Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Arhiva

25.06.2019
964

KATURIĆ: FIZIČKA SPREMA VEOMA BITNA

1a1a0katuric kosrkaNaš gost je Miloš Katurić, košarkaš i učenik North Central Texas akademije.
Miloše, studiraš i treniraš u mjestu koje se zove Greenbury?

Jeste, udaljeno je nešto više od pola sata od Dalasa, to je za Ameriku vrlo mala razdaljina...bukvalno predgrađe Dalasa.
Zna se u Americi da je pola sata dalje od nekog mjesta mala razdaljina, bukvalno kad se ide do marketa toliko se putuje.

Zašto baš košarka? Ipak je Kotor grad fudbala, pogotovo vaterpola?

Od malena, roditelji su me savjetovali da se počnem baviti sportom. Probao sam fudbal, vaterpolo, plivanje strijeljaštvo i onda košarku. Već na prvi dodir s košarkaškom loptom, osjetio sam neku hemiju.
Prve korake sam napravio u KK Kotor.

Već sa pet i po godina počeo si da se baviš igrom pod obručima.
Je li to zbog toga što je i Crna Gora zemlja košarke, kao i region bivše Jugoslavije i da li je neki igrač ili ekipa ostavila utisak na tebe?

Svakako ja sam posmatrao uspjehe poznatih igrača, meni je to sve bilo vrlo interesantno, i sama igra, kako se igra košarka, da je to timski sport, da svako radi za drugoga, da nema sebičnosti, da mora funkcionisati cijela igra i zaista me sve to zainteresovalo i sviđa mi se cijeli sklop igre i način na koji se trenira, baš volim način na koji se košarka igra.

Počeo si u KK Kotor, radio si sa trenerom Momom Kneževićem, kakva su tvoja sjećanja na taj period, ipak je to bilo prije deset godina? Sjećaš li se prvog treninga, možda?

Sjećam se prvih treninga, bili su jako interesantni, i sjećam se da sam od samog početka želio jake treninge, tih prvih znojenja, driblanja lopte, tehnike, to mi se sve svidjelo, od samog početka. I htio bih ovom prilikom da pozdravim Moma Kneževića, Nikolu Begovića i Boška Vukčevića.

{gallery}1a1a0katuric250619{/gallery}

To su treneri, tvog najranijeg perioda.

Sjećaš li se igrača, nekih imena?

Sjećam, htio bih da pozdravim Luku Tomovića, Vlada Otaševića i ostale igrače koji su igrali sa mnom.

Vi ste bili dobra ekipa, imali ste rezultate, koliko se sjećam iz programa Radio Kotora i sa sajta, davali ste uvijek dosta koševa, Tomović, Katurić i ostala imena?

Jeste, mi smo dvaput uspjeli da osvojimo drugo mjesto u CG.
Mi smo jedina generacija, koja je uspjela da ostvari nešto za KK Kotor, tako su mi rekli i zaista se time trebamo ponositi.

Kako je izgledala tvoja prva sezona u Americi?
Je li bilo naporno s obzirom da si otišao, ne u drugu zemlju, nego na drugu planetu, došao si u jednu veliku zemlju, kako je organizovan rad u klubu?
Znamo, da je za Ameriku, što se tiče košarke dovoljno izgovoriti, ta čarobna tri slova NBA.
Kako je organizovan rad u Americi, kako si se tu snašao?

Bilo je na početku, za mene dosta teško, jer je to nova kultura, novi način rada, razmišljanja i svega, znači cijeli dan se mora nešto raditi, svaki trenutak se grabi.
Takođe, Engleski jezik koji sam znao da govorim, ali sam ga tamo usavršio. Trebalo mi je par mjeseci.

Na kojoj poziciji igraš?

Playmaker-a.

Je li to tvoja omiljena pozicija?

Jeste, to je moja omiljena pozicija igram playmaker-a uglavnom, a povremeno i beka.

