Arhiva

U Domu kulture "Niko Bilafer" u Stolivu prošle subote je obilježen značajan jubilej - 95 godina postojanja i rada tamburaškog društva "Guslar" čiji je nastavljač Nevladino udruženje za zaštitu prirodnih znamenitosti i kulturne tradicije "Kamelija". Četrdesetak prijatelja i poštovalaca ove organizacije najprije je pozdravio predsjednik Skupstine NVU "Kamelija" Vinko Vujović uz podsjećanje da je 1919. godine nekoliko zainteresovanih mještana pokrenulo inicijativu za osnivanje tamburaškog društva. Hronološki presjek rada društva, koji je nastao na osnovu sjećanja Tona Žige, Vicka Baletine, Boža Cika i Iva Vukasovića, kao i arhivskih dokumenata, predočio je predsjednik Upravnog odbora NVU "Kamelija" Romeo Mihović. On je kazao da je prvi predsjednik društva bio kovač - Jozo Marinović, te da je društvo u to vrijeme osnovalo i dramsku sekciju. Od sakupljenog dobrovoljnog priloga, kazao je, društvo je nabavilo instrumente: brac I, II i III, kontrasicu, bisernicu i berdu. Prvi javni nastup društvo je imalo 15. decembra iste godine na Andrićima kod plemićkinje Marije Nasel. Tamburaški zbor je svojevremno održavao koncerte u Morinju, Perastu, Donjoj Lastvi i na Lepetanima, a za prevoz članova društva i instrumenata koristila se bracera Antona Franovica. Pozorišni komad "Hasanaginica" dramska sekcija ovog društva izvela je 1920. godine. Nakon smrti aktivnog člana društva, stručnog rukovodioca zbora i kompozitora Marija Zige (komponovao je dvije koracnice "Pozdrav Stolivu" i "Lijepoj Boki" kao i uvertiru "Ponoćna tišina") 24. januara 1924. godine, ulogu zborovođe preuzeo je Niko Marinović, koji je tu dužnost obavljao sve do 1937. godine, a nakon toga, zborom je rukovodio Vicko Baletina. Stolivsku, muzički nadarenu omladinu, izvjesno vrijeme podučavao je i predsjednik muljanskog zbora Anton Paskovic. Društvo je imalo svoju klupsku zabavu i pečat. Na godišnjoj skupštini 1940. godine društvu je dat novi naziv Hrvatsko tamburasko društvo "Zrinski".{gallery}tamburaskodrustvo{/gallery}

Između dva rata, priredilo je dvadesetak samostalnih koncerata u mjestu i van njega. Godine 1941. društvo je prekinulo svoju aktivnost, a nakon oslobođenja naše zemlje od okupatora, kulturna aktivnost u mjestu odvijala se u okviru Aktiva narodne omladine koji je decembra 1944. formirao dramsku sekciju i započeo pripreme za prvu poslijeratnu priredbu. Prva predstava odigrana je u februaru 1945. Godine u konobi Nika Markovica. Izveden je pozorišni komad "Mati" po djelu Maksima Gorkog. Kapetan Ivo Marinović poklonio je svoju kuću u centru Stoliva za potrebe rada osnovne škole, koja je u to vrijeme trebalo da se gradi u mjestu. Pošto je kuća bila prazna, a izgradnja škole jos uvijek neizvjesna, sprat te zgrade bio je adaptiran za potrebe Omladinskog doma. Tu su se priređivala sva javna okupljanja, priredbe, igranke, konferencije. Konferencija SSRN za formiranje kulturno-prosvjetnog društva odrzana je 13. novembra 1949. godine kada je predloženo da društvo nosi ime "Niko BIlafer" u znak sjećanja na ovog mladog i odanog borca, komunistu, koji je kao dvadesetogodišnjak dao svoj život za slobodu zemlje. U to vrijeme društvo je podrazumijevalo upravni odbor, dramsku i tamburašku sekciju, bibliotekarsku i horsku sekciju kojom je dirigovao Nevenko Žiga. Dramska sekcija okupljala je veliki broj amatera raznih uzrasta, zaljubljenika u dramsko stvaralaštvo i radila je veoma uspješno. Zabilježeno je da je tada priređeno ukupno 109 predstava, od kojih je 86 održano u Stolivu, a na njima je bilo prisutno ukupno 7.700 posjetilaca. Van mjesta odrzane su 23 predstave koje je odgledalo cetiri hiljade posjetilaca. Na opštinskoj smotri amatera u Kotoru 1978. godine ova dramska sekcija osvojila je prvo mjesto. Pozorišne predstave u to vrijeme režirali su: Anto Marinović, Nike Rusković, Marija Marković, Olga Tomat, Ljerka Milosević i Andrija Dapcević. Društvo je tada okupljalo 120 članova koji su redovno plaćali članarinu. Na opštinskom takmičenju tamburaša-amatera u Kotoru 30. juna 1959. godine zbor je zauzeo prvo mjesto. Na Jugoslovenskom festivalu tamburaša-amatera održanom u Baru iste godine tamburaški zbor iz Stoliva osvojio je drugo mjesto. Nastupio je i 1960. godine na proslavi Dana Bokeljske mornarice. U katastrofalnom zemljotresu 1979. bio je znatno oštećen Dom kulture, a njegova sanacija trajala je dugo. Dom je otvoren 22. decembra 1989. godine u čast Dana armije, a članovi društva su tada organizovali svečanu akademiju. Za vrijeme rata 1990. godine društvo nije moglo aktivno raditi, a nakon višedecenijskog uspjesnog rada društva "Guslar", "Zrinski", odnosno "Niko Bilafer", ostale su samo uspomene, nešto starih fotografija i arhive koja je sačuvana. Drustvo je kasnije obnovilo rad, pa je 2002. godine na skupštini kulturno-prosvjetnog društva "Niko Bilafer" donijet zaključak da se ovo drustvo registruje kao NVU "Kamelija" Stoliv. Nova organizacija, podsjeća Mihović, formalno i pravno naslijedila je sva prava i obaveze prethodnog drustva, obezbjedjujuci, iako sadrzajno izmijenjen, kontinuitet djelovanja. "Ponosni smo, jer upravo ova nasa aktivnost predstavlja nit u kulturno-prosvjetnom djelovanju formalno prekidanu samo u vrijeme ratova i zemljotresa. To je tradicija koja traje vec 95 godina i na koju smo veoma ponosni", zaključio je Mihović.
Predsjednik Mjesne zajednice Borislav Mustur poželio je prisutnima dobro zdravlje, radost i sreću u narednoj godini. Zabava je trajala do duboko u noć uz zvuke tamburaškog sastava "Lungo mare" iz Kotora.