Arhiva

Ambijent u kojem danas rade novinari sve je nepovoljniji po ovu profesiju, pa stoga ne čudi pad zainteresovanosti za bavljenje njome i nazadovanje na Indeksu slobode medija po kojem je  Crna Gora sada na 104. mjestu od 180 zemalja koje nadgleda međunarodna organizacija "Reporteri bez granica" i u društvu je sa Mozambikom, Ukrajinom, Gvinejom, Kuvajtom, čulo se u emisiji “032” Radio Kotora.

 

Dopisnik Vijesti iz Tivta i Kotora Siniša Luković (22 godine u novinarstvu)  ocijenio je ambijent u kojem novinari ovdje rade interesantnim, izazovnim, ali i upečatljivim, “posebno jer je u Crnoj Gori, kao nigdje, izražena konfrontacija između medijskih poslenika sa jedne strane i političara sa druge”. “Političari nužno ne moraju biti nosioci izvršnih funkcija u državnoj vlasti, nego ovo generalno govorim, misleći i na opozicione, i to je neka vrsta simbioze. Novinari i političari u svijetu funkcionišu i ne mogu jedni bez drugih”, kaže Luković. On smatra da je u Crnoj Gori između novinara i političara konflikt posebno izražen. “Političari sebi ponekad daju i previše za pravo da, neću reći, pokušavaju da uređuju medije i utiču na novinare, ali im je prag tolerancije prema njima i prema onome što rade, načinu na koji im postavljaju pitanja, ili u konačnici kada pišu neki komentatorski tekst, izuzetno nizak. To je nešto što mi je poprilično interesantno. Možda je to i produkt načina na koji funkcioniše crnogorsko društvo, pa ljudi koji silom prilika izgrade sebi neku političku poziciju, smatraju da su nedodirljiva božanstva i da im apsolutno niko ništa ne može reći, ili ne daj bože napisati nešto kontra njih”, ocijenio je Luković.

Novinari u Crnoj Gori, dodaje, rade u ambijentu prijetnji, čak i fizičkog nasilja, za što je suvišan svaki komentar. “To je nešto što je neshvatljivo nekom zapadnoevropskom društvu, kojem bar na papiru stremimo. Ekonomsksi položaj novinara je loš zbog prilika na crnogorskom tržištu koje je malo za ovoliki broj medija, u smislu broja oglašivača i njihovog ekonomskog potencijala. To se odražava generalnio na niska primanja novinara. Ljudi bježe od novinarstva u nešto što je manje stresna i ekonomski profitabilnija djealtnost, a najčešće u “Pi-ar””, rekao je Luković.

 

Dopisnica Dana Biljana Marković (17 godina u novinarstvu)  smatra da još uvijek postoje tendencije da se mediji stave pod  neku partijsku, ili političku kontrolu.

“Ne samo na nivou države, nego i na lokalnom nivou. Zato bih se osvrnula na lokalni gdje mi prije svega radimo. Primjera radi, nemate komunikaciju, posebno sad u posljednje dvije godine, sa predstavnicima lokalne vlasti. Uvijek kada ih pozovete ne javljaju se, a sutradan vam pošalju eventualno neko saopštenje, ili vas pozovu, reagujući burno i dajući tada neko svoje viđenje događaja koje ste iznijeli, konkretno ja u Danu”, kaže Marković. Ističe da je  obaveza javnih funkcionera i predstavnika vlasti da se jave na pozive novinara, jer je to, pored građana, i u njihovom interesu. Zastrašivanje novinara ističe kao poseban problem, prisutan i dalje u raznim vidovima. “Verbalno u kontinuitetu, a takođe i u fizičkom smislu. Jas am imala više situacija da mi lome opremu. Čak su me i gurali na pojedinim događajima od interesa za javnost. Dakle, nije bilo riječi o nekoj privatnoj manifestaciji. Bile su to ličnosti aktuelne u tom trenutku u javnosti. Zatim, bila sam pozivana od predstavnika zakonodavne, izvšne, sudske vlasti, zato što sam u tekstu optrebila neki izraz, konstataciju... To je opet bio njihov propust što odmah nisu reagovali kada su bili pozvani”, kazala je Marković. Ikao je, kako kaže, novinarstvo kao posao privilegija, zarade novinara treba da budu daleko veće.

