetalni prema obući, pa kada uspijem nekom idejom da im par cipela za koje su mislili da ih više neće moći obuti "spasem" – onda se jako obraduju i meni je to velika satisfakcija. No, i kada to nije slučaj – trudim se da budem raspoložen, da uvijek popričam sa svojim mušterijama jer smatram da je, naročito u današnje vrijeme, jako važno znati se smijati, radovati sitnim stvarima i opustiti jer će tako i posao koji obavljate biti zabavniji ali i sve drugo čemu ste se posvetili" – mišljenja je Lazić. Na pitanje: da li se od ovog posla može živjeti, skromno kaže da može.
"Od zanata svakako ne možete zaraditi novac odmah. Treba da budete strpljivi, vrijedni, da izgradite odnos sa mušterijama i onda je već lakše. Nije sigurno neki veliki novac u pitanju, ali se pristojno može živjeti" – priča Zdravko. Pitali smo ga i da li se mladi ljudi interesuju za ovu vrstu zanata. "Vjerujte da mi se niko od mladih ljudi nikada nije obratio sa željom da posmatra moj rad, želeći da se u budućnosti bavi obućarstvom. Ne znam što je razlog. Možda činjenica što su mladi ljudi danas više u potrazi za poslovima koji brže donose zaradu, a ovaj to nije" – kaže Zdravko.
Na pitanje: koja je "boljka" današnje obuće odnosno da li se slaže sa utiskom da obuća danas nije "dugog vijeka kao nekad", odgovara da je poenta u materijalima koji se koriste.
"Danas su to uglavnom materijali koji nisu prirodni. Zato se obuća mnogo brzo odlijepi ili puca. Naravno, ima i obuće koja je napravljena od čiste kože, ali nama sigurno nije dostupna kao ova druga – ni cijenom, ali ni ponudom. Takođe, problem može biti i skladištenje. Ukoliko je neka obuća godinama bila skladištena neadekvatno, ona je čim smo je kupili gotovo "odslužila svoj rok", a mi je praktično nismo ni obuli – kaže Lazić.
Prilikom opravki se, kaže, trudi da koristi što prirodnije materijale i oni su, kako nam je kazao, uvijek veoma svježi.
"Snabdijevam se materijalima na svaka dva do tri mjjeseca. Nabavljam sa svih strana, ali od ljudi koje poznajem decenijama i čiji je materijal provjeren. Iz Njeemačke nabavljam materijal koji koristim za zamjenu oštećenih ženskih potpetica koje se zaista često pohabaju. Poluđonove od gume nabavljam u Odžacima u Vojvodini, kvalitetna ljepila i farbe od Grka koji su poznati kao dobri obućari, a sarađujem dugo i sa ljudima koji rade u Beogradu i Kragujevcu i oni mi takođe šalju potreban materijal" – kaže Lazić koji cijene svojih usluga godinama ne mijenja.
"Istina je da ne mijenjam cijene. Nekako, snalazim se sa nabavkom dobrog materijala, vjerujem ljudima sa kojima sarađujem, imam dosta redovnih mušterija i to je dovoljno da budem zadovoljan" – rekao nam je Lazić.
Razgovor koji je sa obućarom Zdravkom Lazićem zabilježila Jelena Kljajević sa talasa Radio Kotora poslušajte od 10 sati i 30 minuta (utorak 30. jul).