Pitao sam te već, ali evo da malo uđemo u srž, kakva je razlika, sada si osjetio kako je to u Americi, a vidio si kako to izgleda kod nas.
Koja je osnovna razloga u poimanju košarke u Americi i kod nas?

Pa ja bih rekao da je u Americi igra dosta brža i da se dosta radi na fizikalijama, jer jednostavno kada pogledate NBA, svaki igrač je građen kao da igra američki fudbal.

U razgovoru prije ovog, kazao si nam da se osim košarke, baviš crosscountry takmičenjem i trakom.
Da objasnimo malo, što je to crosscoutry takmičenje?

To je trčanje offroad na duge staze, npr na 5 km, uglavnom kroz prirodu. I tu sam imao dobre rezultate.

Bio si prvak?

Jeste, prvi put sam se takmičio ove godine i osvojio prvo mjesto, sa dobrim rezultatom, 5km sam istrčao za 15 minuta i 16 sekundi.

Po ne baš pristupačnom terenu?

Da... i u košarkaškim patikama.

Onda si radio traku. Što je traka?

Traka je trčanje po ravnom terenu, atletskom stazom oko fudbalskog terena i trčao sam 400, 800 i 1.600 metara i u grupi 4x400m.

Miloše, kako izgleda, jedan tvoj radni dan u Americi?

Svaki dan je šema, cjelodnevni raspored.
Poenta rasporeda je da se mi naviknemo.
I organizam da vam se navikne na tu neku šemu koja postoji.

Pretpostavljam da imaš dosta obaveza u školi?

Znači ujutro se budim u 7 sati.
dan mi počinje sa kućnim poslovima, nakon toga doručak i u školu polazim u 8 i 30, koja traje do 14 sati.
Odmah poslije škole slijede treninzi.
Ovom prilikom bih pozdravio i moje američke trenere Kennya Yatesa i Michaela Erringtona , koji su tokom cijele sezone bili izvanredni prema nama, pokazujući pažnju i ljubav, naročito nama, internacionalnim učenicima.
Pri svakom turniru koji smo igrali izvan grada, oni su nas primali svojim kućama.
Na treninzima su nas forsirali, kako bi iz nas izvukli najbolje.

Iz ovih tvojih odgovora, proizilazi naglasak na fizičkoj spremi?

Bez fizičke spreme, nema ništa.
Vi možete imati talenat i biti spremni, ali ako je neko od vas spremniji, onda jednostavno taj rad dobija.

Koliko imaš vremena da pratiš dešavanja u košarci.
Evo, da krenemo od NBA-a.
Je li te iznenadilo to što je Toronto osvojio ovogodišnje prvenstvo, po prvi put?

Pa imao sam neki osjećaj, kada Kevin Durant nije igrao, jer se zna da je Golden State odličan tim.
Mislim da je Toronto imao veću želju za pobjedom.

Pratiš li dešavanja u evropskoj košarci?

Pa pratim, ali povremeno, pošto sam zauzet obavezama.

A u Crnoj Gori? Budućnost ove godine nije uspjela da se plasira u Euroligu, a jedna lopta je Mornara koštala prvenstva?

Pa pričali su mi, ali za gledanje na TV-u nisam imao vremena.

Miloše, koji su tvoji sadašnji planovi?

Ja imam stipendiju na 3 godine, do 2021.
Ali sistem u Americi je takav, da se ta stipendija mora opravdati rezultatima, inače nije zagarantovana.
Školarina u mojoj školi iznosi 50.000 eura

Uglavnom zadovoljan si i ti a zadovoljni su i uslovno rečeno, tvoji poslodavci, odnosno treneri, što ćeš ostati.

Jeste, to je najbolje, kad je na obostrano zadovoljstvo.

Miloše, hvala ti što si izdvojio vrijeme za Radio Kotor i želimo ti puno uspjeha u daljem školovanju i karijeri.

Hvala vama na pozivu i veliki pozdrav svim slušaocima Radio Kotora!

Podijeli na: