Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Arhiva

31.12.2014
728

DVA MINUTA PAULE PETRIČEVIĆ

"Dva minuta" - naziv je rubrike Radio Kotora koja je na programu svakog ponedjeljka u 9.30 i u 15 sati. Ove sedmice se sugrađanima obratila filozofkinja Paula Petričević, aktivistkinja "Anime" i kolumnistkinja "Vijesti".
Drage Kotoranke i dragi Kotorani,
Prizimilo je ovih posljednjih dana godine, priforcalo joj je izgleda da se isprsi prvim snijegom na orjenskim i lovćenskim stranama ne bi li nas kako ove idilične slike po automatizmu ubacile u praznično raspoloženje. Ako su kako i uspjele, ne dozvolite da vam ova dva sve rjeđa minuta ometu prazničnu groznicu podržanu kompulzivnim šopingom i posljednjim ovogodišnjim zaduživanjem. Polovinom mjeseca imali smo priliku da pogledamo i nešto manje idiličnih, ovaj put pokretnih slika i to u kinu "Boka", izgleda posljednjem bioskopu u državnom vlasništvu i u namjenskoj zgradi bioskopa u Crnoj Gori. Kino "Boka", kao dio Kulturnog centra "Nikola Đurković", bio je domaćin Festivalu filma o ljudskim pravima "Ubrzaj" koji već petu godinu za redom organizuje Centar za građansko obrazovanje. Ovogodišnji festivalski program obogaćen je i dvodnevnim kotorskim izdanjem, nadajmo se tek prvim u nizu. Događaji poput ovog mogu nas sudariti sa zastrašujućom nedoumicom – čini se da se nikada nije više govorilo o ljudskim pravima, a da se istovremeno ona nikada nisu perfidnije i hladnokrvnije kršila. Jedan od istorijskih uvida koji je imao najjeziviju cijenu ispisivanu bjeličastim dimom što je lelujao nad dimnjacima fabrika smrti svakako je onaj o univerzalnosti i neotuđivosti ljudskih prava. Saopštavao je krajnje jednostavnu i notornu stvar – i Jevreji su ljudi. I Romi su ljudi. I komunisti su ljudi. I ateisti su ljudi. I homoseksualci su ljudi. I žene su ljudi. I crnci su ljudi. I azilanti su ljudi. Konačno, i neprijatelji su ljudi.

Nameće se pitanje – ako nas Aušvic nije mogao uvjeriti u univerzalnost ljudskih prava i neotuđivost ljudskog dostojanstva, što može, odnosno može li bilo šta? Zato potreba za organizovanjem događaja poput ovog ne gubi na snazi. Gledali smo četiri sjajna filma recentne produkcije ovjenčana brojnim nagradama, a imali smo i to zadovoljstvo da nam gošća u Kotoru bude autorka nagrađivanog dokumentarca "Goli" o Golom otoku koji je otvorio festival - mlada hrvatska rediteljka Tiha Gudac, kao i da festival zatvori posljednje maestralno ostvarenje Vima Vendersa "So zemlje". Ovakvi filmovi mijenjaju stvari, oni mijenjaju našu sliku o svijetu, dakle svijet za nas. Iz mraka bioskopske sale isplovljavamo promijenjeni. Autentičnost uspjelog umjetničkog, u ovom slučaju filmskog izraza, ima jedinstvenu sposobnost da u nama izazove refleks ljudskosti, da ga iznova uspostavi i tako nas trgne iz utrnulosti i udobnosti pasivnog prihvatanja postojećeg i poznatog kao jedino mogućeg. Ni od čega ne zavisi budućnost bioskopa (i kulture uopšte) koliko od publike. A publika je, kako vidimo, skoro bez glasa dopustila da se sva društvena kina po zemlji pogase, ohlade, istrunu i da na kraju budu srušena, poput podgoričke "Kulture" ne bi li ustupila po pravilu vrijednu parcelu nekoj banci ili, kao u slučaju "Beograd filma", većinom trgovinskom lancu "Idea". Taj se scenario, srećom, još uvijek nije desio i u našem gradu. Kultura teško preživljava tranziciju koja uglavnom znači "bolest na smrt" društvenog kapitala bilo koje vrste, a ono što pretekne, osobito u manjim sredinama, uglavnom se pretvara u dvorski dekor. Utoliko je značajnija akcija Pokreta za okupaciju bioskopa koja već mjesec dana okupira bioskop "Zvezda" u centru Beograda. Učimo od njih. Jedini način da zadržimo ono što nam pripada ili ono što nam biva oteto jeste da pokažemo da nam je do toga stalo, da nam je potrebno, da svoj život ima u nama. Ni od čega ne zavisi budućnost bioskopa koliko od publike, posebno kad prestane da bude pasivni posmatrač i postane odlučan i inspirativan učesnik. Ili, kako aktivisti pokreta ističu: "Premladi smo za nostalgiju i prestari za čekanje. Bolja vremena ne dolaze, ona se stvaraju tamo gde se zateknemo i sa onim što imamo".
S tom vas mišlju ostavljam do narednog slušanja,
Paula Petričević

Obraćanje Paule Petričević možete čuti na sljedećem linku http://yourlisten.com/jelena.vukasovic.9/dva-minuta-paule-29decembar-2014 .

Podijeli na: