Arhiva

Piše Ilko Marović: „Gotovo svako naše mjesto ima neke zasebne svečanosti. One su od davnina usko povezane sa tradicijama pojedinog naselja i sa životom i radom njegova stanovništva. Nekada se puno vodilo računa o običajima da bi se isti u posljednje doba sve više zanemarivali i odbacivali, tako da će mnogo toga lijepog polagano padati u potpuni zaborav. Stoga je pohvalno kad danas još poneka naša naselja održavaju ono što su naslijedila od starih i kada po tradicionalnom običaju obnavljaju one svečanosti koje doduše imaju lokalni značaj, ali su karakteristične za naš narodni folklor uopšte.

Jedna od takvih lijepih tradicionalnih svečanosti bez sumlje je i ona na Mulu koja se obavlja svake godine na Duhovski ponedjeljak. Kao čisto ribarsko naselje, Muo, po tradicionalnom običaju, posvečuje ovaj dan moru i ribolovu.
Muljani se spominju već u 14. stoljeću kao „piskatores" koji prodaju ribu u Kotoru. Sam naziv tog bokeljskog toponima Muo, prema P. Skoku je leksički ostatak latinske riječi „moles"(gen. – is ) u značenju gat, lučki nasip, vez...
Muo se tada prvi put pominje kao ribarsko naselje, da bi se to isto ponovilo i u kasnijim spisima, za vrijeme mletačke vladavine.{gallery}1a1a0MUORIBARSKIOBICAJ19{/gallery}

Kao većina danas primorskih naselja u Boki i Muo je nekoć bio na uzvisini, dalje od mora radi sigurnosti od gusara, gdje se još i danas nalaze ostaci starih kuća, crkva Sv. Kuzme i Damjana iz 13. stoljeća i groblje. U 17. vijeku mještani se spuštaju na obalu, tu grade kuće, tako da selo postaje obalno, a to se najbolje vidi na karti Coronellija (1689.god.), gdje je Muo označen kao obalno naselje sa dvadesetak kuća.
Dok su živjeli pod brdom, mještani su se uglavnom bavili zemljoradnjom i stočarstvom, gajenjem svilene bube i pravljenjem svile, da bi otkad su se spustili na obalu sve više se bavili ribarstvom i pomalo zapostavljaju druge djelatnosti. Ali su oni ipak ostali vjerni svojim starinskim običajima, koje prenose na more. Tako np. Blagoslov stoke, šuma i baština radi plodnosti polja na Duhove, oni prenose na obalu kao blagoslov ribarskih mreža, barki, riba, mora i mornara. Tu svečanost nazivaju RUSALjIMA, odnosno RIBARSKIM DANOM ili DANOM RIBARSKOG ZAVJETA. To je jedna od najljepših svećanosti i obavlja se svake godine na Duhovni ponedjeljak.

Današnje se naselje Muo sastoji od dva niza kuća, od gornjeg na brijegu, sa starinskim danas prizemnim kućama i donjeg, nanizanog uz obalu sa novijim kućama na sprat, tako da to nije zapravo ni selo ni grad. Međutim u najnovije vrijeme, poslije masovne prodaje zemlje strancima, gradi se puno novih zgrada, i Muo pomalo gubi prvobitan izgled, nema više samo niz kuća uz more, sada nove niču na svim geografskim dužinama i širinama, odnosno i na livadama, gomilama, klizištima i šumama.
Na Duhovni ponedjeljak u 6,oo ura ujutro, kreće iz stare župne crkve odnosno Sv. Kuzme i Damjana velika procesija uz učešće vjernika iz mjesta i okolice. Procesija polazi sve do Prčanjske granice, pa do Škaljarske, pa se potom vraća kroz mjesto, koje je okičeno zastavama i zelenilom, dok je cesta posuta cvijećem. Duž cijele obale su vezane barke. Mnoge kuće ističu na vidno mjesto okičene svete slike pred kojima se pali tamjan, a ribari iznose mreže i ribarski alat na cestu, da bi ih krstonoše dotakli krstom, za sretniji i beričetniji lov. Procesija se potom vraća u crkvu bl. Gracije, pred kojom se čita sv. Evanđelje. Po očitanom Evanđelju svečenik se spušta na obalu, da bi blagosovio more, potapljajući tri puta križ i moleći Boga za obilan ribolov. Zatim slijedi služba Božja u crkvi koju dupke ispuni pobožni svijet. Muški hor „Zvonimir" cijelo vrijeme prati ova događanja.
I ove godine tačno po tradicionalnom običaju, ovu lijepu svečanost obavio je župnik muljanski, don Robert Tonsatti. U prisustvu, puno manje vjernika nego nekada, poslije sv. Mise, svečenik se stepenicama spustio do mora. Potapajući križ tri puta u more molio se za ribare, mornare i putnike. Ovo je prvi put koliko se sjećam da je blagoslov obavljen u prisustvu jedne barke, bez mreža, sa skromnim odazivom mještana. Potom smo se vratili pred crkvu. Tu smo na stamboriju izmolili preostale molitve, za zdravlje mornara i ribara, odnosno svih koji su upućeni na more i žive od mora. .
Krajem osamnaestog stoljeća i Muljani su organizovali takmičenje u gađanju kokota. Poslije blagoslova mora ribari su vezivali kokota za pajuo od barke i postavljali ga na more. S obale su ga gađali: stojeći, klečeći. Nakon takmičenja odlazilo se u Malu Rijeku, na granicu prema Prčanju. Tu su svi odrasli muškarci na čelu sa pobjednikom, koji je morao častiti vino, proslavljali praznik, a uz kokota peklo se i jagnje na ražnju.
Međutim početkom dvadesetog stoljeća taj običaj se gubi".