Arhiva

U današnjem vremenu karakterističnom po nikad brojnijim pjesnicima koji izdaju isto tako brojne zbirke koje nema ko da čita, za crkvenu poeziju se može reći da predstavlja granu crkvene umjetnosti koja nije dovoljno zastupljena i nije dovoljno dobro proučena ni raširena u crkvenim krugovima, a posebno u svetovnoj javnosti, ocijenio je profesor Cetinjske bogoslovije, đakon Pavle Lješković.

U organizaciji Srpske pravoslavne crkvene opštine (SPCO) Kotor, u okviru ciklusa tokom Velikog posta, Lješković je u crkvenoj riznici juče održao predavanje pod nazivom "Poezija četvrte i pete nedjelje posta".

"Ne mora neko biti hrišćanin, već može biti agnostik, ateista, pa opet on zna nešto o pravoslavnoj ikoni, o freskopisu, svjestan činjenice da to spada u sam vrh svjetske umjetnosti. Zatim, neko ne mora da bude nešto posebno pobožan i redovan u crkvi, a može da bude dovoljno muzički pismen pa da shvati recimo da je Mokranjčeva "Iže heruvimi" prvoga glasa, kada se izvodi u horskom raspisu, sam vrh svjetske muzike. Međutim, kada je u pitanju crkvena poezija, nailazimo na jednu vrstu nerazumijevanja i neprisutnosti u pomenutim krugovima", kaže đakon Lješković.

Kako navodi, jedan od razloga je prevod sa crkveno-slovneskog na srpski jezik. Drugi takođe nije zanemarljiv.

"U naše vrijeme, koje karakteriše ta tzv, materijalistička civilizacija, gdje se sve duhovne vrijednosti stavljaju u drugi plan, književnost uopšte, a naročito poezija, nije popularna. Zapravo, neki književni žanrovi su uspjeli da prežive. Poput romana, pripovjetke.. Međutim, poezija je izgubila na značaju, izgubila je svoju publiku, tako da danas imamo kontrast da živimo u vremenu u kojem je nikad više pjesnika i nikada se više nije izdavalo zbirki poezije, a nikada nije bilo manje ljudi da to čitaju. Onda se to prenosi na tzv. popularnu muziku gdje se više baca akcenat na vizuelno, na izgled. Tu čak ni sama muzika nije važna, a tek tekstovi – poezija koja prati tu muziku. Oni su banalni. Tako je čovjek u današnje vrijeme naviknut da ne vodi računa ni o muzici koju sluša, koju pjevuši dok nešto radi, pa zato onda kada dođe u crkvu, on te svoje navike donosi sa sobom i ne razmišlja o onome što se pjeva. Pa čak i kada bi se to prevelo na srpski jezik, i kada bi taj prevod bio dovoljno dobar, melodičan i lijep opet, po meni, ta poezija bi u velikoj mjeri ostala neprimjećena", kazao je Lješković.

Nakon uvodnog izlaganja govorio je o poeziji "Trioda" koja se koristi u pripremnim, tako i tokom svih sedam nedjelja posta zaključno sa Velikom subotom.

Pisci knjige su monasi iz Studistskog manastira u Kostantinopolju, osnovanog u V vijeku u od strane Patricija Studija .

Kroz doprinos borbi za odbranu izvornog pravoslavlja, te u vremenu ikonoborstva ( od 726. do 843. g), manastir je bio od velikog značaja, ne samo na Crkvu, nego i za svetovnu vlast.

"U tom vremenu nastaje poezija o kojoj večeras pričamo, pa i sama knjiga "Triod".

Njeni sastavljači i pisci su Teodor, Josif i Nikola Studit i Teofan Hačrtani", kazao je Lješković.

Sljedećeg četvrtka ( 11. aprila) gost u riznici SPCO Kotor od 19 sati biće profesor Cetinjske bogoslovije Blagoje Rajković.