Arhiva

Juče je u kinu "Boka" održana tribina pod nazivom „Emocionalne i socijalne vještine za digitalno doba", u organizaciji JU Kulturni centar „Nikola Đurković" Kotor/Gradske biblioteke i čitaonice, u saradnji sa Studijskim programom za psihologiju Filozofskog fakulteta u Nikšiću.

Govorile su psihološkinja Jelena Mašnić i antropološkinja Lidija Vujačić, a na tribini su, pored studenata sa Studijskog programa za psihologiju, učestvovali i studenti sa Programa za sociologiju kao i studenti Učiteljskog studija.

Prisutnima se obratila rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Kotor Marija Starčević.

Prod. dr Jelena Mašnić, rukovoditeljka Studijskog programa za psihologiju Filozofskog fakulteta u Nikšiću, ističe da je cilj ovakvih tribina da učesnici osjete sebe u potpuno novom kontekstu, suoče se sa sopstvenim emotivnim i socijalnim vještinama.

Prema njenim riječima, tema je vezana za problematizaciju emotivnih i socijalnih vještina koje su nam neophodne da bi kvalitetnije živjeli u digitalno doba.

Jedan od studenata sa Studijskog programa za psihologiju u Nikšiću govorio je o retrospektivi emocionalnog razvoja čovjeka.{gallery}1a1a1aatribina1704{/gallery}

"Prije 200 hiljada godina se kroz evoluciju razvio ovakav mozak kakav danas imamo. Samim tim, razvio se jedan emotivni sistem. Prije toga, na mjestu gdje je naš današnji emotivni sistem, bio je mirisni mozak. Evolucija je ugradila jedan novi emocionalni sistem koji je građen iz više struktura. Između ostalog, tu je amigdala koja je veličine polovine našeg nokta i ona reguliše sve emocije kakve danas imamo. Emocije se mogu definisati kao uzbuđenost koja je izazvana nekim spoljnim situacijama, ali mogu biti i unutrašnjom situacijom na određene emocije" – priča student Marko.
Prema njegovim riječima razmišljanje može da podstakne određene emocije. Kako navodi, emocije se mogu podijeliti na osnovne i složene.
"Osnovne emocije kod svakog čovjeka su strah, ljutnja, bijes, iznenađenje. Svi te emocije imamo, ali ono što je karakteristično za svakog od nas jeste da ih na subjektivan način iznosimo. Dva psihologa su se dosta bavila emocijama, između ostalog i emocionalnom inteligencijom. To su Howard Gardner i Daniel Goleman.
Goleman je smatrao da postoji više vrsta inteligencije jer neko od nas je više darovit za matematiku, neko za jezike, neko za muziku. Jedna vrsta inteligencije je emocionalna intelginecija. Kako društvo odmiče i kako se tehnologija razvija, ona je sve više i više potrebna čovjeku da bi se uklopio u savremeno društvo" – objašnjava on.
Prema njegovim riječima, osnovne emocije su čiste i nepromjenjive, a složene su pod dejstvom društva i samog procesa socijalizacije. One se razvijaju i usložnjavaju sve više.
"Mi smo zemlja koja je u postupku transformacije. Čitava civilizacija se u konačnom oblikuje spram tendencije da postanemo jedno globalno selo. U suštini, recidivi su da se više odvajamo, dešavaju indikatori otuđenja. Danas nije lako ispoljiti emocije, niti biti spontan, neposredan, nezavisno od konteksta u kom se dešavaju stvari u nama i oko nas. Svi imamo različite emocije, ali suzdržanost je svima zajednička" - objašnjava dr Mašnić.
Na tribini je rečeno da je strah emocija koja je danas najdominantnija kod ljudi.
Prema riječima studenta psihologije, kako je sve više napredovala tehnologija, tako je čovjek postajao udaljeniji jedan od drugog.
Kako navodi, sprava koja je uticala na otuđenost ljudi jeste smart phone. Sami telefon i dopisivanje podstiče emocije, ali odaljuje ljude u neporednom kontaktu. On ističe da se ljudi sve više udaljavaju jedni od drugih, postaju otuđeni i komuniciraju putem medija.

"Brz tehnološki razvoj je zatekao savremenog čovjeka. Primjećujem problem kod mladih neposrednosti socijalne da priđu, da provociraju, da isčačkaju neku reakciju. Više su suzdržani i onda tu emociju prenose na određeni medij koji im pomaže da budu slobodniji, da pitaju, da analiziraju neke informacije, da dođu do toga što su htjeli. To je jedna nezgodna, psihološki govoreći, pozicija suzdržanosti koja kasnije dobija svoj socijalni epilog. Ali do tog momenta mi smo frustrirani. Jer je prirodno stanje, ako ne možeš neposredno da iskomuniciraš svoju želju, izmještaš je neki vremenski period. Ti se već dovoljno frustriraš i onda ti taj cilj kom si težio gotovo mnogo i ne znači na kraju kad ga postižeš. Zato se i dešavaju problemi upoznavanja na socijalnim mrežama. Recimo kada se ljudi vide uživo na ulici prolaze jedni kraj drugih i onda tek nastaje komunikacija na virtuelnom prostoru" – objašnjava dr Mašnić.
Prema riječima studenta psihologije, društvene mreže podstiču emocije, ali većina ih je negativna.
"Čovjek je prezasićen emocijama koje dobija na društvenim mrežama. Sve više se odaljujemo jedni od drugih, ali istovremeno postajemo prezasićeni emocijama. I to je ono što je mana. Moglo bi se sa kritičke tačke posmatrati čitavo savremeno društvo i tehnologija koja brzo napreduje" – objašnjava student psihologije.
Prof. dr Mašnić ističe da je čovjek izmislio tehnologiju te stoga ne bi trebao da dozvoli da ona njime gospodari.
"Tehnologija pa i medij kao jedan od najvidljivijih, nareprezentativnijih izdanaka nove tehnologije, olakšavaju nam svakodnevnicu, uljepšavaju, podižu svakodnevnu komunikaciju.
Savremeni mediji su potpuno relativizovali kategoriju prostora i vremena.
Vi ste u ovom trenutku ovdje, a uz pomoć medija nemate prepreku da saznate da šta se dešava na drugom kraju svijeta
S druge strane se dešava da smo previše upali u tu matricu i da smo se malo pogubili u svemu tome. Ne možemo nekad da razlučimo bitno od nebitnog. Imamo potrebu da gomilamo informacije, svoje postupke, komunikaciju umnožavamo" – kaže dr Vujačić.
Pomenuto je i pitanje intime koja putem medija i društvenih mreža postaje dio javnosti, te manipulacija koja se svakodnevno odvija putem medija.
Posljedica svega toga jeste, kako ističu psiholozi, da će bolest budućnosti biti paranoja.
Dešava se takođe da čovjek zaboravlja da živi u trenutku u želji da ga zabilježi okom kamere i podijeli na društvenoj mreži.
Takođe su istakli da je selfizam kao pravac egoistična pozicija i postaje crta ličnosti.
Konstatovano je da se civilizacijski nismo mnogo promijenili razvojem tehnologije. Takođe, iznjeli su činjenice da nema dobrih i loših emocija, već da su sve emocije potrebne čovjeku.
Kako je istaknuto, kultura upravlja našim emocijama i oblikuje nas. Ne treba bježati od promjena, već se treba prilagođavati novim vremenima. Zaključak je da tehnologija ne treba da vlada nama jer smo je mi stvorili, ali je treba razumijeri i djelovati na emocije.