 

Dopisnica Pobjede Ivana Komnenić, (19 godina u novinarstvu) kao ključno ističe loš ekonomski i socijalni položaj novinara, odnosno novinara-dopisnika. “Velika je razlika biti novinar u redakciji, ili novinar dopisnik iz nekog grada. Obzirom na posao koji obavljamo i sa čime se sve suočavamo, smatram da su naša primanja jako mizerna i bijedna, Od toga moramo početi i to se mora regulisati i promijeniti. Onda bi nas mnogo manje doticale stvari tipa napada, uvreda, primjedbi na tekstove. Ovo posljednje me inače generalno ne dotiče i u tom dijelu nisam imala toliko problema. Raditi za plate od 300, 400 ili 500 EUR, od toga na terenu 16 - 17 godina bez radnog vremena, bez slobodnih dana, spremni i dostupni 24 sata dnevno, nevezano da li je tema poltika, sudstvo, crna hroinika, ubistvo, kriminal, svakako zaslužuje bolja primanja”, kaže Komnenić i dodaje da  novinari dopisnici u radu najčešće koriste svoja tehnička sredstva kao što su kompjuter, programi, automobil, telefon, benzin, internet…

 

Izvršni direktor i urednik portala Kotor TV Nikola Dončić mišljenja je da je novinarstvo u Crnoj Gori “odraz moralnog posrmuća društva, bivstvovanja i uređenja koje pojedini političari kreiraju već posljednjih 30 godina”. “Osnovni problem je što sloboda novinarskog izražavanja i generalno sloboda medija u Crnoj Gori vladajućoj strukturi često, ili bolje reći uglavnom, nije odgovarala. To je izvor svih problema, a sve o čemu su kolege govorile, mislim da je posljedica toga. Kada uzmemo za primjer da novi Nacrt zakona o medjima u 21. vijeku sadrži elemente koji su lošiji u odnosu na prethodne, u zemlji koja teži da bude dio EU, onda je to potvrda rečenog. Jednostavno se stvara takav ambijent da se urušava novinarsko zvanje, da su novinari nepoželjni i da bi ovo društvo bilo mnogo ugodnije bez njih”, smatra Dončić. Sve šešće, navodi dalje, može se primjetiti da su novinari “pi-ar” djelatnici, počev od državnih ustanova do političkih partija. “U Crnoj Gori postoji svega jedan medij koji ima kolektivni ugovor”, kaže Dončić, što jasno govori o (ne) spremnosti menadžera i vlasnika da mijenjaju uslove u kojima rade ljudi koje su zaposlili.  Podsjetio je i da je Sindikat medija Crne Gore godinama pokušavao da promijeni Granski kolektivni ugovor, ali su poslodavci iz sektora medija tokom prošle godine jednostrano odlučili da te pregovore prekinu. Takođe je istakao neisplaćivanje zarada kao  problem koji je neophodno istaći u svakoj priči o crnogorskim medijima. “Ove godine smo imali medije koji svojim zaposlenima duguju i do 15 zarada. Zarade novinara ispod su prosjeka, tehnika sa kojom rade je zastarjela i onemogućava normalno funkcionisanje. Nekada je za izradu jednog priloga bilo angažovano više ljudi, a sada to sve radi jedna osoba”, kazao je Dončić.

 

Predsjednik Sindikalne organizacije Radio Tivta Željko Komnenović, koji se telefonom uključio u emisiju, mišljenja je da je sindikalna organizovanost novinara u Crnoj Gori slaba. 

“Sem Sindikata medija, koji uspješno vodi Marijana Camović i nekoliko entuzijasta okupljenih u Uniji, sindikalna organizovanost novinara je, žargonski rečeno, tanka. Na papiru postoji nekoliko sindikata, od kojih jedan funkcioniše, dva skoro ne, treći nema reprezentativnost”, kazao je Komnenović, ukazavši na potrebu stvaranja jednog jakog sindikata koji bi okupio sve novinare u Crnoj Gori. 

On je iznio podatke da je broj zaposlenih u medijima u Crnoj Gori sve manji i da ih je prošle godine bilo oko 800. “Sve više uspješnih novinara ide u “pi-ar” i konsalting. Plate novinara su male i neredovne. Vidjećemo da li će donošenje novog seta medijskih zakona donijeti boljitak za prilično nezaštićene novinare”, kazao je Komnenović. On je rekao i da sindikat novinarima nije mnogo bitan, sve dok se ne dese neke vanredne okolnosti, kada je to jedina adresa na koju se mogu obratiti da bi se mogli izboriti za svoja prava. 

 

Reprizu emsije “032” možete poslušati večeras od 20 i 30, a snimak je postavljen i na Faceboku Radio Kotora ( baner You Tube).